Iskra brodogradilište iz Šibenika profilirala se posljednjih godina kao stabilan i rastući igrač na brodograđevnoj sceni. Za razliku od nekih velikih sustava koji su zapadali u probleme, postupno je gradila svoje poslovanje – kombinacijom remonta te novogradnje manjih i srednjih plovila.

Otprilike polovicu prihoda čine joj popravci i preinake brodova, što je segment s bržim obrtajem novca i manjim rizikom od dugoročnih projekata, a drugu polovicu novogradnja: specijalizirana plovila, radni brodovi i projekti za državne naručitelje. Takva struktura poslovanja omogućila je stabilnije financijske tokove i kontrolu rizika, što je u brodogradnji često presudno.

Iskra već dulje vrijeme bilježi snažne poslovne pokazatelje s trendom rasta profitabilnosti, a posljednju izvještajnu godinu završila je s 27,2 milijuna eura prihoda i 2,9 milijuna eura čiste dobiti. Pritom je značajno modernizirana infrastruktura, prošireni su proizvodni kapaciteti i sustavi te povećan stručni tim. Tvrtka je pritom ulaganjima u infrastrukturu i energetsku učinkovitost osuvremenila proizvodnju te osigurala dugoročnu koncesiju na pomorskom dobru u Šibeniku, a njezina uprava javno je isticala svoju strategiju 'selektivnog ugovaranja' – radije se koncentriraju na manje, ali profitabilnije projekte.

3. maj: Simbol krize, ali i potencijala

3. maj Rijeka 1905 pravni je sljednik nekadašnjeg industrijskog diva Brodogradilišta 3. maj, desetljećima jednog od stupova hrvatske teške industrije, ali su ga loši ugovori, dugovi i tržišne promjene doveli do stečaja i restrukturiranja.

Unatoč problemima, 3. maj raspolaže onim što Iskri manjka: velikim dokovima, infrastrukturom i iskustvom u gradnji velikih brodova te ga upravo taj kapacitet čini strateški važnim.

Njegovo preuzimanje zato nije samo vlasnička transakcija za Iskru – to je pokušaj stvaranja novog modela upravljanja velikim brodogradilištem s poduzetničkim pristupom.

Što Iskra dobiva?

Za šibensku tvrtku akvizicija znači iskorak u 'višu ligu'. Dok je u Šibeniku fokus na brodovima do srednje veličine, riječki pogoni otvaraju vrata gradnji znatno većih plovila.

To znači tri potencijalne koristi:

1. ulazak u segment velikih brodova – tržište koje donosi veće ugovore, ali i veće rizike
2. diversifikaciju prihoda – kombinacija remonta u Šibeniku i velikih projekata u Rijeci smanjuje ovisnost o jednom tipu posla
3. jačanje međunarodne pozicije – s većim kapacitetima lakše je konkurirati na europskim i globalnim natječajima.

Ako se sinergija uspješno provede, Iskra bi mogla postati najznačajniji privatni igrač u hrvatskoj brodogradnji. No ova akvizicija donosi i ozbiljne rizike.

Može li ovo biti nova priča hrvatske brodogradnje?

S obzirom na to da 3. maj ima velik broj zaposlenih i potencijalnu neravnotežu kadrova u odnosu na narudžbe, bit će potrebna reorganizacija poslovanja, uz podizanje efikasnosti. To podrazumijeva značajno ulaganje u infrastrukturu, a ona zahtijeva modernizaciju da bi postala konkurentna u suvremenim programima brodogradnje. U novim okolnostima bit će presudno ugovarati isplative projekte koji osiguravaju profit, a ne samo popunjavanje kapaciteta. Ako integracija uspije, Hrvatska bi mogla dobiti prvi veliki privatno vođen brodograđevni sustav koji posluje tržišno, bez stalnog oslanjanja na državu, što bi bio važan signal investitorima i industriji.

Ako pak novi vlasnik podcijeni složenost velikog sustava i prihvati rizične ugovore, 3. maj bi ponovno mogao postati financijski teret.

U konačnici, preuzimanje riječkog škvera za Iskru je prilika generacije, ali i test sposobnosti da se mala i agilna tvrtka transformira u veliki industrijski sustav.