Buduća srbijanska vlast tek se treba formirati i konkretno predstaviti, a po svemu sudeći se i profilirati na brojnim poljima, od ideološkog do vanjskopolitičkog. Mnogi tvrde da je plan Studentske liste zapravo samo trijaža srpske države i društva, u kojima bi u roku od jedne do dvije godine trebale biti pročišćene vitalne institucije – policija i pravosuđe, kao i mediji – te stvoreni uvjeti za organiziranje demokratskih izbora na kojima bi se doista sučelile različite političke opcije.

Izbornim pobjednicima zasad su u prvom planu bavljenje institucijama i korupcijom, tek potom obrazovanje, gospodarstvo i svakodnevni problemi građana, a pozicioniranje države na međunarodnom planu gotovo se ni ne spominje.

Aleksandar Vučić u velikoj je defenzivi, pa se čak spominje mogućnost njegova hapšenja ili odlaska u egzil, dok on sam najavljuje da će ga napustiti mnogi koji su bili uz njega. Više nemaju razloga da ga podržavaju: kao što je u posljednjih četrnaest godina imao apsolutno sve u svojim rukama, tako će sada – jednom kada se izborni rezultat počne pretakati u konkretne posljedice – ostajati bez jedne po jedne poluge.

Treba napomenuti da Srbiju uskoro očekuju i izvanredni predsjednički izbori na kojima se, međutim, Vučić više ne može kandidirati.

'Jučerašnji izbori u Srbiji prije svega su velika pobjeda demokracije. Nakon gotovo četrnaest godina političke dominacije Aleksandra Vučića, u sustavu u kojem su godinama prisutni pritisci na medije, civilno društvo i političke protivnike, zloupotreba javnih resursa i gotovo potpuno brisanje granice između države i vladajuće stranke, građani su na izborima rekli da može drugačije. Uz izlaznost od oko 69 posto razlika je uvjerljiva i ne ostavlja mnogo prostora za različita politička tumačenja', kaže za tportal politički analitičar i komunikacijski stručnjak Jerko Trogrlić, s kojim smo analizirali jučerašnji izborni dan u susjednoj državi.

On sam priznaje da se nije moglo očekivati ovako uvjerljiv rezultat Studentske liste, no visoka izlaznost tijekom izbornog dana sugerirala je da se događa nešto veliko. Radi se, kaže, o povijesnom iznenađenju i nedvosmislenom iskazu većine birača, iz čega proizlazi prva važna lekcija ovih izbora.

Studenti nisu tražili novog Vučića: Upravo je to bila njihova najveća snaga

'Studenti nisu tražili svog Vučića. Godinama smo navikli na to da se dominantnog političkog lidera pokušava pobijediti tako da mu se pronađe drugi veliki lider, no srpski studenti napravili su upravo suprotno. Njihov pokret svjesno je funkcionirao bez jednog vođe, bez klasičnog predsjednika i čak bez stalnog glasnogovornika. Odluke su donosili na studentskim plenumima, a sami su objašnjavali da žele izbjeći stvaranje novog kulta ličnosti. Na izbornoj listi morali su imati konkretna imena, ali nisu sveli cijeli projekt na jednu osobu. Ono što je dugo izgledalo kao njihova najveća slabost pokazalo se kao jedna od najvećih snaga. Vučićev politički i medijski stroj godinama je bio izuzetno učinkovit u personaliziranju političkog sukoba: kada imate protivnika, pronađete njegovu slabu točku, poslovni odnos, staru izjavu, privatnu pogrešku ili kontradikciju, a zatim cijeli politički projekt pokušate pretvoriti u referendum o toj osobi. Ali koga diskreditirati ako vam nasuprot ne stoji jedan čovjek? Koga srušiti ako nakon udara na jednoga dolazi deset drugih? Koga proglasiti izdajnikom, ustašom, stranim plaćenikom ili nesposobnjakovićem ako vam protivnik nije politička zvijezda nego nekoliko stotina relativno nepoznatih profesora, liječnika, pravnika, glumaca, poljoprivrednika i drugih građana?' objašnjava Trogrlić.

On podsjeća da je upravo zbog toga Vučić pokušavao ismijati svoje izazivače kao 'bezimenu listu', no pokazalo se da je ono što je predstavljao kao njihov nedostatak postalo njihova zaštita. U Mađarskoj je, primjerice, model bio upravo suprotan, no upravo je usporedba s Mađarskom fascinantna.

Mađarska i Srbija: Gotovo identični rezultati, potpuno različiti putevi do pobjede

'U travnju je nakon 16 godina vlasti Viktora Orbána TISZA osvojila 53,18 posto glasova, a Fidesz 38,61 posto. Jučer je u Srbiji Studentska lista osvojila 52,9 posto, a Vučićeva lista 38,8 posto. Brojke su gotovo preslikane, a politički modeli opozicije nisu mogli biti različitiji: mađarska promjena imala je Pétera Magyara, izrazito prepoznatljivog, dominantnog i personaliziranog lidera koji je praktički postao lice cijele alternative Orbánu, a u Srbiji je došlo do pobjede bez ekvivalenta Magyaru. Zajednička im je ipak jedna važna stvar, a to je izuzetno visoka mobilizacija. U Mađarskoj je glasalo gotovo 80 posto birača, što je bio rekord nakon pada komunizma, a u Srbiji oko 69 posto, također iznimno visoko u odnosu na prethodne izbore i usporedivo s rušenjem Miloševića', tumači Trogrlić.

