Dok je američki predsjednik Donald Trump u svom 37-minutnom govoru naglašavao američku moć, prijetio Iranu, hvalio se da je okončao rat u Gazi te žestoko napao Međunarodni kazneni sud, francuski predsjednik Emmanuel Macron odmah mu je odgovorio s iste govornice.

Trump je, između ostalog, poručio da pred sobom ima veliku odluku kada je riječ o Iranu – ili sporazum ili uništenje Islamske Republike. Usto se posebice verbalno iskalio na Međunarodnom kaznenom sudu, pozvavši njegove članice da istupe iz njega.

Macron je, nasuprot tome, kategorički odbacio Trumpovu tvrdnju da je mir u Gazi već osiguran, rekavši da humanitarni pristup nije ponovno otvoren ni na sekundu. U svom posljednjem obraćanju UN-u prije odlaska s dužnosti upozorio je na povratak 'zakona džungle', referirajući se na Trumpov poziv na 'svjetski poredak nekažnjivosti' te sve to omotao u zaključnu poruku: 'Živjeli Ujedinjeni narodi!'

Hrvatski premijer Andrej Plenković također je svoju poruku temeljio na međunarodnom pravu i multilateralizmu. U govoru je rekao da je za male i srednje države međunarodno pravo 'granica između poretka i tiranije' te kritizirao veličanje Ratka Mladića u Srbiji, ali i zakidanje legitimne zastupljenosti Hrvata u BiH.

Što se zapravo moglo iščitati iz tih nastupa? O tome smo razgovarali s vanjskopolitičkim analitičarem Božom Kovačevićem.

'Glavna tema je opstanak Ujedinjenih naroda'

Kovačević smatra da se ispod svih pojedinačnih sukoba i govora krije veće pitanje: može li UN i dalje biti središnje mjesto za globalnu sigurnost?

'Da, zapravo je glavna tema bio opstanak Ujedinjenih naroda kao organizacije za globalnu sigurnost i čini se da ipak među svjetskim liderima prevladava opredjeljenje za multilateralizam', ističe Kovačević.

U tom kontekstu, kaže, Trumpov govor odskakao je od dominantne poruke koju su odašiljali drugi svjetski čelnici.

'Istup predsjednika Trumpa bio je potpuno disonantan i u potpunom neskladu s Poveljom Ujedinjenih nacija, sa svrhom postojanja te organizacije te dobrim dijelom i u neskladu sa zdravim razumom', kaže.

Kao posebno problematičnu izdvaja činjenicu da je američki predsjednik s govornice UN-a drugoj članici UN-a, Iranu, zaprijetio uništenjem.

Važan detalj je, kaže, i obraćanje glavnog tajnika UN-a Antonija Guterresa, u kojem je istaknuo da su pravila UN-a stvorena u vrijeme u kojem je distribucija moći u sustavu međunarodnih odnosa bila drukčija nego danas, apelirajući na nužne reforme.

'Naravno, može se na različite načine tumačiti što je on zapravo htio reći. Neki će to tumačiti tako da on misli da Rusija više ne bi trebala biti stalna članica Vijeća sigurnosti s pravom veta, a drugi, kojima je vjerojatno ta poruka bila namijenjena, kao što su Indija, Brazil i Južnoafrička Republika, shvaćaju je kao poziv da se proširi broj stalnih članica Vijeća sigurnosti kako bi to tijelo u što je moguće većoj mjeri izražavalo populacijsku, ekonomsku i političku sliku svijeta', ističe Kovačević.

Može li UN preživjeti Trumpa?

Kovačević smatra da pitanje opstanka UN-a nije samo teorijsko i podsjeća na poteze Trumpove administracije kojima su Sjedinjene Države reducirale sudjelovanje u brojnim međunarodnim organizacijama.

'On je čak davao izjave o tome da bi se Amerika trebala povući iz Ujedinjenih naroda, ali ipak to nije učinio', kaže.

Štoviše, američka administracija nedavno je uplatila 725 milijuna dolara da bi smanjila dugovanja prema toj organizaciji i zadržala pravo glasa u Općoj skupštini, što pokazuje da 'i on, bio kakav bio, ipak mora poštivati neke uzuse'.

