Tsai Ing-wen, predsjednica Tajvana ili Republike Kine, kako se službeno naziva ta djelomično priznata država, poručila je Pekingu da je izgradnja podmorničke flote 'povijesno postignuće koje pokazuje čvrstu volju Tajvana'. Na odgovor nije trebalo dugo čekati pa je Xi obećao Tajvanu kako nikada neće izboriti samostalnost, ne isključivši pritom upotrebu vojne sile. U najnovije trzavice na relaciji Peking-Taipei posredno su uključene Sjedinjene Američke Države jer su svojoj otočnoj saveznici prodale torpeda za buduće podmornice, što dodatno narušava odnose Washingtona i Pekinga.

Kineski apetiti spram 'mlađe otočne sestre' ne splašnjavaju još od 1949. godine, kada su se na Tajvan nakon poraza od komunista u građanskom ratu sklonile snage nacionalističke stranke Kuomitang pod vodstvom Čang Kaj-šeka. Nacionalističku vladu u izbjeglištvu od propasti je spasila snažna američka vojna i politička potpora nakon izbijanja Korejskog rata dok su s druge strane gospodarski rast te uzlet političkog utjecaja Kine i njezinog uvjetovanja uspostave diplomatskih odnosa prekidom svih službenih odnosa s Tajvanom doveli do rastuće političke izolacije otoka. No ne i gospodarske eliminacije Tajvana, jedne od najrazvijenijih zemalja Azije, kojoj je američki State Department samo prošle godine odobrio potencijalnu, osam milijardi vrijednu prodaju borbenih zrakoplova F-16.

Službeni Taipei ovih dana objavio je kako je započeo s izgradnjom flote podmornica radi jačanja obrambenih kapaciteta koji bi trebali odvratiti najmnogoljudniju vojsku na svijetu od invazije ili, u blažem slučaju, pomorske blokade Tajvana. Kako javlja CNN, otočna država započela je izgradnju prve od osam novih podmornica čije se testiranje očekuje za četiri godine. Podmornice se grade u Kaohsiungu, najvećem tajvanskom brodogradilištu i sjedištu ratne mornarice, a ta će plovila zamijeniti prastaru flotu od dvije američke podmornice, jedinih aktivnih plovila izgrađenih za vrijeme Drugog svjetskog rata, te dviju podmornica nizozemske proizvodnje nabavljenih početkom 80-ih godina prošlog stoljeća. Tajvan je tada naručio još dvije podmornice, no posao je propao nakon što je Kina zaprijetila Nizozemskoj prekidom diplomatskih odnosa.

Projektil koji izbacuje iz borbe čitave postrojbe

Od prekida ionako slabih diplomatskih odnosa s Kinom ne strahuje SAD te je Tajvanu za naoružavanje budućih podmornica odobrio prodaju 18 torpeda Mk-48 Mod6 po cijeni od 180 milijuna dolara. Riječ je o teškim univerzalnim torpedima dizajniranim za potapanje podmornica s nuklearnim pogonom i visokoučinkovitih površinskih brodova, nastalih kao odgovor na pojavu prvih sovjetskih nuklearnih podmornica.

Američka ratna mornarica je naime strahovala da tadašnja protupodmornička obrana nije dorasla potpuno nepoznatim performansama sovjetskih podmornica. Projektiranje torpeda Mk-48 potrajalo je čitavo desetljeće zbog velikog broja novih tehnologija koje su nastajale za potrebe tog naoružanja pa su prve verzije testirane početkom 70-ih godina prošlog stoljeća.

Završetkom Hladnog rata započela je modernizacija torpeda u verziju Mk-48 ADCAP Mod6, kojom bi trebale biti naoružane tajvanske podmornice. Modernizacije je uključivala novu digitalnu glavu za samonavođenje, poboljšane pokretljivosti u priobalnim dubinama do 180 metara, u kojima u pravilu patroliraju dizel-električne podmornice, smanjenje akustičnog otiska projektila te novi softver pomoću kojeg torpedo prepoznaje i ignorira protutorpedne mamce.

Torpedo koji proizvodi američka tvrtka Raytheon je kalibra 533 milimetra, dužine 6,1 metar i težine 1,8 tona. Maksimalna brzina iznosi 55 čvorova, dubina ronjenja 800 metara, a bojeva glava može težiti do 295 kilograma.

Prema riječima Carla Schustera, umirovljenog kapetana američkih podmorničkih snaga i sadašnjeg analitičara Pacifičkog sveučilišta na Havajima, svakom brodu koji pogodi modificirana verzija Mk-48 prijeti gubitak ljudstva u veličini jedne bojne koju čini između 300 i 500 vojnika. 'Stoga nitko neće slati transportne amfibije u tjesnace dok nije siguran da u njima nema podmornica naoružanih takvim projektilima', pojasnio je analitičar za američku televiziju.

Vojno-tehnička senzacija

Schuster je podsjetio da će buduće tajvanske podmornice, pored torpeda, preuzeti dodatnu savezničku tehnologiju iz SAD-a, među kojima su borbeni avioni F-16, tenkovi M1A2T Abrams i čitav niz topničko-raketnih sredstava.

Prema procjenama Timothy Heatha, analitičara i istraživača ugledne američke think-tank organizacije RAND Corporation, koja se bavi stvaranjem dugoročnih prognoza i scenarija za američku vojsku, tajvanska izgradnja novih podmornica ravna je senzaciji jer ta zemlja nema nikakva iskustva u proizvodnji naprednih plovila. Heath ističe da Tajvan, ako ovaj program propadne ili potraje, ne treba previše brinuti jer ima druga značajna sredstva odvraćanja od invazije, poput niza protubrodskih projektila tipa Harpoon i moderniziranih višenamjenskih razarača s primarnom zadaćom protuzračne obrane.

'Ta oružja zajedno mogu ugroziti transport kineske vojske preko tajvanskog tjesnaca i smanjiti njihov broj prije nego što se pokušaju iskrcati na otok. Podmornice bi mogle osnažiti Tajvan u protuudaru na kineske amfibije, a koje su još uvijek ograničenih sposobnosti', ističe Sidhart Kaushal, analitičar londonskog Kraljevskog instituta za obrambene i sigurnosne studije.

Vojni analitičari unisono naglašavaju da je Kina pred Tajvanom u značajnoj i dugotrajnoj vojnoj prednosti koja Pekingu osigurava sudjelovanje u bilo kojem oružanom sukobu. Pentagon pritom ukazuje na to da će kineska flota podmornica vrlo skoro imati sedamdesetak plovila, čime će se ojačati ionako najveća svjetska borbena flota. Stručnjaci svoje ocjene prisnažuju činjenicom da je kineska ratna mornarica tjedan dana nakon tajvanske najave testirala svoje protupodmorničke avione tipa Y-8, a koji su uvježbavali gađanje dubinskim bombama.

Tajvanska odlučnost u jačanju obrambenih kapaciteta s druge strane, dodaju, olakšava američkim dužnosnicima to da politički opravdaju pomoć otoku u slučaju kineske invazije. Izgradnja podmornica upućuje na odvraćanje koje počiva na uvjeravanju, nadodaju analitičari te zaključuju da bi cijena kineskog napada bila veća nego što je Peking spreman platiti, a tako bi i trebalo ostati ako Tajvan nastavi s naoružavanjem.