'U sustavima s vrlo discipliniranom bazom vlasti visoka izlaznost mijenja matematiku. Vlast raspolaže svojim relativno stabilnim biračkim tijelom, stranačkom infrastrukturom, lokalnim organizacijama i ljudima čija egzistencija ili društveni položaj mogu biti povezani sa sustavom. Promjena postaje moguća tek kada na izbore izađe velik broj onih koji inače ostaju kod kuće. I u Mađarskoj i u Srbiji dogodilo se upravo to', dodaje sugovornik tportala te ipak upozorava na oprez jer su i Mađarsku i Srbiju relevantne međunarodne organizacije označile kao 'djelomično slobodne države'.

'To ne znači da su Mađarska i Srbija bile identične niti da u njima nije bilo stvarnih izbora. Upravo činjenica da je vlast na kraju mogla izgubiti pokazuje da prostor demokratskog natjecanja nije bio potpuno zatvoren, ali teret koji je nosila opozicija je nevjerojatan. Prijetnje, ugroza radnih mjesta i zatvaranja nevinih ljudi otežavali su borbu, ali očito su bili gorivo za konačnu mobilizaciju i pobjedu. Zato su ove dvije pobjede toliko važne jer pokazuju da čak ni dugotrajna vlast koja je duboko spojila stranku s državnim aparatom nije nepromjenjiva', kaže Trogrlić.

Samom Vučiću on ipak daje jedan plus – sinoćnje brzo i nedvosmisleno priznavanje izbornog poraza po njemu je 'jedan od 'državničkijih' poteza'.

'Naravno da je rezultat bio dovoljno uvjerljiv da mu je manevarski prostor bio vrlo malen. Izbori su bili pod snažnim domaćim i međunarodnim nadzorom i ne možemo znati koliko je eventualni međunarodni pritisak utjecao na njegovu odluku, ali ne bi iznenadilo da je takva izjava njegova posljedica. No mogao je učiniti ono što rade mnogi poraženi autoritarni lideri: proglasiti prijevaru, mobilizirati ulicu, tražiti ponovno brojanje svega i tjednima držati zemlju na rubu sukoba. Dobro da to nije učinio. Istina, u svom govoru Vučić nije propustio optužiti dio medija, europske države i 'američku duboku državu' za svoj poraz, ali samo priznanje rezultata vrlo je vjerojatno smanjilo mogućnost puno ozbiljnijih incidenata. Njegovi pristaše vrlo brzo su napustili kamp u središtu Beograda, a slavlje pobjednika uglavnom je ostalo slavlje', govori Trogrlić za tportal.

Studentima sada slijedi teži dio: Kako od prosvjeda do upravljanja državom?

On upozorava: za pokret kao što je 'Studenti pobjeđuju' izbori su bili lakši dio priče, što možda zvuči apsurdno nakon gotovo dvije godine prosvjeda, policijskih intervencija, pritisaka i kampanje protiv političkog stroja koji je kontrolirao Srbiju četrnaest godina. Srušiti vlast i voditi državu dvije su potpuno različite političke discipline, kaže ovaj analitičar.

'Ono što je Studentskoj listi jučer bilo prednost sutra može postati problem. Heterogenost je idealna kada vas povezuju zajednički ciljevi kao što su oslobađanje institucija, borba protiv korupcije, sloboda medija i, što je najvažnije, rušenje Vučića i njegovog sustava vlasti. Ali poslije pobjede morate odlučivati. Tko će biti premijer? Tko će voditi financije, policiju, sigurnosne službe i diplomaciju? Što je sa Srbijom i Europskom unijom? Što s Kosovom? Kako prema Rusiji, Kini i sankcijama? Kakve porezna, socijalna, obrazovna i energetska politika trebaju biti? Studentska lista sada više neće moći ostati bez lica i morat će proizvesti ljude koji će preuzeti vrlo konkretne odgovornosti. A svaki od tih ljudi postaje nova meta, ali i nova potencijalna slaba točka i točka podjele oko koje ni birači koji su im dali podršku neće biti entuzijastični kao oko ideje rušenja Vučića. Najvažniji posao nove vlasti zato nije samo demontirati zarobljene institucije, nego to napraviti tako da ih ne kolonizira vlastitim ljudima. Pravi demokratski uspjeh Srbije neće biti kada Vučićevi ljudi više ne budu upravljali institucijama, nego kada institucije više ne budu ničiji ljudi. I tu je važna razlika s Mađarskom', kaže Trogrlić, podsjetivši da Magyar ipak ima dvotrećinsku većinu koja mu omogućuje duboke ustavne i institucionalne reforme Orbánova sustava, pa će lakše mijenjati pravila koja je on godinama ugrađivao u sustav.