'Ali da je Amerika ona sila koja u najvećoj mjeri razara međunarodne institucije, to je nedvojbeno. Pa jednom Trumpovom odlukom Amerika se povukla iz 66 međunarodnih organizacija, a uglavnom je ona poticala njihovo osnivanje', kaže Kovačević.

UN, dodaje, može opstati, ali pod jednim uvjetom.

'Sudeći prema sadržaju govora većine sudionika u raspravi, UN može preživjeti pod uvjetom da Trump ne odluči izaći iz njega prije kraja svog drugog mandata. Možemo se nadati da će preživjeti ovaj Trumpov mandat', naglašava.

Europa pokazuje zube Washingtonu

Drugi važan motiv koji se mogao iščitati iz ovogodišnjeg zasjedanja jest sve izraženija potreba Europe da razvije svoju stratešku autonomiju.

Nastavak je to na govor o stanju Unije čelnice Europske komisije Ursule von der Leyen, u kojem je naglasila potrebu za smanjivanjem jednostrane ovisnosti o bilo kome, uključujući SAD.

I dok je na prošlogodišnjem zasjedanju Opće skupštine UN-a Trumpu glavna meta bila Europa, sad su se uloge promijenile. Osobito je snažno odjeknuo govor Emmanuela Macrona jer se vrlo izravno suprotstavio Trumpu i snažno podržao ideju multilateralizma.

Kovačević smatra da se iz toga svega vidi promjena raspoloženja u Europi.

'Da, europski čelnici su se uspjeli suprotstaviti Trumpovu pokušaju da u potpunosti određuje europsku agendu. Vrlo jasno se suprotstavljaju i desnom populizmu u Europi koji prijeti opstanku EU-a. Sve su to vidljivi znaci razvoja svijesti europskih političara da se više ne mogu bezrezervno oslanjati na SAD kao saveznika. To je znak da su Europljani počeli raditi na ostvarivanju strateške neovisnosti. Ali, naravno, sve je to praćeno nizom paradoksa koji inače obilježavaju EU', ističe.

Plenković se prema Hrvatima u BiH odnosi kao da su manjina

Kada se podvuče crta, Kovačević smatra da je ovogodišnje zasjedanje ipak pokazalo nešto važno: unatoč snažnim kritikama UN-a, većina svjetskih lidera i dalje se opredjeljuje za multilateralni okvir.

'Sama činjenica da je toliko lidera došlo na zasjedanje Opće skupštine i da se velika većina njih, kao i naš premijer, opredijelila za multilateralizam jasna je poruka današnjoj Americi', zaključuje Kovačević.

Plenković je u svom govoru rekao da Hrvatska podupire multilateralizam utemeljen na pravilima 'ne zato što smo naivni, nego zato što smo vidjeli i iskusili alternativu'. Hrvatsko iskustvo rata pritom je predstavio kao argument za sustav u kojem međunarodno pravo štiti male i srednje zemlje od vladavine sile.

Kovačević pozdravlja činjenicu da se Plenković u New Yorku jasno opredijelio za multilateralizam i međunarodno pravo, no ima primjedbu na način na koji premijer govori o položaju Hrvata u Bosni i Hercegovini.

'Što se tiče spominjanja prava Hrvata u BiH, on se prema njima odnosi kao da su oni manjina', kaže.

Podsjeća da su Hrvati u BiH konstitutivan narod i smatra da bi unutarnji ustavni aranžman trebali dogovarati relevantni politički predstavnici u BiH.

'U slučaju da su oni manjina, onda Republika Hrvatska ima ustavnu obvezu voditi računa o njima. Međutim oni su konstitutivni narod i mislim da bi trebalo prepustiti relevantnim političkim liderima u BiH da postignu ustavni aranžman koji je prihvatljiv za sve', dodaje.

Usto podsjeća na Vošingtonski sporazum iz 1994. godine, kojim je okončan hrvatsko-bošnjački sukob i postavljeni temelji Federacije BiH.

'Postojanje Federacije bez jasno definiranih teritorijalnih entiteta rezultat je Vošingtonskog sporazuma kao američkog odgovora na rat Hrvata i Bošnjaka u BiH. Pod prijetnjom sankcija Hrvatskoj i predsjedniku Tuđmanu, taj je aranžman prihvaćen, tako da je Republika Hrvatska suodgovorna za taj aranžman kojim su nezadovoljni Hrvati u BiH', zaključuje Kovačević.