'Kaos s koferima', o kojem se posljednjih dana toliko govori, za mnogo putnike je možda i najmanji problem. Njih na zračnim lukama trenutno čeka toliko iznenađenja, a u ručnoj prtljazi prije svega trebaju imati jednu stvar: vrijeme.

Problem je što su tijekom pandemijskih godina kompanije drastično smanjile broj zaposlenih ili što su mnogi od njih pronašli druge poslove. Prema podacima Njemačkoga gospodarskog instituta (IW), na zračnim lukama u Njemačkoj nedostaje više od 7.000 radnika, piše Deutsche Welle.

Pored toga, pandemija još nije ni blizu kraja: zbog velikog broja zaraženih koronavirusom, zrakoplovna tvrtka Lufthansa otkazala je 3.000 letova u špici sezone godišnjih odmora. Avio-kompanija EasyJet samo je u Berlinu otkazala tisuću letova.

Iako se njemačka vlada ne smatra odgovornom za to, ona sada želi kratkoročno pomoći. Ministarstva prometa, rada i unutarnjih poslova formirala su radnu skupinu, ali izazovi su veliki.

Jedan od glavnih problema je nužna sigurnosna provjera. Provjeru ručne prtljage i kontrolu putnika savezna ministrica unutarnjih poslova Nancy Faeser ni u kojem slučaju ne želi prepustiti nekvalificiranim pomagačima iz inozemstva, što je potvrdio i njezin glasnogovornik Maximilian Kall: 'Na sigurnosnim kontrolama to ne dolazi u obzir, jer su za to nužni obuka i poštovanje sigurnosnih standarda: moguće je samo za jednostavnije poslove, kao što je otpremanje prtljage.'

Osobito puno radnika nedostaje za kontrolu prtljage i putnika, pa se postavlja pitanje, može li se problem uopće riješiti planiranim dovođenjem radne snage iz inozemstva, piše Deutsche Welle.

Jedan sezonski radnik koji u polju bere šparoge razlikuje se od radnika koji radi na tako osjetljivom mjestu kao što je zračna luka. Taj drugi, bez obzira gdje je raspoređen, mora biti apsolutno pouzdan u sigurnosno-tehničkom smislu i mora biti detaljno provjeren. Prema podacima Ministarstva unutarnjih poslova, savezne pokrajine su zadužene za te provjere i one obično traju dva tjedna.

Plan je da se dovede oko 2.000 radnika iz zemalja koje nisu članice EU-a, uglavnom iz Turske. Ta zemlja je dobar izbor, jer zbog postojećeg sporazuma o pridruživanju između EU-a i Turske, pravne prepreke nisu toliko velike, kao u slučaju nekih drugih zemalja.

Ali, ni sve to situaciju ne čini jednostavnijom. Njemački ministar rada Hubertus Heil zahtijeva da radnici iz inozemstva dobiju odgovarajuće, pa makar i vremenski ograničene ugovore i da imaju pristojan smještaj. Problem s lošim kolektivnim smještajem za zaposlene u mesnoj industriji pokušalo se riješiti još u vrijeme prethodne vlade i sada se ne trebao ponovo pojaviti na nekom drugom mjestu.

Još uvijek je nejasno koliko brzo se sva ta pitanja mogu razjasniti i koliko brzo novi 'gastarbajteri', kako ih neki zovu, uopće mogu doći. O tomu ovisi i koliko strpljenja putnici koji idu na odmor trebaju ponijeti sa sobom, piše Deutsche Welle.