Vučić je izgubio vlast, ali njegov politički utjecaj nije nestao

U Srbiji će, kaže, demontaža sustava biti složenija.

'Vučićev politički utjecaj nije nestao sinoć u 21 sat: SNS je i dalje golema politička organizacija s gotovo 39 posto glasova, snažnom lokalnom infrastrukturom, ljudima u državnim institucijama i ozbiljnim ekonomskim interesima povezanim s postojećim poretkom. Neki će već danas početi prelaziti pobjednicima, to je uvijek tako, ali mnogi neće. SNS će čekati prvu ozbiljnu svađu među pobjednicima, prvi neuspjeh, prvu ekonomsku pogrešku, prvi vanjskopolitički prijepor i prvi slučaj u kojem se idealizam sudari s upravljanjem državom. Zato scenarij novih izbora već sljedeće godine uopće nije nezamisliv. Hoće li do njih doći, međutim, puno će više ovisiti o sposobnosti pobjednika da upravljaju vlastitom raznolikošću, nego o Vučiću', kaže sugovornik tportala.

Što se Hrvatske tiče, Trogrliću je jasno da će ovdašnja oporba u Mađarskoj i Srbiji tražiti inspiraciju, što je logično jer svakoj oporbi dobro dođe podsjetnik da dugotrajna vlast nije vječna. No tu prestaju paralele, upozorava on.

Može li se scenarij iz Srbije ponoviti u Hrvatskoj?

'Hrvatska ima dovoljno vlastitih problema: korupciju, klijentelizam, slabosti institucija, i o njima treba otvoreno govoriti, ali Hrvatska i Srbija jednostavno nisu usporedive po stupnju demokratskih sloboda i legitimnosti izbornog natjecanja. Freedom House svrstava Hrvatsku među slobodne države s 82 boda, a Srbiju, ponavljam, među djelomično slobodne. ODIHR je hrvatske parlamentarne izbore opisao kao konkurentne, s velikim izborom političkih alternativa i izbornom administracijom koja uživa puno povjerenje sudionika. U Hrvatskoj se ne vodi borba 'naroda protiv režima'. Vlast za protivnika ima političke stranke koje imaju predsjednike, saborske zastupnike, gradonačelnike, medijski prostor i potpuno realnu mogućnost pobijediti na izborima. Zato bi preslikavanje situacije u Srbiji na Hrvatsku bilo površno i pristrano, ali jedna lekcija vrijedi svugdje', kaže Trogrlić i poentira:

'Na gotovo svakim izborima bore se dvije vrlo snažne ljudske potrebe, jedna za stabilnošću i druga za promjenom. Dugotrajna vlast pobjeđuje dok su zadovoljstvo učinjenim i strah od promjene veći od nezadovoljstva postojećim stanjem. A onda se u nekom trenutku odnos obrne, ljudi počnu doživljavati ostanak istoga kao veći rizik od neizvjesnosti promjene. Upravo se to dogodilo i u Mađarskoj i u Srbiji: građani nisu glasali zato što znaju sve što će nova vlast napraviti jer, iskreno, ne znaju puno o tome. Glasali su jer su zaključili da je mogućnost promjene bolja od izvjesnosti nastavka postojećeg sustava i to je možda najljepša poruka izbora u obje zemlje. Najopasniji trenutak za svaku dugotrajnu vlast nastaje kada dovoljno ljudi shvati da je promjenjiva, a Srbija je jučer napravila taj prvi korak. Ne znamo hoće li nova vlast biti dobra, hoće li ostati jedinstvena, kakvu će vanjsku politiku voditi ni koliko će dugo trajati početni entuzijazam, ali vratila je Srbiji nešto što je možda važnije od odgovora na sva ta pitanja. Vratila joj je mogućnost demokratske smjene', kaže Trogrlić.

Politička promjena nema ideološku boju

Postoji, zaključuje, i širi demokratski obrazac koji nadilazi Srbiju i Mađarsku kao zemlje koje su prestale gubiti obilježja demokracije: kada velik broj građana stekne dojam da im politički, medijski ili kulturni mainstream objašnjava što bi trebali misliti umjesto da sluša ono što ih stvarno muči, često se pojavljuje snažan protupokret. U Americi je taj revolt personificirao Trump – a uskoro će to moguće biti pokret protiv Trumpa – u Italiji Meloni, u Njemačkoj ga sve snažnije artikulira AfD. U Srbiji i Mađarskoj smjer promjene bio je drukčiji, ali temeljna emocija je otpor prema osjećaju da je postojeći poredak zatvoren, samodostatan i nepromjenjiv.

'Demokratska promjena nema unaprijed zadanu ideološku boju. Kada se dovoljno ljudi osjeti ignoriranima, ona može doći i slijeva i zdesna, a zajedničko joj je da dolazi protiv onoga što birači u tom trenutku doživljavaju kao nametnuti status quo. Birači ne glasaju uvijek za ono što im se preporučuje kao razumno, već vrlo često glasaju protiv onoga što osjećaju da im se predugo nameće kao jedino moguće', smatra Trogrlić.