Izvjesna gđa. M je davne 1982. godine odnijela svu ušteđevinu u obližnji Renaultov salon i kupila potpuno novi Renault 5 TL za skoro 40.000 tadašnjih franaka.
Automobil su joj, s probnim pločicama, dovezli u 12 kilometara udaljenu garažu obiteljske kuće gdje je čekao da gospođa položi vozački ispit kako bi ga mogla voziti.
Točno 44 godine kasnije iz te iste garaže u Chalon-sur-Saoneu, u netaknutom stanju, izvela ga je ekipa lovaca na stare automobile Phares jaunes et damiers.
Zašto vlasnica svih ovih godina nije nijednom provozala svojeg ljubimca, za kojeg je godinama štedila? Zašto što ju je, nakon što je konačno položila vozački, bilo strah voziti ga kako ga ne bi razbila. Tjedan po tjedan, mjesec po mjesec, godinu po godinu njezin Renault 5 tamnoplave boje stajao je u garaži bez da ga je itko vozio.
Gospođa je u međuvremenu preminula, a obitelj je nakon ostavinske rasprave odlučila prodati automobil. On je u garaži stajao kao zarobljen u vremenu. Na podovima su i dalje bili zaštitni kartoni, na satu je samo 12 kilometara, a na autu su još bile probne pločice koje su vrijedile samo 15 dana. U prtljažniku su nađene trajne pločice, ali one nisu nikad pričvršćene na automobil.
Kad su ga izvukli iz garaže, ispod sloja prašine bila je boja u praktički savršenom stanju. Malo patine navuklo se tek na plastične površine u kabini i sve ostalo je bilo kao te 1982. godine.
Nije poznato zašto nitko od članova obitelji nije želio voziti Renault, ali su u aukcijskoj kući Aguttes bili oduševljeni kad im je obitelj ponudila da ga prodaju na dražbi. Očekivala se cijena od oko 10.000 eura, ali je maleni Renault, opran, ušminkan i uređen, 15. ožujka prodan za čak 54.131 euro.
