Iza njih su položeni ispiti državne mature i upis željenog fakulteta, a pred njima – traženje krova nad glavom u Zagrebu. Iako je, prema privremenim rezultatima objavljenima na službenim stranicama Studentskog centra u Zagrebu, 6097 studenata i studentica ostvarilo pravo na smještaj u studentskom domu, oko tri tisuće njih ostalo je bez mjesta jer su kapaciteti već godinama znatno manji od potražnje.

Bez kreveta je pritom ove godine 906 studenata više nego lani zbog obnove 5. i 6. paviljona Studentskog doma Stjepan Radić, što stvara dodatan pritisak na tržište nekretnina u metropoli.

'Krenule smo ovaj tjedan intenzivno tražiti smještaj jer je prijateljica čekala rezultate za domove, ali nije dobila mjesto. Sad tražimo stanove prikladne za tri osobe, dvije prijateljice i mene, i cijene su dosta visoke', kaže nam studentica Jana iz Rijeke koja u Zagreb stiže na studij stomatologije. Zasad su u raznim grupama i oglasnicima našle stanove za od 800 do 1200 eura bez režija, zbog čega će morati rastegnuti budžete.

U sličnoj su situaciji i brojni brucoši koji u zadnji tren traže stan ili cimera s kojim bi podijelili troškove. Dodatan problem im stvara to što su raspršeni po cijeloj Hrvatskoj te im je teško stalno dolaziti na razgledavanje u Zagreb.

'Nismo još razgledavale stanove jer radimo ljetne poslove pa nam se teško organizirati da odemo u Zagreb i pogledamo ih', dodaje Jana.

Na fotografijama jedno, u stvarnosti drugo

Garsonijeru u širem centru metropole prošle godine tražila je i studentica Tea Šeparović, a za dvadesetak kvadrata trebalo je izdvojiti oko 450 eura. U potragu je krenula čim je upisala fakultet te je našla smještaj, no trebala ga je plaćati za cijeli srpanj, kolovoz i rujan, iako provodi ljeta na rodnoj Korčuli.

Budući da je potražnja velika uoči početka akademske godine, naći dobar stan svojevrstan je jackpot. Fotografije se, potvrđuje Tea, često razlikuju od stvarnog stanja.

'Trebala sam tražiti ljude da mi idu pogledati stanove. Na kraju je puno njih propalo jer je na slikama bilo jedno, a u stvarnosti skroz drugo, ili bi ispalo da je s režijama cijena previsoka, što nikako nije bilo financijski održivo', prisjeća se. Slična je, kaže, situacija s najmom i u Splitu te je ondje gotovo nemoguće naći skroman studentski smještaj za manje od 450 ili 500 eura za jednu osobu.

'Kod njih je najveći problem taj što ih stanodavci često ne primaju prije 1. listopada, a neki se moraju odseliti 1. lipnja jer se ti stanovi iznajmljuju tijekom turističke sezone. Taman kad krenu ispitni rokovi neki više nemaju stan i to bude baš ludnica, što zbog visokih cijena, što zbog sezone', ističe studentica Tea.

Da je potraga za stanom prije početka akademske godine jako zahtjevna, za tportal potvrđuje Boro Vujović, stručnjak za tržište nekretnina. Najveća je potražnja za onima do 600 ili 700 eura, a za skuplje nekretnine interes je slabiji. Ocjenjuje pritom da je situacija slična kao i lani te da bi studenti trebali što prije tražiti smještaj.

Tko prvi, njegovo

'Dobar dio njih kalkulira pa misli: uštedit ću, tražit ću stan od 1. listopada. Mislim da je to greška i da što prije treba krenuti u potragu, pa ako nađu stan koji zadovoljava, bez obzira na to što je ugovor od 1. rujna, trebaju ga potpisati', predlaže Vujović.

Na pitanje o tome postoji li izlaz iz ove situacije, odgovara:

'Dokle god se ne uključe institucionalni investitori koji će graditi stanove da bi ih iznajmljivali, ne vidim osnovu da situacija bude bolja u kontekstu veće ponude i nižih cijena. Tek kad bude veća količina stanova koji su planski napravljeni da bi se iznajmljivali, dogodit će se neka stabilizacija na tržištu najma', tvrdi stručnjak.

O ovoj smo temi razgovarali i s Gordanom Kragićem, predsjednikom Studentskog zbora Sveučilišta u Zagrebu. On pak rješenje vidi u izgradnji dodatnih kapaciteta u studentskim domovima.

Bez mjesta 3000 studenata

'Uvijek bez doma ostane oko tri tisuće studenata. Tri tisuće ljudi mora negdje živjeti i to stvara dodatni pritisak na tržište za koje već u startu nemaju novca jer su mladi, a uz to moraju plaćati deset do petnaest puta veći iznos za privatni smještaj', uspoređuje Kragić.

Iako pozdravlja obnovu paviljona studentskog doma na Savi, brine ga to što ove godine ima 906 kreveta manje nego inače. Premda će tih 906 studenata ispod crte dobiti subvenciju od 152 eura mjesečno za privatni smještaj, taj iznos, tvrdi, nije dostatan.

'Sa 152 eura ne može se bez problema otići u najam. Taj iznos, prema nekakvim prosjecima, pokriva trećinu garsonijere u širem centru Zagreba. Subvencija bi trebala biti najmanje tristo eura, a i pitanje je koliko je najmodavaca spremno pružiti studentu kratkoročni najam u trajanju od devet do 10 mjeseci, koliko traje akademska godina', ističe.

Dok se ne izgrade novi domski kapaciteti, nužno je, naglašava, razviti politiku subvencioniranja priuštivog najma za studente.

'Tako bi mladi bili financijski otporniji te bi u konačnici bio manji pritisak na već ionako podivljalo tržište nekretnina u glavnom gradu', zaokružuje Kragić.

Naravno, ne mori ovaj problem samo studente, već većinu mladih koji se prije ili kasnije žele osamostaliti. Tko prvi, njegovo, no pitanje je po kojoj cijeni.