Raspoređivanje fregate Admiral Kasatonov u alžirsku luku Oran nadilazi okvir rutinskog vojnog posjeta te se može promatrati kao dio šire ruske strategije očuvanja pomorske prisutnosti na Sredozemlju nakon značajnog slabljenja njezina položaja u Siriji. Iako dolazak jednog ratnog broda sam po sebi ne mijenja vojnu ravnotežu u regiji, njegova geopolitička simbolika i operativni potencijal izazivaju povećanu pozornost država članica NATO-a, osobito onih koje nadziru zapadni Mediteran i Gibraltarski tjesnac.

Admiral Kasatonov druga je fregata klase Admiral Gorškov, a izgrađena je u Sankt Peterburgu i uvedena u operativnu upotrebu u ruskoj mornarici 2020. godine. Duga je oko 135 metara, ima istisninu od približno 5000 tona, razvija najveću brzinu od 29 čvorova, prevozi više od 170 članova posade te koristi kombinirani dizelsko-plinski pogonski sustav snage oko 65.000 konjskih snaga. Riječ je o brodu dovoljno kompaktnom za dugotrajna prekomorska raspoređivanja, ali istodobno opremljenom naoružanjem koje se obično povezuje s mnogo većim površinskim borbenim plovilima.

Glavno udarno oružje fregate čini vertikalni lanser 3S14 UKSK sa 16 lansirnih ćelija koje mogu koristiti krstareće projektile za napad na kopnene ciljeve Kalibr, protubrodske projektile 3M54 Kalibr, nadzvučne protubrodske projektile P-800 Oniks i hipersonične projektile 3M22 Cirkon.

Prema javno dostupnim podacima, projektil 3M14 Kalibr za napad na kopnene ciljeve ima domet između 1500 i 2500 kilometara, a domet protubrodske inačice 3M54 procjenjuje se na 220 do 300 kilometara. Projektil Oniks može pak pogađati ciljeve na udaljenostima do oko 300 kilometara.

Projekcija moći daleko izvan teritorijalnih voda

Protuzračnu obranu osigurava sustav Poliment-Redut jer kombinira radar s aktivnom faznom rešetkom i 32 vertikalne lansirne ćelije za projektile 9M100, 9M96 i 9M96M. Ovisno o vrsti projektila, sustav može presretati ciljeve na udaljenostima do 150 kilometara i visinama do 30 kilometara. Brod je dodatno naoružan topom A-192M kalibra 130 milimetara, sustavom bliske obrane Palaš, protupodmorničkim i protutorpednim sustavom Paket-NK te sonarima Zarja M i Vinjetka. Na krmi nosi i protupodmornički helikopter Ka-27.

U operativnom smislu to znači da se fregata može samostalno braniti od zračnih prijetnji, otkrivati i napadati podmornice, djelovati protiv površinskih brodova te provoditi ograničenu vatrenu potporu s mora prema kopnu bez potrebe za većom pomorskom skupinom. Takve sposobnosti omogućuju Rusiji projekciju vojne moći daleko izvan vlastitih teritorijalnih voda, pri čemu brod istodobno služi kao sredstvo odvraćanja, platforma za prikupljanje obavještajnih podataka i instrument političke demonstracije prisutnosti.

Ni raspoređivanje tankera Akademik Pašin nije sporedna pojedinost. Riječ je o modernom logističkom brodu dometa oko 8000 nautičkih milja koji tijekom plovidbe može istodobno opskrbljivati gorivom do tri ratna broda. Njegova prisutnost značajno povećava autonomiju ruskih pomorskih snaga i omogućuje dugotrajnije djelovanje daleko od matičnih baza, bez oslanjanja na lučku infrastrukturu trećih država.

Od početka invazije na Ukrajinu 2022. godine ruska mornarica suočava se s više ograničenim mogućnostima djelovanja na Sredozemlju te je slabljenje ruskog položaja u Siriji samo povećalo važnost održavanja vojno-političkih odnosa s državama poput Alžira, tradicionalnog kupca ruskog naoružanja i jednog od najvažnijih sigurnosnih partnera Moskve u Africi. Posjet Oranu stoga se može promatrati kao pokušaj očuvanja ruskog strateškog utjecaja na južnoj obali Sredozemlja.

Obavještajna dimenzija raspoređivanja

Iz perspektive NATO-a najveću zabrinutost izaziva geografski položaj Alžira. Zapadni Mediteran predstavlja ključni pomorski koridor između Atlantskog oceana i Sredozemnog mora dok je Gibraltarski tjesnac jedno od najvažnijih svjetskih pomorskih uskih grla. Svako povećanje ruske pomorske aktivnosti u neposrednoj blizini tog prostora zahtijeva intenzivnije praćenje i angažman savezničkih pomorskih i zračnih snaga. Talijanski i drugi NATO-ovi nadzorni letovi te praćenje fregate tijekom njezina prolaska kroz središnji Mediteran pokazuju da Savez ozbiljno shvaća ovakva raspoređivanja, premda ih ne smatra neposrednom vojnom prijetnjom.

Jednako važna je i obavještajna dimenzija. Suvremene ruske fregate opremljene su naprednim radarima i sustavima elektroničkog izviđanja koji mogu prikupljati podatke o aktivnostima NATO-ovih brodova, zrakoplova i komunikacijskih mreža. Takvi podaci omogućuju Rusiji stvaranje detaljnije slike o obrascima djelovanja Saveza u Sredozemlju, što može imati značajnu vrijednost u budućim kriznim ili ratnim scenarijima.

Ipak, razinu zabrinutosti ne treba precjenjivati jer dolazak jednog ratnog broda ne znači uspostavu trajne ruske pomorske baze u Alžiru. Alžirska vanjska i sigurnosna politika temelje se na očuvanju strateške autonomije, a ustavni okvir zemlje ne dopušta uspostavu stranih vojnih baza na njezinu teritoriju. Istodobno Alžir održava dijalog i određene oblike suradnje s NATO-om kroz Mediteranski dijalog, nastojeći balansirati između suradnje sa Zapadom i tradicionalnih odnosa s Moskvom.

Na političkoj razini raspoređivanje ima snažnu simboličku vrijednost. Moskva želi pokazati da, unatoč ratu u Ukrajini, zapadnim sankcijama i gubitku dijela regionalnog utjecaja, i dalje može projicirati pomorsku moć na velikim udaljenostima te održavati sigurnosna partnerstva izvan postsovjetskog prostora. Istodobno šalje poruku da ostaje važan akter u sjevernoj Africi, regiji čije strateško značenje za europske članice NATO-a kontinuirano raste zbog migracijskih ruta, energetskih resursa i sigurnosti pomorskih komunikacija.