'Zakon se donosi kako bi se ubrzale procedure koje su do sada zaustavljale, znatno usporavale ili činile vremenski vrlo neprihvatljivim investicijske projekte od velike vrijednosti i značenja za Republiku Hrvatsku. Znate da smo imali vrlo velik broj investicija koje su godinama stajale iz raznoraznih proceduralnih razloga ili raznoraznih donošenja prostornih planova na raznim razinama', kazao je ministar gospodarstva Ivan Vrdoljak predstavljajući Zakon o strateškim investicijskim projektima.

Osvrnuo se i na odredbu o izvlaštenju, posebno kritiziranu u javnoj raspravi o novom zakonu.

'Zakon ne daje veća prava nego što je to trenutačno propisano važećim zakonima Republike Hrvatske koji reguliraju ostvarivanje investicije u našoj zemlji, a uvjeti pod kojima se trenutačno nekoga može izvlastiti ne mijenjaju se i ostaju regulirani dosadašnjim zakonom, ali se utječe na brzinu i učinkovitost tih postupaka. Nijedan strateški projekt neće biti moguće ostvariti ako nije predviđen dokumentima prostornog uređenja. Međutim za izdavanje lokacijske dozvole, građevinske dozvole, uporabne dozvole propisana je jedinstvena nadležnost Ministarstva graditeljstva i prostornog uređenja, čime će se značajno skratiti procedura izdavanja dozvola', rekao je Vrdoljak, dodavši da bi 'volio živjeti u državi u kojoj ovakav zakon ne bi bio potreban'.

Na uzimanje dijela državnog zemljišta kako bi se ostvarila investicija referirao se i HDZ-ov Ivan Šuker.

'Vlada uz suglasnost resornog središnjeg tijela državne uprave može izdvojiti šume, odnosno šumsko zemljište potrebno za provedbu strateškog projekta itd. Vi tu morate definirati do koje je to razine, jer po ovome to može biti tisuću hektara, a može biti i 100 kvadratnih metara. Da povučem nekakvu paralelu - imali ste slučaj Ikea u kojem im jedan ficlek njihove parcele nije odgovarao, a drugi ficlek im je trebao i oni su to trebali zamijeniti s državom. Dakle komad poljoprivrednog zemljišta za drugi komad poljoprivrednog zemljišta', kazao je Šuker.

Odmah je stigao Vrdoljakov odgovor. 'Znate i sami koliko je trajala Ikea, a jedan komadić trebao se zamijeniti drugim komadićem. Pa koliko je to trajalo, gospodine Šuker? Nekoliko godina. Skoro smo ih izgubili, pa smo ih dobili, kako god to bilo. Ja osobno mislim da ne treba stavljati limite. Ako kažemo da je to 100 kvadratnih metara, doći će nam investicija koja će trebati 102 kvadratna metra pa ćemo reći - jao, kako sada, hoćemo li mijenjati zakon ili ćemo reći da su prešli milimetar preko pa se više ne uklapaju u zakone', zapitao je Vrdoljak

Zakon je podržao i Franko Vidović u ime SDP-a, još jednom ponovivši da se Vlada odlučila na ovakav zakon da bi olakšala investiranje.

'U društvu postoji velika i evidentna bojazan zbog lošeg iskustva iz devedesetih godina i ta je bojazan utemeljena na našem povijesnom iskustvu, ali bojazan ne znači da će se tako nešto opet ponoviti. Bojazan nas ne smije zaustaviti u napretku i istraživanju granica dokud ići i u stalnom propitkivanju i micanju tih granica čim se steknu uvjeti. U svakom slučaju, upravo ta bojazan može nam pomoći da bolje definiramo uvjete pod kojima ćemo neki projekt oglasiti strateškim, pod kojim uvjetima smo voljni takvom projektu otvarati sva vrata i micati barijere, ali i sve naše znanje i iskustvo nam na drugoj strani pomažu da sagledamo i moguće koristi od ovoga zakona, da ih stavimo u omjer s našom bojazni pa da ocijenimo kojim putem treba krenuti', kazao je Vidović.

Na kraju svoje rasprave citirao je i Branka Grčića, potpredsjednika Vlade koji je kazao 'da je ovo zakon koji će iz temelja promijeniti okruženje za strateški vrijedne investicijske projekte'.

Međutim spominjanje Grčića nagnalo je HDZ-ovog Dujomira Marasovića da se javi za riječ.

'Sad ste mi na kraju spomenuli Branka Grčića. To je moj Splićanin. Ja sam malo lokalpatriot. Pa taj stalno govori da ćemo imati bolji život za godinu dana. I sad je prešao na 2016, došao je već na 2018. i 2025. Pa tko je taj Grčić? Kakav je on ekonomski strateg? Što je on ekonomski smislio, strateški smislio? Pa on nema pojma o čemu govori, samo su ga mediji prozvali nekakvim strategom. On nema pojma', rekao je Marasović

Ako se pita HDZ-ovog Domagoja Miloševića, ovaj zakon je prečac, 'ali samo za velike ulagače'. 'Međutim ono što se sustavno ne čini godinu i pol dana to je da se ne podupire jačanje poduzetničke i investicijske klime u RH i zbog toga su rezultati ovakvi kakve imamo. Dakle ako se već želi ovakav zakon, onda je bitno za sve one koji nemaju 150 milijuna kuna da se konačno nastavi provođenje akcijskog plana za uklanjanje prepreka ulagačima - i onima za 100 tisuća kuna i onima od milijardu kuna', kazao je Milošević.

