sjedinjene rasističke države

Ovo je jedan od ključnih uzroka prosvjeda i nereda u SAD-u: U čak pola stoljeća nije se nimalo promijenila nejednakost u bogatstvu crnaca i bijelaca

  • Autor: Karlo Vajdić
  • Zadnja izmjena 11.06.2020 18:07
  • Objavljeno 11.06.2020 u 18:07
tportal

Izvor: EPA / Autor: Alba Vigaray

U nizu uzroka koji su doveli do pojačanih rasnih napetosti, a u konačnici i brojnih prosvjeda ovih dana u SAD-u, nalazi se i razlika u materijalnom statusu nebjelačkog i bjelačkog stanovništva što se unatoč brojnim pokušajima i idejama ne uspijeva smanjiti

Prosvjedi koji su posljednjih desetak dana obilježili Sjedinjene Američke Države, na kojima se proziva američke policajce zbog pretjeranog i neopravdanog nasilja, posebno prema crnačkom stanovništvu, ponovo su u fokus stavili raspravu o uzrocima koji su doveli do takve situacije. Povod za prosvjede bilo je ubojstvo Georgea Floyda. Četrdesetšestogodišnjeg Floyda usmrtio je policajac Derek Chauvin prilikom privođenja zbog sumnje da je plaćao krivotvorenom novčanicom. Izostanak bilo kakvog propitkivanja prekomjerne upotrebe policijske sile u brojnim sličnim slučajevima veže se uz i dalje prisutne razlike u tretmanu nebjelačkog stanovništva u američkom društvu te uz sumnje u sustavni rasizam.

Rasprave o postojanju sustavnog rasizma ne mogu se održati bez razmatranja socijalnih razlika između bjelačkog i crnačkog stanovništva, a u tome se izdvaja i pitanje materijalnog statusa, odnosno razlike u prihodima i bogatstvu. Brojke, nažalost, pokazuju da se ta razlika usprkos raznim pokušajima nije promijenila barem pola stoljeća. U prvom dijelu šezdesetih godina prošlog stoljeća prosječna imovina bjelačkog kućanstva bila je sedam puta veća od prosječne imovine crnačkog kućanstva.

Recentne brojke pokazuju da se prosječna imovina crnačkog kućanstva kreće oko razine od 140 tisuća dolara, dok za bijelce taj prosjek iznosi 930 tisuća dolara. Medijalna vrijednost imovine, koja realnije prikazuje stanje jer se iz usporedbe isključuju krajnje vrijednosti koje iskrivljuju sliku (jedan bogataš s užasno visokom imovinom može znatno poremetiti izračun prosjeka), pokazuje još veću razliku. Medijalno bogatstvo tipične američke crnačke obitelji tek je nešto više od 17 tisuća dolara, dok za bjelačku ono iznosi čak 170 tisuća dolara. Ugrubo i pojednostavljeno: bijelci su deset puta bogatiji od crnaca.

Glavna razlika proizlazi iz razlike u prihodima te iz dugovanja. U usporedbi s bijelcima, crni Amerikanci opterećeniji su dugovima. Među crnačkim domaćinstvima udio onih koja imaju dugove više od ukupne vrijednosti imovine kreće se oko petine. Među bijelcima taj je udio upola manji. Razlike se šire. Udio crnaca koji u vlasništvu posjeduju nekretninu danas je tek jedan postotni bod viši nego što je bio 1968. i iznosi 42 posto. Među bijelcima njih 73 posto posjeduje kuću ili stan. Nekretnine su klasičan alat za rast bogatstva u srednjoj klasi, podsjeća britanski tjednik The Economist.

  • +13
  • +10

Prosvjed u Washingtonu

Izvor: Profimedia / Autor: REX / Shutterstock Editorial / Profimedia

Američka povijest obiluje epizodama koje neprestano onemogućavaju rast bogatstva među crnačkim stanovništvom. Od ropstva, preko služničkih odnosa, segregiranog stanovanja i školovanja, pa sve do oduzimanja imovine i raznih drugih politika - crncima nije bilo lako pokušati smanjiti materijalnu razliku između njih i bijelaca. Nakon što je šezdesetih godina SAD i zakonski zabranio svaku diskriminaciju došlo je do vrlo blagog pomaka na bolje, no kriza iz 2008. i 2009. stvari je vratila na staro. Nebjelačke manjine bile su posebno pogođene tadašnjom recesijom jer su kontroverzni drugorazredni hipotekarni krediti većinom bili u njihovim rukama.

Kako bi se riješio problem, nužno je razumijevanje uzroka koji stoje iza razlike u bogatstvima između bijelaca i crnaca u SAD-u, no razna objašnjenja i prijedlozi i dalje ne pomažu. Posljednjih godina sve se više ukazuje na nastavak diskriminacije i dugu povijest rasističkih javnih politika kojima se crnce birokratski onemogućavalo da, primjerice, podignu stambene kredite. Na taj je način otežan prijenos bogatstva iz generacije u generaciju.

