No kad sam stigao u Washington, sve je bilo normalno, kao i kad sam odande letio prema Seattleu. Vađenje svih metalnih predmeta iz džepova, skidanje remena, stavljanje mobitela u košaricu, otvaranje laptopa, jedino mi je malo bilo čudno skidanje cipela, ali i to sam obavio držeći jednom rukom hlače da mi ne spadnu (skinuo sam remen) i cupkajući u čarapama koje su, hvala Bogu, bile bez rupa (jesu li su čiste nije se vidjelo jer su bile tamne) pa sam tako izbjegao sramotu koju je doživio bivši šef Svjetske banke Paul Wolfowitz kad je u Jedrenu u Turskoj ušao u džamiju).

Kad sam, pak, svoje domaćine pitao zašto su me toliko uspaničeno upozoravali na pretrese u zračnoj luci, budući da se procedura gotovo ni po čemu ne razlikuje od one kad se iz Splita leti za Zagreb, objasnili su mi da su oni prije terorističkih napada na SAD 11. rujna 2001. u avione ulazili jednako kao mi u autobuse - čekiraš kartu i naprosto odeš u zrakoplov. Stvari su se dodatno pogoršale kad je 2006. godine otkriven pokušaj terorista da u avione na transatlantskim letovima unesu eksploziv u tekućem obliku i tako izvedu napad, pa su i meni uünchenu oteli dezodorans koji nisam ispravno prijavio.

U SAD-u je, pak, svih ovih godina strah od nekog mogućeg novog terorističkog napada zrakoplovima rastao pa su konačno uveli i skenere koji putnika potpuno razgolićuju, ali i pokazuju nema li na sebi negdje skrivenu bombu (2009. godine za Božić je Nigerijac Umar Farouk Abdulmutallab eksplozivnu napravu sakrio u donje rublje, ali je nije uspio aktivirati pa je tragedija spriječena). Ako, pak, ne želite biti izloženi zračenju, da biste ušli u zrakoplov morate pristati na detaljan pregled koji uključuje i dodirivanje genitalija, što nerijetko izaziva burne reakcije putnika.

No da tolika predostrožnost i nije baš pretjerana potvrđuje ovogodišnje izvješće Uprave za sigurnost prijevoza (TSA) u kojem je objavljeno da su njihovi djelatnici 2011. godine, pregledavajući više od 375 milijuna putnika, zaplijenili 821 komad vatrenog oružja, dakle oko dva i pol pištolja dnevno. Čak 691 od tih revolvera je bio napunjen streljivom i spreman za aktivaciju. Jedan od putnika je, kako bi sakrio oružje od 'sigurnjaka', pištolj rastavio i dijelove stavio u plišane lutke. No, skener je bio neumoljiv. Drugi su, pak, bili manje maštoviti pa su oružje sakrivali u lončanicama, a nekolicina je očito pratila seriju 'Svetac' u kojoj Roger Moore revolver skriva u izrezanim stranicama Biblije (no, nisu svi koristili Svetu knjigu), a bilo je i pokušaja da se prokrijumčari pištolj koji izgleda kao mobitel.

Iako je ručno naoružanje najčešće otkrivano, bilo je optimista koji su u zrakoplov kanili unijeti ručne granate (ispalo je da je riječ o vojniku koji je zaboravio da ne ide na ratni zadatak), neprijavljeni vatromet, boce napunjene barutom, topovsku đulad izvađenu iz davno potonulog broda, detonatore, mačete, a favorit je vjerojatno tip koji je kanio u avion ući ni manje ni više nego s bazukom. Inventivnosti nije nedostajalo ni na ostalim područjima pa su tako putnici pokušali u zrakoplove unijeti buzdovane skrivene u čarapu, jegulje, mrtve otrovne zmije i, konačno, motornu pilu (valjda je htio pokušati napraviti svoj 'masakr električnom pilom'). Dakle, možda pomni pregledi putnika i nisu tako besmisleni.