Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić otvorio je prošlog tjedna tvornicu za sklapanje dronova razvijenu u suradnji s izraelskom kompanijom Elbit Systems. Otvorenje pogona tvornice koju će voditi odvjetnik izraelskog premijera Benjamina Netanyahua prošlo je bez nazočnosti novinara, što je objašnjeno povjerljivošću proizvodnje.

Pojedini izvori navode da će se u njoj sklapati moderni dronovi kamikaze namijenjeni Vojsci Srbije, ali i izvozu. Riječ je o nastavku intenziviranja srbijansko-izraelskog partnerstva koje traje već nekoliko godina, a tportal donosi pregled te suradnje koja izaziva pojačano zanimanje javnosti, posebice jer se Elbitovo oružje intenzivno koristi u izraelskim vojnim operacijama

Brojni mediji izvijestili su da je srbijanski čelnik Vučić bez uobičajene medijske pompe otvorio novu tvornicu čija adresa nije javno objavljena. Prema istraživanju novinarske mreže BIRN, postrojenje se nalazi u beogradskom naselju Makiš, a izvana izgleda kao najobičnije skladište. Proizvodnja se odvija pod okriljem tvrtke SDS Technologies u vlasništvu londonske tvrtke Cupa Limited te je u javnosti odjeknula vijest da je za jednog od direktora postavljen Zion Amir, poznati izraelski odvjetnik koji zastupa premijera Netanyahua.

Prilikom otvorenja Vučić je najavio da s izraelskim partnerima planira gradnju još najmanje tri tvornice dronova diljem Srbije, a sve će biti smještene u blizini zračnih luka. Također je spomenuo zajednički rad na 'formiranju digitalne armije'. Suradnja Srbije i Izraela u području obrambene industrije u posljednjem desetljeću postupno se razvila iz političke i institucionalne suradnje u znatno šire tehnološko-industrijsko partnerstvo, a posebno mjesto u tom procesu zauzima poslovanje upravo s Elbit Systemsom, kompanijom koja je posljednjih godina postala jedan od važnih stranih tehnoloških partnera Srbije.

Politički i obrambeni odnosi Beograda i Tel Aviva imaju širi kontekst koji nadilazi pojedinačne ugovore o naoružanju. Srpsko Ministarstvo obrane još je 2017. godine objavilo da je tijekom posjeta tadašnjeg ministra obrane Aleksandra Vulina Izraelu potpisan sporazum o suradnji dvaju ministarstava obrane, a Beograd je tada povezao to i s razvojem odnosa između dviju obrambenih industrija. Sljedećih godina izraelske tvrtke počele su zauzimati sve važnije mjesto u procesu modernizacije srbijanskih oružanih snaga te je njihova suradnja obuhvatila različite kategorije tehnologija, uključujući bespilotne sustave, senzore, komunikacije, elektroničko ratovanje i zapovjedno-informacijske sustave.

Praćenje trenda modernizacije srbijanske vojske

Takav razvoj odgovara širem trendu modernizacije srbijanskih oružanih snaga, a one istodobno nabavljaju opremu iz različitih izvora te Srbija pritom zadržava deklariranu politiku vojne neutralnosti i surađuje s državama različitih političkih i sigurnosnih orijentacija. Srpsko Ministarstvo obrane pritom tu politiku izrijekom povezuje s otvorenošću prema partnerstvima s različitim državama. Središnju ulogu u novoj fazi suradnje ima spomenuti Elbit Systems, velika izraelska obrambena kompanija čiji portfelj obuhvaća bespilotne sustave, elektroniku, senzore, komunikacije, zapovjedne sustave, elektroničko ratovanje i druga područja obrambene tehnologije.

Prvi veliki i javno poznat korak nove faze suradnje dogodio se 2024. godine, kada je Srbija sklopila ugovore s Elbitom vrijedne približno 335 milijuna američkih dolara, a paket je uključivao sustav PULS i bespilotne sustave Hermes 900. Time suradnja više nije bila ograničena na pojedinačne manje tehnološke projekte, već je obuhvatila sustave koji povezuju izviđanje, obradu podataka, zapovijedanje i djelovanje na većim udaljenostima, a proširena je 2025. godine.

Posebno je značajna činjenica da se nabava Hermesa 900 može promatrati u kontekstu šireg koncepta digitalizacije bojišta jer suvremeni bespilotni sustavi ne funkcioniraju izolirano, nego predstavljaju dio mreže senzora, komunikacijskih sustava i zapovjednih struktura. Zbog toga njihova vrijednost za vojni sustav nije samo u samoj letjelici, već i u infrastrukturi koja omogućuje prikupljanje, prijenos i obradu podataka.

