Mađarska vlada priprema temeljitu promjenu pravila o posvajanju djece, uključujući ograničenja koja se odnose na samce i istospolne parove, što predstavlja jedan od dosad najočitijih društveno-političkih raskida sa 16-godišnjom vladavinom bivšeg premijera Viktora Orbána
Premijer Péter Magyar poručio je da odluke o tome tko je podoban za posvajanje djeteta trebaju donositi prvenstveno psiholozi, stručnjaci za zaštitu djece i drugi profesionalci, a ne političari.
Kako prenosi Euronews, najava dolazi nakon objave opsežnog, 220 stranica dugog vladinog izvješća o stanju sustava zaštite djece, a ono je ukazalo na ozbiljne probleme, uključujući područje posvajanja.
Magyar je poručio da sustav u sadašnjem obliku ne može dobro funkcionirati te da glavni kriterij mora biti može li dijete odrastati u sigurnoj obitelji koja će mu pružiti ljubav i stabilnost, a ne seksualna orijentacija ili bračni status potencijalnih roditelja.
Vlada već radi na izmjenama zakona donesenih za vrijeme Orbánove vlade, kojima je prednost pri posvajanju dana bračnim parovima, a mogućnosti za samce znatno su ograničene.
To se u praksi osobito odnosi na homoseksualne osobe. Budući da istospolni parovi u Mađarskoj ne mogu sklopiti brak, već samo registrirano partnerstvo, prema sadašnjim pravilima ne mogu zajedno posvojiti dijete.
Najava je izazvala snažne političke reakcije. Dio desnih i oporbenih medija optužio je Magyarovu vladu za popuštanje pred 'LGBTQ lobijem', a neovisni i liberalni mediji tu su promjenu predstavili kao pokušaj vraćanja stručnih kriterija u sustav posvajanja.
Dio šireg zaokreta u socijalnoj politici
Promjena pravila posvajanja značajna je ne samo zbog položaja LGBTQ osoba nego i zato što se uklapa u širi pokušaj Magyarove vlade da nakon dolaska na vlast redefinira socijalnu politiku i funkcioniranje javnih službi.
Njegova stranka Tisza je još tijekom predizborne kampanje među svoje prioritete stavila obnovu zdravstva, obrazovanja, socijalnih službi i sustava zaštite djece, predstavljajući ih kao ključne dijelove koncepta 'funkcionalne i humane Mađarske'.
Nakon preuzimanja vlasti vlada je tim područjima nastojala dati i veću institucionalnu težinu te su uspostavljena zasebna ministarstva zdravstva, obrazovanja i dječjih pitanja, kao i resor socijalne i obiteljske politike.
Nova vlast pokrenula je širu reviziju sustava zaštite djece, najavila jačanje udomiteljske mreže i obiteljskih i socijalnih službi te osnovala fond za obeštećenje žrtava zlostavljanja u tom sustavu.
Početkom rujna vlada je najavila i povećanje plaća zaposlenima u socijalnom sektoru, kao i povećanje pojedinih socijalnih naknada.
Magyar pritom svoju socijalnu politiku uglavnom ne predstavlja kao ideološki zaokret ulijevo, već kao pokušaj obnove javnih institucija i vraćanja stručnjaka u proces donošenja odluka.
Upravo je zato pitanje posvajanja osobito važno. Za razliku od dosadašnjih poteza nove vlasti koji su se uglavnom odnosili na financiranje i reorganizaciju javnih službi, ovdje Magyar izravno ulazi u jedno od ideološki najosjetljivijih područja Orbánove obiteljske politike.
Oštar odmak od Orbánove politike
Orbánova vlada u prosincu 2020. godine pooštrila je mađarski ustav i zakone koji reguliraju obitelj i posvajanje djece.
U temeljni zakon tada je unesena formulacija prema kojoj je 'majka žena, a otac muškarac', a izmjenama zakona bračni parovi postali su praktički zadani kandidati za posvajanje.
