Udio distribucije u cijenama energije znatno varira među europskim glavnim gradovima, pokazala je analiza Euronewsa, u kojoj su uspoređene cijene distribucije električne energije i plina.

Četiri komponente

Cijene energije znatno se razlikuju diljem Europe. Računi uključuju ne samo troškove energije, već i poreze te naknade za distribuciju. Udio koji odlazi na distribuciju s računa za električnu energiju i plin, odnosno ono što plaćate za korištenje mreže, također varira od zemlje do zemlje. Taj dio računa, poznat i kao naknada za mrežu, uglavnom uključuje troškove prijenosa i distribucije.

Indeks cijena energije za kućanstva (HEPI), koji sastavljaju Energie-Control Austria, MEKH i VaasaETT, pruža uvid u detaljnu raščlambu cijena električne energije i plina za krajnje korisnike u kućanstvima. Raščlamba uključuje četiri komponente: energiju, distribuciju, poreze na energiju i PDV.

U travnju 2024. udio distribucije u cijenama električne energije za kućanstva kretao se od 11 posto u Nikoziji na Cipru do 65 posto u mađarskoj prijestolnici Budimpešti, a slijedio je Amsterdam sa 60 posto. U glavnim gradovima Mađarske i Nizozemske više od polovice računa za električnu energiju otpada na trošak distribucije.

I dok su Amsterdam i Budimpešta bili na jednoj strani spektra, a Nikozija i Rim na drugoj, prosjek EU-27 iznosio je 28 posto. Zagreb je s 33 posto bio iznad prosjeka, baš kao i dobar dio gradova jugoistočne Europe, poput Podgorice, Bukurešta, Kijeva, Vilniusa, Rige, Beograda i Varšave.

Distribucija plina jeftinija od struje

U prosjeku, u glavnim gradovima EU-a udio distribucije nešto je niži u cijenama plina (23 posto) nego u cijenama električne energije (28 posto).

Udio distribucije u cijenama plina za krajnje korisnike u kućanstvima kretao se od 10 posto u Kijevu do 43 posto u Bernu. Osim u Bernu, udio distribucije prelazio je trećinu računa za plin u Sofiji (37 posto) i Bratislavi (34 posto). Amsterdam je imao najniži udio distribucije s 13 posto, a slijedili su Zagreb i Tallinn, oba s 15 posto.

Varijacije u udjelu troška distribucije u računima za plin među pet najvećih europskih gospodarstava manje su izražene od onih za električnu energiju. London i Madrid imali su najviše udjele od 22 posto, što je malo ispod prosjeka EU-a, dok je Rim slijedio s 21 posto. U Parizu i Berlinu udjeli su bili još niži - 17 posto, odnosno 16 posto.

Rafaila Grigoriou, voditeljica projekta HEPI i direktorica grčkog ureda VaasaETT-a, te Ioannis Korras, viši analitičar energetskih tržišta u VaasaETT-u, objasnili su da se troškovi mreže određuju na temelju lokalnih potreba i nacionalnih strategija razvoja te nadogradnje distribucijskih i prijenosnih mreža. Značajan dio nacionalnih ulaganja u mrežu prenosi se na račune krajnjih korisnika kroz naknade.

'Razlike među tržištima prvenstveno su određene njihovim investicijskim planovima i povezane su s potražnjom za elektrifikacijom, stupnjem integracije obnovljivih izvora energije, distribuiranom proizvodnjom, starošću mrežne infrastrukture itd.', rekli su Grigoriou i Korras za Euronews.

Udjeli ne pričaju cijelu priču

Stručnjaci VaasaETT-a također su istaknuli da usporedba udjela troškova mreže u ukupnim računima između zemalja ne mora uvijek točno odražavati stvarne mrežne troškove. To je posebno izraženo u slučajevima u kojima propisi ili programi potpore utječu na energetski dio računa.

Gradovi poput Budimpešte i Bukurešta jasno ilustriraju tu situaciju. U Budimpešti udio distribucije u cijeni električne energije iznosi 65 posto - 5,94 eurocenta po kWh. Nasuprot tome, u Bukureštu je udio distribucije niži - 42 posto - ali je stvarni trošak viši i iznosi 6,75 eurocenta po kWh. To je posljedica razlika u krajnjim cijenama električne energije za korisnike: 9,1 eurocent po kWh u Budimpešti u odnosu na 16,1 eurocent po kWh u Bukureštu.

Sličan obrazac vrijedi za distribuciju plina u tim gradovima.

Struktura računa za energiju može se s vremenom mijenjati, osobito tijekom izvanrednih situacija, ovisno o zemlji. Ruska invazija na Ukrajinu 2022. godine jasan je primjer takvog poremećaja koji je doveo do naglih promjena cijena energije.

'Od početka energetske krize uveden je značajan broj privremenih mjera potpore koje su uključivale smanjenje ili ukidanje mrežnih naknada ili poreza u europskim zemljama. Te su mjere utjecale i na račune za električnu energiju i na račune za plin, a mali broj tih mjera i dalje je na snazi na pojedinim tržištima. Slovenija je primjer takve situacije za kućanstva kada je riječ o električnoj energiji', zaključila je Grigoriou.