Neuroznanstvenik i bivši učitelj tvrdi kako tehnologija u učionicama tiho nagriza način na koji djeca razmišljaju i zadržavaju znanje. Drugi se ne slažu s time
Jared Cooney Horvath proveo je više od 15 godina proučavajući kako ljudi uče i kaže kako situacija za današnju djecu nije dobra.
U svojoj novoj knjizi The Digital Delusion tvrdi kako je generacijski napredak u zdravstvu i obrazovanju zastao od približno 2000. godine, otprilike u vrijeme kada su djeca počela dobivati pristup ekranima.
vezane vijesti
Pojedini istraživači sada upozoravaju kako navike korištenja ekrana formirane prije druge godine nose vlastite razvojne rizike.
Horvath ukazuje na pad IQ-a diljem Zapada čak i dok je vrijeme provedeno u školi ostalo stabilno ili se povećalo.
Pratio je pomak do brzog rasta obrazovne tehnologije, industrije za koju procjenjuje kako sada vrijedi 400 milijardi američkih dolara samo u Sjedinjenim Državama.
Prihvaćanje prijenosnih računala u školama počelo je oko 2010., a zatim se naglo ubrzalo kada je pandemija koronavirusa uzročnika bolesti Covid-19 prisilila na digitalni zaokret.
Većina škola nikada nije promijenila smjer nakon toga.
Horvath navodi podatke PISA testiranja koji pokazuju kako su učenici koji su provodili više od šest sati dnevno pred ekranima postigli znatno lošije rezultate od vršnjaka koji su u potpunosti izbjegavali ekrane.
Slažu li se svi u obrazovanju s njim? Ne baš.
Rose Luckin, profesorica pri UCL Knowledge Labu, kaže kako je Horvath u pravu da je obrazovna tehnologija bila precijenjena bez čvrstih dokaza za to.
Ali, ističe kako isti PISA podaci pokazuju kako umjerena upotreba uređaja zapravo korelira s boljim rezultatima nego nikakva upotreba.
Dylan Wiliam, stručnjak za procjenu obrazovanja na UCL-u, dodaje kako trenutno istraživanje pokazuje samo korelaciju, a ne uzročnost.
Daisy Christodoulou iz No More Markinga slaže se kako se društvo previše naviklo na nedokazanu tehnologiju, čak i ako je optimističnija u pogledu njenog potencijala u budućnosti.
Dakle, pravo pitanje nije pripadaju li ekrani uopće u učionice, već otkrivanje kada i koliko vremena provedenog pred ekranima zapravo pomaže djeci, piše Digital Trends.
