Hoće li samit u Ankari promijeniti NATO kakav poznajemo? Europske članice sve više preuzimaju odgovornost za vlastitu sigurnost, obrambeni izdaci nastavljaju rasti, a pred Savezom su i nova politička pitanja - od odnosa sa Sjedinjenim Državama do jačanja europske vojne industrije i nastavka potpore Ukrajini
O tome su u emisiji Hrvatskog radija 'U mreži Prvog' govorili dopisnik Hrvatskog radija iz Ankare Tihomir Vinković, prorektor za međunarodnu suradnju Sveučilišta obrane i sigurnosti 'Dr. Franjo Tuđman' prof. dr. sc. Gordan Akrap te vojni analitičar Mario Galić.
Iz Ankare je Tihomir Vinković istaknuo kako se među saveznicima sve manje čuje kritika američkog predsjednika Donalda Trumpa, a sve više priznanje da je upravo njegov pritisak potaknuo europske države na povećanje ulaganja u obranu.
'Europa i Kanada pokušavaju sustići Sjedinjene Države u podjeli sigurnosnog tereta, a europska zapovjedništva sve više preuzimaju odgovornost unutar NATO-a', rekao je Vinković.
Dodao je kako novac više nije najveći problem jer su osigurana velika sredstva, nego proizvodni kapaciteti europske vojne industrije koja mora odgovoriti na rastuće potrebe Saveza.
Akrap: Vrijeme mira je završilo, Europa se mora prilagoditi
Profesor Gordan Akrap smatra kako se NATO mora prilagoditi novim sigurnosnim okolnostima.
'Vrijeme mira je prošlo, a vrijeme odvraćanja mora doći na snagu. Europa mora razvijati vlastite obrambene i napadne sposobnosti', poručio je.
Naglasio je da članice ne mogu računati isključivo na zaštitu Saveza.
'Svaka država mora biti sposobna sama se braniti nekoliko dana dok saveznici ne donesu odluke i ne rasporede snage', rekao je Akrap. Posebno je upozorio da se današnje prijetnje ne odnose samo na klasično ratovanje, nego i na kibernetičke napade, sabotaže i informacijsko djelovanje. Govoreći o državama koje ne ispunjavaju dogovorena izdvajanja za obranu, ocijenio je kako problem nije u mogućnostima nego u političkoj volji.
'Nije da ne mogu, nego ne žele', poručio je.
Galić: Europa ima novac, ali nema dovoljno snažnu vojnu industriju
Vojni analitičar Mario Galić upozorio je da Europa posljednjih desetljeća nije dovoljno razvijala vlastitu obrambenu industriju.
'Europa je godinama zanemarivala vojnu industriju, a sada pokušava nadoknaditi propušteno. Novca ima, ali proizvodni kapaciteti ozbiljno zaostaju', rekao je.
Kao primjer naveo je znatno poskupljenje tenkova Leopard te probleme zajedničkih europskih projekata razvoja nove generacije borbenih zrakoplova i tenkova.
Smatra i da Europa još uvijek u velikoj mjeri ovisi o američkim sposobnostima, osobito u području satelitskog izviđanja, visokih tehnologija i kibernetičke sigurnosti.
Nova pravila igre unutar Saveza
Sudionici emisije složili su se kako će jedan od ključnih izazova biti provedba dogovorenih obrambenih izdvajanja. Akrap smatra da bi države koje ne budu poštovale preuzete obveze mogle osjetiti političke, financijske i gospodarske posljedice, uključujući otežan pristup zajedničkim fondovima i projektima obrambene industrije.
Istodobno je Vinković upozorio kako NATO, uz povećanje obrambenih proračuna, mora ubrzati proizvodnju vojne opreme i osigurati dugoročne ugovore industriji kako bi povećanje ulaganja što prije rezultiralo stvarnim jačanjem vojnih sposobnosti.
Jedna od glavnih tema samita bit će nastavak pomoći Ukrajini. Vinković je naglasio kako Ukrajina danas predstavlja primjer iznimno brzog razvoja vojnih tehnologija te da uz zapadnu pomoć, uključujući američke tehnološke sustave, raspolaže jednom od najsposobnijih vojski u Europi. Akrap je dodao da se američka pomoć Ukrajini nastavlja, iako u drukčijem obliku nego na početku rata.
'Treba razbiti predrasudu da Amerika više ne pomaže Ukrajini. Pomaže, samo na drukčiji način', rekao je.
Sugovornici smatraju da će završna deklaracija potvrditi kako Rusija ostaje najveća dugoročna sigurnosna prijetnja euroatlantskom prostoru, ali i da će pravi učinci odluka iz Ankare biti vidljivi tek kroz njihovu provedbu u državama članicama. Kako je zaključio Akrap, uspjeh novog koncepta NATO-a neće ovisiti samo o deklaracijama, nego o tome koliko će države doista ulagati u obranu, razvijati vlastite sposobnosti i jačati otpornost na nove sigurnosne prijetnje.