  • +37
  • +34

Prosvjedi pred Bijelom kućom

Izvor: EPA / Autor: SHAWN THEW

Nešto aktualniji uzroci leže u nižim prihodima. Niske plaće onemogućavaju štednju, a time i rast bogatstva. Prema nekim analizama koje su se bavile brojkama iz 2017., medijalni godišnji prihod crnačkog kućanstva kretao se u razini od 40,3 tisuće dolara, dok je tipično bjelačko kućanstvo ostvarivalo 68,1 tisuću dolara. Takav nesrazmjer može biti posljedica još uvijek prisutnog rasizma, odnosno diskriminacije po boji kože. Analize, primjerice, pokazuju da poslodavci priliku za zapošljavanje rjeđe daju osobama koje imaju crnačka imena.

Na crnačko bogatstvo, odnosno siromaštvo, utjecali su i nešto širi trendovi. Deindustrijalizacija je posebno pogodila crnce koji žive u gradovima, a rastući udio i broj nebjelačkog stanovništva koje završi u zatvoru onemogućio je stvaranje stabilnih obitelji, što opet narušava mogućnost stalnog zapošljavanja i micanja iz sustava socijalne pomoći.

  • +9
  • +6

Neredi u SAD-u

Izvor: EPA / Autor: SHAWN THEW

S druge strane nalazi se ukorijenjeni otpor američke politike prema bilo kakvim državnim programima koji bi možda mogli dijelom umanjiti razlike u materijalnom statusu crnaca i bijelaca. Već i oni socijalni programi koji su 'rasno neutralni', poput socijalne pomoći ili bonova za hranu, stalna su meta kritika te ih se proglašava poklonima za sirotinju, manjine i imigrante. Ideje i povremeni prijedlozi o reparacijskim isplatama kojima bi se crncima barem na neki način kompenzirali ropstvo i dugogodišnja diskriminacija dosad su bili osuđeni na sam rub američke politike.

Tumačenje da ustrajna razlika u bogatstvu između bjelačkog i nebjelačkog stanovništva u SAD-u dijelom uzrokuje i napetost među rasama što je ovih dana eksplodirala u prosvjedima ima svoju podlogu u nemalom broju studija i analiza koje pokazuju da na zadovoljstvo životom u nekom društvu ne utječe toliko visina samog materijalnog bogatstva, koliko manjak razlike između bogatih i siromašnih. S time su u skladu i pozivi da bi se smanjivanjem razlike u bogatstvu između crnaca i bijelaca u SAD-u eliminirao barem jedan uzrok koji podržava netrpeljivost među rasama. Kad bi se tome pridodalo aktivno procesuiranje te kažnjavanje policajaca koji koriste neopravdanu i prekomjernu silu u svojem poslu, napravio bi se velik korak naprijed u društvu, a bilo bi manje povoda za prosvjedno koračanje ulicama.

Bjelačka rulja je 1921. potpuno uništila 'Crnački Wall Street'

Izvor: tportal.hr / Autor: VOX

Crnački Wall Street

Kako je u dva dana do temelja razorena najuspješnija crnačka četvrt u SAD-u

U razmatranju pitanja rasnih odnosa i materijalnog bogatstva u SAD-u ilustrativan je događaj otprije stotinu godina, kad je razorena tada najbogatija crnačka četvrt u Americi. 'Crnački Wall Street' bio je popularan naziv za četvrt Greenwood u gradu Tulsi u saveznoj državi Oklahomi. Tulsa je i danas najvažnije čvorište američke naftne industrije, a onda je bio brzorastući grad koji se razvijao iskorištavanjem crnog zlata, što je pratio i drugi biznis. Zakoni i lokalne segregacijske odredbe, koji su u Oklahomi bili na snazi od trenutka u kojem je postala punopravna savezna država SAD-a, od 1907., pa do 1965., s nepovoljnom ekonomskom situacijom nakon Prvog svjetskog rata pojačali su napetosti između bijelaca i crnaca. No crnci su u Tulsi ipak uspjeli podići vrlo uspješan dio grada.

Sve je nestalo u samo dva dana, 31. svibnja i 1. lipnja 1921. godine, kad je bjelačka rulja u osvetničkom pohodu razorila, spalila i srušila kompletnu četvrt. Povod je bila nikad potvrđena optužba da je crni čistač cipela napastovao jednu bjelkinju. Glasine da je crnac zbog toga na brzinu linčovan potaknule su tamošnje crnačko stanovništvo na reakciju, a bjelačka odmazda bila je nesmiljena i rasne nerede zaustavila je tek nacionalna garda 1. lipnja popodne. U nasilju i paležu desetak tisuća crnaca ostalo je bez domova, a šteta se procjenjuje na nekoliko desetaka milijuna dolara u današnjoj vrijednosti. Nagađa se da je smrtno stradalo između nekoliko desetaka i tri stotine ljudi, a ozlijeđenih je bilo više stotina, iako se spominju i tisuće. O događaju se desetljećima nije govorilo i izostavljalo ga se iz lokalne povijesti. Tek sredinom devedesetih državni parlament Oklahome osnovao je komisiju za izradu izvještaja o nemirima i nakon toga incident je uvršten u 'službenu povijest'.

Pregled tjedna bez spama i reklama

Prijavi se na naš newsletter i u svoj inbox primaj tjedni pregled najvažnijih vijesti!