Iz Elbita su u kolovozu 2005. objavili da su s jednom europskom državom zaključili ugovor vrijedan približno 1,63 milijarde dolara, s isporukama tijekom pet godina. U početku identitet kupca nije bio javno objavljen, ali izraelski mediji i drugi izvori naknadno su naveli da je riječ o Srbiji. Prema javno dostupnim podacima, paket je obuhvatio više kategorija obrambenih tehnologija, među kojima su bespilotni sustavi, precizni raketni sustavi, elektroničko ratovanje, obavještajno-izvidničke sposobnosti i zapovjedno-upravljački sustavi.

Povećavanje kompetencija Beograda

Važnost ovog ugovora proizlazi upravo iz njegove širine. Ne radi se samo o nabavi pojedinačnog oružanog sustava, nego o pokušaju povezivanja više komponenti u integriraniji obrambeni sustav. U tom smislu izraelska industrija za Srbiju ne predstavlja samo dobavljača pojedinačne opreme, već potencijalnog tehnološkog partnera u procesu digitalizacije dijela obrambenog sustava. Najznačajniji razvoj dogodio se ove godine, kada je suradnja prešla s modela kupac – dobavljač prema modelu industrijskog partnerstva.

U posljednjem poslovnom pothvatu Elbit Systemsa i srbijanskog državnog poduzeća Jugoimport SDPR Izraelci imaju 51 posto, a domaći investitor 49 posto udjela. Pojedine informacije ukazuju na to da je u projekt predviđeno uključivanje lokalne industrijske sposobnosti, uključujući tvrtku Utva koja ima iskustva s proizvodnjom klipnih školskih aviona. Prema ocjenama analitičara, ovaj model ima nekoliko mogućih industrijskih posljedica: Srbija bi mogla povećati domaće kompetencije u proizvodnji i održavanju bespilotnih sustava dok bi izraelski partner dobio proizvodnu bazu u Europi. Istodobno se otvara mogućnost da se dio proizvodnje usmjeri prema izvoznim tržištima.

Za Srbiju je osobito važan potencijalni transfer znanja i tehnologije. Tradicionalna kupnja gotovih sustava ograničava domaću industriju prvenstveno na održavanje i uporabu, a industrijsko partnerstvo može, ovisno o ugovornim uvjetima, omogućiti sudjelovanje domaćih inženjera i poduzeća u proizvodnji, integraciji, održavanju i daljnjem razvoju sustava. Upravo je takav cilj javno naglašavan u srbijanskim izjavama, a Vučić je suradnju s Izraelcima opisivao kao zajednički projekt u kojem bi trebali dobiti pristup znanju i inovacijama.

Ipak, važno je razlikovati sklapanje, licenciranu proizvodnju i stvarni transfer tehnologije. Samo otvaranje proizvodnog pogona ne znači automatski da će Srbija dobiti pristup svim tehnologijama izraelskog partnera jer stvarni stupanj tehnološke autonomije ovisi o ugovorima, intelektualnom vlasništvu, udjelu domaćih komponenti i mogućnosti samostalnog razvoja i izvoza proizvoda.

Moguće političke posljedice

Suradnja ima i gospodarsku dimenziju. Srbija već desetljećima nastoji razvijati svoj obrambeno-industrijski kompleks, a partnerstvo sa stranim proizvođačima omogućuje joj pristup tehnologijama koje bi bilo teško razviti isključivo domaćim kapacitetima. Istodobno Izrael dobiva industrijskog partnera na europskom prostoru, što može imati značenje za logistiku, održavanje i eventualni pristup određenim izvoznim tržištima, premda konkretne mogućnosti ovise o izraelskim i srbijanskim izvoznim propisima te odobrenjima za pojedine proizvode. Takav odnos predstavlja promjenu u strukturi obrambene industrije Srbije: od tradicionalnog modela domaće proizvodnje naslijeđene iz jugoslavenskog razdoblja prema kombinaciji vlastitog razvoja, uvoza tehnologije i međunarodnih industrijskih partnerstava.

Suradnju Beograda i Tel Aviva potrebno je promatrati i u kontekstu srbijanske politike diversifikacije obrambenih dobavljača. Srbija istodobno razvija odnose s Francuskom, Kinom, Rusijom i drugim državama dok službeno zadržava vojnu neutralnost. Izraelsko partnerstvo stoga predstavlja jedan od elemenata šire strategije izgradnje obrambenih sposobnosti na različite međunarodne izvore, a njegova posebnost proizlazi iz činjenice da Izrael raspolaže razvijenim iskustvom u područjima kao što su bespilotni sustavi, elektroničko ratovanje, senzori i integracija podataka.

No intenziviranje suradnje donosi i političke posljedice. Dio javnosti i međunarodnih organizacija kritizira izraelsku obrambenu industriju zbog njezine povezanosti s vojnim operacijama Tel Aviva, a Beograd promatra ovu suradnju prvenstveno kroz prizmu obrambene industrije i modernizacije. Stoga se ekonomska i tehnološka komponenta odnosa ne može potpuno odvojiti od šireg političkog konteksta.