Tvrtka McKinsey & Company objavila je novo istraživanje pod nazivom "Presijecanje europskog gordijskog čvora vrijednog 800 milijardi eura: Pet katalizatora za transformaciju obrane" koje predviđa da će obrambena potrošnja europskih članica NATO-a porasti s današnjih 2,4 posto BDP-a na 2,9 posto do 2030. godine, odnosno na otprilike 800 milijardi eura.

Povećanje obrambene potrošnje tijekom ovog desetljeća, prema tom istraživanju, iznosit će gotovo 2,5 bilijuna eura, što otprilike odgovara trenutačnom BDP-u Italije.

Veće investicije od američkih

Istraživanje na 24 stranice dovelo je i do nekih zanimljivih zaključaka. Naime, predviđa se da će europska potrošnja u sklopu NATO-a do 2028. godine za opremu premašiti trenutačnu razinu američke potrošnje.

Očekuje se i stvaranje do 1,2 milijuna novih radnih mjesta diljem Europe u izravnim operacijama i opskrbnim lancima, potaknuto većom potrošnjom za opremu. Ukupna obrambena potrošnja do 2030. godine iznosit će 800 milijardi eura, što je oko 300 milijardi više nego 2025. godine.

Ovaj investicijski val predstavlja i sigurnosni imperativ i ekonomsku priliku za obnovu industrijskih kapaciteta, ubrzavanje inovacija i jačanje europske konkurentnosti.

No, Europa se suočava s “gordijskim čvorom” međuovisnih izazova, od brzine nabave i skaliranja industrije do inovacijskih putanja, mobilizacije kapitala i spremnosti radne snage, koji će zahtijevati odlučnu i koordiniranu akciju. McKinsey je stoga identificirao pet katalizatora djelovanja koji mogu pretvoriti obveze u stvarne sposobnosti.

Pet katalizatora djelovanja

Prvi je uvođenje modela nabave s više brzina, prilagođavajući procese nabave kako bi manji ili manje otporni sustavi mogli mnogo brže prijeći od koncepta do operativne uporabe

Drugi je izgradnja skalabilne industrijske baze u stanju pripravnosti, osiguravajući da Europa može brzo povećati proizvodnju u kriznim situacijama, uz ugovorne modele koji plaćaju kapacitet, a ne samo isporučene jedinice

Treći je otključavanje suradnje radi povećanja industrijskih kapaciteta i inovacija. To je izvedivo povezivanjem ministarstava obrane, tradicionalnih glavnih dobavljača, tehnoloških disruptora, susjednih sektora i pružatelja kapitala kako bi se ubrzao razvoj i skaliranje novih rješenja

Bitno je i ubrzati i lokalizirati opskrbu rijetkim sirovinama, čime se osigurava europski “prvi korak” obrambene proizvodnje kako bi se streljivo, eksplozivi i drugi ključni inputi mogli osigurati brzo i u potrebnom obujmu

Naposljetku, nužno je prioritizirati dostupnost i nadogradnje postojećih platformi i time povećati spremnost i relevantnost modernizacijom postojećih sustava kroz modularne nadogradnje, softver i nova partnerstva, umjesto oslanjanja isključivo na potpuno nove platforme

Zaključak je jasan: Europa zna što treba učiniti – izazov je u provedbi. Povezivanjem ambicija vlada s djelovanjem industrije, Europa može pretvoriti hitnost u trajnu obnovu, osiguravajući da njezina obrambena ulaganja ojačaju ne samo sigurnost, nego i gospodarski rast, tehnološko vodstvo i stratešku autonomiju.