Mnogi tada pomisle da se pojavio novi kvar. Ponekad, međutim, problem nije nov - nastao je upravo tijekom popravka ili redovitog servisa.

To ne znači da je svaka radionica nepoštena niti da svaka pogreška predstavlja pokušaj prevare. Automobili su sve složeniji, a pojedini se kvarovi teško otkrivaju. Ipak, postoje postupci kod kojih nema mjesta nagađanju, improvizaciji i preskakanju propisane procedure.

Od ulijevanja pogrešnog ulja do nepravilnog postavljanja kočnih diskova, ovo su neke od kardinalnih servisnih pogrešaka koje vozač često primijeti tek kada bude prekasno.

Zamjena dijelova bez prave dijagnostike

Jedna od najskupljih pogrešaka počinje rečenicom: 'Dijagnostika je pokazala da treba zamijeniti senzor.'

Uređaj za dijagnostiku može očitati kod pogreške i pokazati u kojem je sustavu zabilježeno odstupanje, ali kod sam po sebi ne mora otkrivati koji je dio pokvaren. Upozorenje povezano s određenim senzorom može biti posljedica oštećenog kabela, lošeg kontakta u konektoru, problema s napajanjem, propuštanja zraka ili kvara na nekoj drugoj komponenti.

Kardinalna je pogreška odmah naručiti i ugraditi dio bez dodatnog mjerenja i provjere. Vozač tada može platiti novi senzor, preuzeti automobil i već sljedećeg dana ponovno ugledati istu lampicu.

Prava dijagnostika ne završava očitavanjem koda. Ono je tek početak potrage za stvarnim uzrokom.

Nije svako ulje s oznakom 5W-30 jednako

Zamjena motornog ulja djeluje kao jedan od najjednostavnijih poslova u servisu, ali upravo se tu može napraviti vrlo skupa pogreška.

Nije dovoljno pogledati samo oznaku viskoznosti, primjerice 5W-30 ili 0W-20. Ulje mora zadovoljavati i točno propisanu specifikaciju proizvođača automobila. Dva ulja jednake viskoznosti mogu imati potpuno različite pakete aditiva i biti namijenjena različitim motorima.

To je posebno važno kod modernih turbomotora te dizelskih i benzinskih automobila s filtrima čestica. Pogrešno ulje možda neće izazvati kvar istog dana, ali može ubrzati trošenje, stvarati naslage ili negativno utjecati na sustave za obradu ispušnih plinova.

Vozač bi zato na računu trebao dobiti točan naziv i specifikaciju ulja, a ne samo općenitu stavku 'motorno ulje'.

Miješanje rashladnih tekućina prema boji

Crvena rashladna tekućina ide s crvenom, a plava s plavom? To pravilo zvuči logično, ali može biti potpuno pogrešno.

Boja nije pouzdan pokazatelj kemijskog sastava niti potvrda da su dvije tekućine međusobno kompatibilne. Proizvođači automobila propisuju različite tehnologije, aditive i standarde, a njihovo miješanje može smanjiti zaštitu od korozije.

U najgorem slučaju nekompatibilne tekućine mogu reagirati, zgusnuti se i stvoriti talog koji otežava protok kroz hladnjak, pumpu vode i kanale u motoru. Posljedice mogu biti pregrijavanje i vrlo skup popravak.

Ako servis ne zna koja se tekućina već nalazi u sustavu, sigurniji postupak nije nasumično dolijevanje proizvoda slične boje, nego provjera specifikacije ili potpuno ispiranje sustava prije punjenja odgovarajućom tekućinom.

Zatezanje kotača udarnim ključem do kraja

Zvuk udarnog ključa u vulkanizerskoj radionici mnogim vozačima ulijeva povjerenje da su vijci kotača dobro zategnuti. No veća sila ne znači nužno i veću sigurnost.

Udarni ključ može se koristiti za ubrzavanje postupka, ali završno zatezanje trebalo bi obaviti moment-ključem, prema vrijednosti koju je propisao proizvođač automobila. Vijci se pritom zatežu križnim ili zvjezdastim redoslijedom.

