Iako takav oblik financiranja može povećati zaradu, jednako tako može značajno povećati gubitke. Upravo zato margin krediti zahtijevaju dobro razumijevanje načina na koji funkcioniraju i oprezan pristup, osobito kada je riječ o malim ulagačima.

Što je margin kredit?

Margin kredit je zajam koji investitor dobiva od brokera ili banke radi kupnje financijskih instrumenata. Vrijednosni papiri kupljeni tim sredstvima, zajedno s postojećom imovinom na investicijskom računu, služe kao osiguranje kredita.

Primjerice, ulagač koji raspolaže s 10.000 eura vlastitog kapitala, uz margin kredit može investirati znatno veći iznos. Ako broker ili banka odobre dodatnih 10.000 eura, ukupna investicija iznosi 20.000 eura.

Ako tržište poraste za 10 posto, vrijednost portfelja raste na 22.000 eura. Nakon povrata posuđenih 10.000 eura i podmirenja kamata, ulagaču ostaje približno 12.000 eura, odnosno ostvaruje prinos od oko 20 posto na vlastiti kapital.

No isti mehanizam djeluje i u suprotnom smjeru. Pad tržišta od 10 posto smanjuje vrijednost portfelja na 18.000 eura, dok dug prema kreditoru ostaje isti. U tom slučaju vlastiti kapital pada na 8.000 eura, što znači gubitak od 20 posto.

Drugim riječima, financijska poluga pojačava i dobitke i gubitke.

Što je margin call?

Jedan od ključnih pojmova kod margin trgovanja jest tzv. margin call.

Banka ili broker zahtijevaju da investitor u svakom trenutku održava određenu razinu vlastitog kapitala u odnosu na ukupnu vrijednost portfelja. Ako tržišna vrijednost ulaganja značajno padne, kreditor može zatražiti dodatnu uplatu sredstava ili dodatno osiguranje.

Ako investitor ne reagira na vrijeme, kreditor može samostalno prodati dio ili cijeli portfelj kako bi naplatio potraživanje. Problem je u tome što se takve prisilne prodaje često događaju upravo u razdobljima velikih tržišnih padova.

Prednosti margin kredita

Margin kredit može biti koristan alat kada se koristi promišljeno i umjereno.

Njegove glavne prednosti uključuju:

• mogućnost veće izloženosti tržištu i potencijalno viših prinosa,
• dodatnu likvidnost bez potrebe za trenutačnom prodajom ulaganja,
• fleksibilnost kod iskorištavanja kratkoročnih investicijskih prilika,
• mogućnost odgode prodaje vrijednosnih papira, što u nekim poreznim sustavima može imati određene porezne prednosti.

Važno je naglasiti da porezni učinci ovise o zakonodavstvu pojedine države te ih uvijek treba provjeriti prije donošenja investicijskih odluka.

Rizici koje ne treba podcijeniti

S druge strane, margin krediti nose niz ozbiljnih rizika.

Prije svega, povećavaju gubitke. Što je razina poluge veća, to su posljedice tržišnih padova izraženije.

Tu su i troškovi kamata, koji mogu značajno umanjiti ostvarene prinose, osobito u razdobljima viših kamatnih stopa.

Dodatni izazov predstavlja psihološki pritisak. Pad vrijednosti portfelja mnogo je teže podnijeti kada investitor zna da dio uloženog novca zapravo pripada kreditoru.

Posebno je rizično koristiti marginu za ulaganje u mali broj pojedinačnih dionica ili izrazito volatilne vrijednosne papire. U takvim slučajevima jedan loš poslovni rezultat ili nagla promjena tržišnog sentimenta mogu dovesti do velikih gubitaka i margin calla.

Kako mali ulagači mogu ograničiti rizik?

Većina financijskih savjetnika smatra da margin krediti ne bi trebali biti temelj dugoročne investicijske strategije prosječnog građanina.

Ako ih se ipak odluči koristiti, preporučuje se nekoliko pravila:

• koristiti samo mali dio dopuštene poluge, primjerice pet do deset posto vrijednosti portfelja,
• ulagati u diverzificirane instrumente poput široko tržišnih indeksnih fondova umjesto pojedinačnih dionica,
• održavati pričuvu gotovine za slučaj margin calla,
• izbjegavati maksimalno zaduživanje samo zato što je ono formalno dostupno,
• realno procijeniti vlastitu sposobnost podnošenja većih tržišnih padova.

Za velik broj malih ulagača potpuno izbjegavanje margine može biti najprimjerenija odluka.

Što je dostupno u Hrvatskoj?

Za razliku od nekih razvijenijih tržišta, margin krediti u Hrvatskoj nisu široko rasprostranjen proizvod namijenjen svim građanima.

Najpoznatiju javno dostupnu ponudu ima Privredna banka Zagreb (PBZ), koja kroz brokerske usluge nudi namjenski margin kredit za kupnju financijskih instrumenata.

Takav kredit odobrava se za vrijednosne papire koji se nalaze na unaprijed definiranoj listi prihvatljive imovine. Klijent mora imati otvoren brokerski račun, a kupljeni financijski instrumenti služe kao zalog za kredit. Maksimalni iznos financiranja i uvjeti ovise o vrsti vrijednosnih papira i procjeni njihove rizičnosti.

Kod Zagrebačke banke (ZABA) ne postoji široko promoviran standardizirani margin proizvod za male ulagače. Međutim, kroz private banking i brokerske usluge moguće je ugovoriti lombardne kredite uz zalog vrijednosnih papira ili individualno strukturirane investicijske kredite, uglavnom za klijente s većim portfeljima.

Slična je situacija i u Erste banci, gdje se financiranje uz zalog financijske imovine najčešće ugovara kroz private banking i wealth management usluge.

Banke poput OTP-a, RBA-a, HPB-a i Addika trenutačno nemaju javno istaknute margin proizvode namijenjene široj populaciji. Mogućnost financiranja uz zalog vrijednosnih papira, ako postoji, u pravilu se ugovara individualno.

Kakvi su tipični uvjeti?

Iako se razlikuju od institucije do institucije, u praksi se mogu očekivati sljedeći okviri:

• vlastito učešće investitora od približno 30 do 60 posto,
• maksimalni omjer kredita i vrijednosti zaloga između 40 i 70 posto,
• prihvatljivi instrumenti uglavnom su likvidne dionice i fondovi,
• vrijednosni papiri služe kao instrument osiguranja,
• postoji mogućnost margin calla,
• rokovi otplate kreću se od nekoliko mjeseci do više godina,
• kamatne stope najčešće su više od stambenih kredita i mogu biti usporedive s nenamjenskim kreditima.

Što je vrijednosni papir volatilniji i manje likvidan, to će kreditor biti oprezniji i odobriti niži iznos financiranja.

Alat koji traži disciplinu

Margin kredit nije ni dobar ni loš financijski proizvod. Riječ je o alatu koji može povećati fleksibilnost i potencijalne prinose, ali istodobno nosi mogućnost pojačanih gubitaka i prisilne prodaje ulaganja.

Za iskusne investitore koji razumiju rizike, raspolažu stabilnim prihodima i imaju dovoljno pričuve, ograničena uporaba margine može imati svoje mjesto u investicijskoj strategiji.

Za većinu malih ulagača, međutim, najvažnije je prvo izgraditi kvalitetno diverzificiran portfelj i razviti disciplinu dugoročnog ulaganja. Tek nakon toga vrijedi razmotriti treba li im financijska poluga uopće – i jesu li potencijalno veći prinosi doista vrijedni dodatnog rizika.