U vrijeme u kojem desničarski populizam jača diljem Europe pobjeda Nicusora Dana u Rumunjskoj dočekana je s olakšanjem u Bruxellesu. No iako su trenutno odbacili proruskog ekstremista, to je iznimka, a ne pravilo, piše Nova.rs.

Posljednjih godina europski kontinent svjedoči usponu desničarskih stranaka koje se protive imigraciji, negoduju zbog birokracije iz Bruxellesa i sve više pokazuju otvorenu simpatiju prema Rusiji.

Orban i Fico - najveći podupiratelji Rusije

U toj mreži europskih desničarskih stranaka blagonaklonih Rusiji ističu se vođe poput Viktora Orbana u Mađarskoj i Roberta Fica u Slovačkoj.

Orban, mađarski premijer i vođa stranke Fidesz, godinama otvoreno koketira s Kremljem - protivi se strožim sankcijama protiv Rusije, sabotira zajedničke odluke EU-a o vojnoj pomoći Ukrajini i promiče narativ da 'Europa vodi rat koji nije njezin'. Njegova politika otvoreno slabi europsko jedinstvo prema Moskvi i sve ga više stavlja u ulogu Putinova najpouzdanijeg saveznika unutar EU-a.

Slično postupa slovački premijer Robert Fico te se nakon povratka na vlast vratio svojim starim pozicijama - kritizira Zapad, poziva na prekid pomoći Ukrajini i širi sumnje u ulogu NATO-a. Fico otvoreno tvrdi da 'rat u Ukrajini nije ni crn ni bijel', promovirajući narativ koji se preklapa sa službenom retorikom Kremlja. Njihova politička aktivnost ne samo da destabilizira zajednički europski front, već izravno jača ruski utjecaj u regiji.

Njemačka - AfD u izolaciji, ali s rastućom podrškom

AfD je proglašen 'provjereno krajnje desnom' strankom, ali mu raste popularnost među biračima. Iako formalno izolirana, stranka koristi svaki sigurnosni, migrantski ili europski spor kao priliku za politički rast – i često ponavlja narative koji odgovaraju moskovskoj propagandi.

Francuska - Le Pen taktički udaljena, ali i dalje fundamentalno bliska

Nacionalno okupljanje Marine Le Pen ne pokazuje otvoreno prorusko raspoloženje, ali ona kontinuirano poziva na prekid podrške Ukrajini i kritizira NATO.

Njezino pozicioniranje kao 'umjerene desnice' pomoglo joj je da postane najjača oporbena snaga u zemlji.

Nizozemska - Wilders, vladajući radikal

Geert Wilders, vođa Stranke za slobodu, poznat po svom snažnom antiislamskom i antieuropskom stavu, predvodi najjaču stranku u nizozemskom parlamentu. Iako je ublažio retoriku prije izbora, njegov program ostaje populistički i euroskeptičan, a njegovi stavovi o Rusiji, iako suzdržani, uglavnom se uklapaju u narativ 'nismo dio tuđih ratova'.

Desnica na vlasti, ali ne nužno proruska

U Italiji Georgia Meloni vodi radikalno desničarsku vladu, ali - za razliku od mnogih svojih kolega - jasno je protiv Rusije i podržava Ukrajinu.

Slično je i u Švedskoj, u kojoj Švedski demokrati podržavaju vladu, ali se nastoje distancirati od proruskog diskursa zbog ekstremističke povijesti.

Austrijska Slobodarska stranka (FPÖ) već je dva puta bila dio vlade i među favoritima je za sljedeće izbore. Iako javno ne ističe eksplicitnu podršku Rusiji, FPÖ se protivi sankcijama protiv Moskve i zalaže se za 'neutralnost' u ratu u Ukrajini - što praktički znači podršku Kremlju.

Vučić i odnos prema Rusiji

Posebna priča je susjedna Srbija. Iako njezin predsjednik Aleksandar Vučić retorički i institucionalno i dalje spominje europski put, njegova nedavna prisutnost na vojnoj paradi u Moskvi jasno ukazuje na nastavak bliskih odnosa s Kremljem. U vrijeme u kojem većina europskih čelnika izbjegava izravne kontakte s ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom, Vučićeva prisutnost na događaju koji simbolizira rusku vojnu moć šalje poruku koja je sve manje kompatibilna s deklarativnom predanošću europskim integracijama.

To balansiranje između Bruxellesa i Moskve postaje sve manje održivo u kontekstu zategnutih odnosa Istok-Zapad.

Jačaju i veze između nekih srbijanskih političara i europskih krajnje desnih pokreta koji otvoreno podržavaju ruske interese. Tako se početkom ožujka u Beogradu, na sastanku koji je organizirao zastupnik Dragan Stanojević s liste Branimira Nestorovića ('Mi, snaga naroda'), okupila skupina političara s ekstremno desnim stavovima iz nekoliko europskih zemalja, među kojima i predstavnik njemačkog AfD-a Maximilian Krah.

Prema izvješću njemačkog portala T-online, na tom sastanku raspravljalo se o aneksiji dijelova Ukrajine, pod izlikom 'mirnog procesa'. Skup je poslužio kao platforma za zagovaranje preuzimanja ukrajinskih teritorija od susjednih država, a kao opravdanje korištena je potreba zaštite etničkih manjina, što je taktika koju je Putin koristio prije invazije.

Stanojević, koji je predsjednik Odbora za dijasporu i Srbe u regiji, navodno ima bliske veze s prognanim ukrajinskim političarem Viktorom Medvedčukom, poznatim po proruskim stavovima, što samo potvrđuje složenost utjecaja ruskih interesa putem europskih desničarskih mreža.