Pretjerano zategnut vijak može se rastegnuti, oštetiti navoj ili postati toliko čvrst da ga vozač standardnim ključem ne može odvrnuti uz cestu. Problem tada postaje očit tek nakon puknuća gume, kada se rezervni kotač ne može postaviti.

Premalo zategnuti vijci još su opasniji jer se mogu postupno otpustiti tijekom vožnje.

Vozač nakon zamjene kotača može pitati je li završna kontrola obavljena moment-ključem. To nije cjepidlačenje, nego osnovna sigurnosna procedura.

Novi kočni diskovi postavljeni na prljavu glavčinu

Vozač zamijeni diskove i pločice, a automobil ubrzo počne tresti pri kočenju. Često će čuti objašnjenje da su se novi diskovi 'iskrivili'.

Pravi razlog može biti mnogo banalniji - površina glavčine prije postavljanja diska nije temeljito očišćena od hrđe i naslaga.

Čak i vrlo mala nečistoća između glavčine i kočnog diska može spriječiti njegovo potpuno ravno nalijeganje. Disk tada pri okretanju može imati bočno odstupanje, a vozač osjeća pulsiranje papučice ili vibracije na upravljaču.

Brembo u svojim tehničkim uputama izričito navodi čišćenje kontaktnih površina i provjeru odstupanja nakon montaže. Preskakanje tog koraka može dovesti do toga da potpuno novi i ispravni dijelovi djeluju kao da su neispravni.

Zamijeniti disk puno je brže nego objasniti da je problem nastao prilikom njegove ugradnje.

Automobil vraćen bez završne provjere kočnica

Nakon zahvata na kočnicama papučica mora pružati normalan i predvidljiv otpor. Ako djeluje mekano, propada dublje nego prije ili automobil pri kočenju vuče u jednu stranu, vozilo se ne bi smjelo smatrati spremnim za cestu.

Zrak u hidrauličkom sustavu, nepravilno postavljena komponenta, pogrešna razina kočne tekućine ili nedovoljno provjeren spoj mogu ozbiljno smanjiti učinkovitost kočenja.

Nakon rada na kočnicama potrebno je provjeriti sustav, vratiti normalan otpor papučice i testirati učinkovitost kočenja prije predaje vozila vlasniku.

Vozač koji odmah nakon servisa primijeti bitnu promjenu osjećaja na papučici ne bi trebao nastaviti voziti i čekati da se sustav 'sam namjesti'. Automobil treba sigurno zaustaviti i odmah kontaktirati servis.

Što hrvatski vozači mogu napraviti?

Najbolja zaštita počinje prije nego što mehaničar rastavi automobil.

Dobro je zatražiti pisani radni nalog ili barem jasnu procjenu potrebnih radova i troškova. Servis bi prije dodatnog zahvata trebao objasniti što je otkriveno, zašto je dio potrebno zamijeniti i koliko će sve zajedno stajati.

Na računu bi trebali biti jasno navedeni ugrađeni dijelovi, korištene tekućine i obavljeni radovi. Korisno je sačuvati račun, fotografirati stanje kilometraže i upozoravajuće lampice te, prema prethodnom dogovoru, zatražiti da vam servis pokaže uklonjene dijelove.

Ako se problem pojavi odmah nakon servisa, automobil ne treba automatski dati drugoj radionici prije nego što se kvar dokumentira i prvom servisu omogući da se očituje. U suprotnom poslije može biti mnogo teže dokazati kada je i kako problem nastao.

Hrvatski potrošači mogu servisu uputiti pisani prigovor, a trgovac je na njega obvezan odgovoriti najkasnije u roku od 15 dana. Ako se spor ne riješi, moguće je zatražiti alternativno rješavanje potrošačkog spora ili podnijeti prijavu Državnom inspektoratu.

Većina automehaničara svoj posao radi pošteno i stručno. No vozač koji zna što je na automobilu napravljeno, koji su dijelovi ugrađeni i koju je specifikaciju servis koristio ima znatno manju mogućnost da tuđu pogrešku plati iz vlastitog džepa.