Promjene su posebno pogodile istospolne parove.
Budući da Mađarska ne priznaje istospolne brakove, homoseksualni parovi ranije su mogli zaobići to ograničenje tako da jedan od partnera podnese zahtjev za posvajanje kao samac.
Izmjene donesene 2020. godine gotovo su zatvorile i tu mogućnost. Samci su za posvajanje morali dobiti posebno odobrenje nadležnog ministra, čime je u postupak koji se ranije uvelike temeljio na procjeni stručnjaka uveden dodatni politički filtar.
Organizacije za zaštitu ljudskih prava tvrdile su da su takva pravila LGBTQ osobama u praksi gotovo onemogućila posvajanje djece.
Sada je upravo taj sustav među politikama Orbánove ere koje nova vlast namjerava mijenjati poslije uvjerljive pobjede Tisze na parlamentarnim izborima u travnju, kojima je završeno 16 godina neprekinute vladavine Fidesza.
Očekivanja domaćih i međunarodnih organizacija za ljudska prava bila su velika već nakon promjene vlasti, osobito nakon višegodišnjih sukoba Budimpešte s institucijama Europske unije oko položaja LGBTQ osoba, vladavine prava i mađarskih zakona donesenih pod nazivom zaštite djece.
No Magyar zasad nastoji izbjeći predstavljanje reforme posvajanja prvenstveno kao pitanja LGBTQ prava, već stavlja naglasak na stanje sustava zaštite djece i načelo prema kojem bi kvalificirani stručnjaci, a ne ministri ili politički imenovane osobe, trebali procjenjivati mogu li potencijalni roditelji djetetu pružiti odgovarajući dom.
Prema argumentaciji nove vlasti, sadašnji sustav proizvodi paradoks: velik broj djece ostaje u državnoj skrbi dok istodobno potencijalno prikladni posvojitelji mogu biti odbijeni ili godinama čekati zbog političkih i birokratskih prepreka koje nemaju izravne veze s njihovom sposobnošću da odgajaju dijete.
Planirana reforma tako bi Mađarsku približila sustavu koji je postojao prije 2020. godine, a u kojem su stručne procjene imale znatno važniju ulogu pri odlučivanju o posvajanju.
Jedan od najvećih društvenih zaokreta nove vlasti
Magyarova najava zato ima značenje koje nadilazi samo pitanje posvajanja.
Ona je jedan od dosad najsnažnijih pokazatelja toga kako nova vlast namjerava pristupiti društveno najkontroverznijem dijelu Orbánove političke ostavštine: ne nužno ideološkim preokretom, nego uklanjanjem političkih kriterija iz područja za koja vlada smatra da bi trebala biti uređena prvenstveno prema stručnim standardima.
Za LGBTQ zajednicu praktične posljedice ipak bi mogle biti velike.
Ako izmjene budu usvojene u najavljenom obliku, uklonile bi jednu od najvažnijih prepreka uvedenih 2020. godine i ponovno otvorile mogućnost posvajanja osobama kojima je ona u posljednjim godinama Orbánove vlasti bila gotovo potpuno zatvorena.
Istodobno to pokazuje granice Magyarova dosadašnjeg političkog pozicioniranja. Nova vlast ne odbacuje koncept aktivne obiteljske politike niti pokušava jednostavno zamijeniti Orbánov društveni konzervativizam liberalnom ideološkom platformom.
Umjesto toga, Magyar pokušava uspostaviti drukčiju podjelu uloga: država treba snažno financirati i održavati sustav zaštite djece i socijalne skrbi, a odluke o konkretnim obiteljima i pojedincima trebale bi što je više moguće biti prepuštene stručnjacima.
Upravo zato reforma posvajanja može postati jedan od prvih ozbiljnih testova Magyarova šireg obećanja da će društvena pitanja koja su tijekom Orbánove ere služila kao politički i kulturni bojni teren vratiti u okvir stručne i institucionalne politike.