Kazao je da Vlada nema strategije ni vizije, no da on osobno vidi puno improvizacije. Ispričao je i anegdotu iz nedavnog razgovora s jednim poslovnim čovjekom. 'Prije nekoliko tjedana bio sam u Berlinu pa sam razgovarao s jednim njemačkim ulagačem i čovjek me pita - znate li vi što znači ABC? Pa rekoh - ne znam. Kaže on - 'anything but Croatia' iliti hrvatski - 'sve, samo nemoj u Hrvatsku ulagati'', rekao je Milošević.

Prisjetio se i nekih drugih investicija koje su već trebale biti pokrenute. 'Projekti koji su bili spremni i koji se dan danas ne odvijaju su Zračna luka Zagreb - sporazum je potpisan prije godinu i četiri mjeseca, ako se ne varam, a nema ni lopate, nema ničega tamo. Što se tiče francuskog ulagača u projekt Brijuni rivijera, nitko više to ne spominje, a Plomin se otegnuo godinu i pol dana i ne zna se što će biti. Koliko ja čujem, pojedini strani ulagači, konkretno iz Južne Koreje, više ne žele sudjelovati u natječaju. Mislim da to nikako nisu dobre poruke, a najmanje su to dobre poruke u trenutku kada smo ušli u EU', rekao je Milošević.

No iako se Milošević požalio na to što se novi zakon odnosi na velike investicije, odgovor na njegove dileme još u uvodnom govoru dao je ministar Vrdoljak.

'Treba uzeti u obzir da svaka velika investicija, pa čak i nakon realizacija, ali i tijekom realizacija, zapošljava velik broj srednjih i malih poduzeća. Omjer o kojem svi govorimo glasi da jedan zaposleni u velikom sektoru, u velikoj industriji i u velikoj investiciji donosi od četiri do osam zaposlenih u malim i srednjim poduzećima na osnovi ili kooperanata tijekom realizacije ili nakon toga outsourcingom tvrtki u velikim sustavima. I velike investicije pomažu u razvoju infrastrukture, prometne, komunalne, energetske i sve druge', rekao je Vrdoljak

Zakon o strateškim investicijskim projektima podržala je u ime HNS-a Natalija Martinčević, pozvavši Vladu da radi i dalje na olakšavanju uvjeta za investiranje kako bismo jednog dana mogli doći do stadija kada nam ovakav zakon više neće trebati.

'Nama se ne smije dogoditi to da veliki projekt poput Ikee stoji 16 godina, da se na jedan potpis Hrvatskih autocesta čekalo četiri mjeseca, da projekt Srđa stoji pet godina, da projekti poput Omble stoje jer se netko mjesecima igra s ekološkim studijama, da ne kažem godinama, pa to će otjerati svakog iole ozbiljnog investitora ili banku koja je imala namjeru podržati to. I tu je važna i presudna uloga Vlade da stane iza projekata za koje se odlučila', kazala je Martinčević.

'Meni se čini da će najveći investicijski projekt u sljedećih mjesec-dva u Hrvatskoj biti uvođenje struje, interneta i grijanja na gradskim tržnicama zbog fiskalnih blagajni. To je jedan od najvećih projekata koji hitno moramo provesti da bismo sačuvali otprilike 20.000 postojećih radnih mjesta', kazao je na početku svoje rasprave Dragutin Lesar iz Hrvatskih laburista.

Podsjetio je Lesar pritom na riječi Nevena Mimice, bivšeg potpredsjednika Vlade koji je prije samo nekoliko tjedana rekao da 'nema privatizacije prirodnih resursa'. Gledajući ovaj zakon, Lesar je uvjeren da je to laž.

'Ovaj zakon omogućuje privatizaciju, dakle prodaju prirodnih resursa, šume, šumskog zemljišta, poljoprivrednog zemljišta, javnih cesta i pomorskog dobra u državnom vlasništvu privatnom vlasniku, samo pod uvjetom da njegov investicijski projekt dobije oznaku strateškog projekta. Drugo, tvrdim da je laž da u Hrvatskoj ne postoji zainteresiranost za investicije, a ponuda je bilo i ima i one se odbijaju. Ne u općinama, gradovima i županijama, nego se odbijaju na nivou države ako investitori nisu s područja Europske unije, nego, ne daj Bože, iz Rusije, Kine, Izraela, Singapura, pa bih sad mogao nabrojiti niz ozbiljnih ponuda za niz ozbiljnih investicija koje su u Hrvatskoj bile odbijene', rekao je Lesar.

'Proizlazi da investicija nema jer se ne može graditi u šumama, na poljoprivrednom zemljištu, javnim cestama. Pa i bez natječaja treba prodati privatnom investitoru. To je suština ovog zakona koji govori o trenutku kada privatni projekat dobije karakter strateške investicije', zaključio je Lesar, dodavši da zakon treba uskladiti s Ustavom.

Lesar se osvrnuo i na slučaj Zračne luke Zagreb za koju je strani investitor dobio koncesiju, ali da bi je platio, hrvatska mu država treba dati jamstvo za kredit.

'Što sada? Je li nekakva caka u ugovoru da ga ne možemo raskinuti? Ja ugovor nisam vidio, on je proglašen tajnom. Pa ako postoji zamka u ugovoru koje je netko u ime Republike Hrvatske potpisao zbog čega ga sada Hrvatska ne može raskinuti i otjerati ovog koji je počeo, skoro sam rekao, zaje...... Oprostite, onda je netko za to odgovoran. A ako takvog štikleca u ugovoru nema, raskinite ugovor. Vrlo jednostavno. U čemu je problem? Jer ovo jamstvo ulazi u dug države. To valjda svi znamo', rekao je Lesar, i pritom slučajno opsovao.