Dok se premijer Srbije Aleksandar Vučić sastaje s povjerenicom EU-a za humanitarnu pomoć, saziva konferencije za novinare i izvanredne sjednice Vlade, premijer Zoran Milanović nakon dva dana na terenu još se nije sastao s ministrima i čeka redoviti četvrtak da bi zasjedao. Je li to samo pitanje nonšalantnog stila vladanja ili naš premijer ipak ne drži sve konce u rukama kada je u pitanju dosad najveća poplava u Hrvatskoj?
Ne možemo reći da Vlada i ministarstva nisu na vrijeme reagirali s nekim odlukama, odnosno obećanjima da će sve javne radove nakon poplava financirati u 100-postotnom iznosu. Za to će, kažu, privremeno zaposliti 945 osoba na plaću od 3.536 kuna bruto.
NIZ DOBRIH, ALI KRATKOROČNIH MJERA
Vlada je poslala priopćenje da se odriče PDV-a za humanitarne telefonske pozive te da će taj iznos uplatiti Crvenom križu. Najavili su i olakšice svim poduzetnicima koji odluče uplatiti pomoć... Sve su to priopćenja, kratkoročne mjere stihijski najavljene, poput one iz Ministarstva graditeljstva koje želi stanovnicima poplavljenih područja pomoći u ozakonjenju ilegalnih građevina. No 'živu riječ' koja ulijeva povjerenje ili naznake neke dugoročne strategije za budućnost građani zapravo još nisu čuli.
Ne znamo kakav je konkretan plan Vlade za narednih nekoliko mjeseci ili godina. S obzirom da su ljudski životi u pitanju, jedino se za precizne korake i pojedine odluke možemo držati. Nažalost, trenutno se ne možemo pridržati ni za slamku, tek za priopćenja i dobre želje.
PREMIJER ČEKAO TJEDAN DANA ZA 'IZVANREDNU' SJEDNICU VLADE
Poplave su počele u petak, a premijer do srijede nije okupio ministre, nije održao izvanrednu sjednicu Vlade niti ijednu konferenciju za novinare (podsjetimo, kada se trebao opravdavati za kupovinu preskupih automobila, premijer je mogao imati čak dvije konferencije u dva dana).
Kada smo u Uredu za odnose s javnošću Vlade pitali zašto se Vlada ne sastaje i gdje je premijer u utorak, rekli su nam da u Zagrebu priprema odluke za sanaciju poplava, da nema potrebe da se vidi s ministrima, ali da od njih očekuje da pripremaju odluke za sanaciju. Sat vremena kasnije – preokret!
Nakon našeg upita iz Vlade su poslali priopćenje da su ipak odlučili organizirati 'izvanrednu sjednicu Vlade' u Županji, i to baš u četvrtak, kada je ionako bila predviđena redovna sjednica. Kako se ideja za organizaciju izvanredne sjednice očito rodila iz jednog ili više novinarskih upita, jasno je da još ne znaju gdje će i kako zasjedati u Županji. O tom sitnom detalju odlučit će, kao i o svemu ostalome, u hodu.
MILANOVIĆ MINISTRE KOORDINIRA TELEFONSKI
S potpredsjednicima Vlade Milankom Opačić i Rankom Ostojićem Milanović se posljednjih dana čuo uglavnom telefonski. Zanimljivo je da je baš Ostojić kritizirao neke lokalne stožere za spašavanje upravo argumentom da na tim sastancima (na kojima se odlučuje o evakuacijama i drugim važnim potezima) nema svih predstavnika lokalnih zajednica: 'Ako u stožeru ne sjede ljudi iz lokalnih zajednica - to nije stožer. Nema zivkanja na telefon nakon sastanka.'
Možemo li tom logikom zaključiti da, ako u Vladi ne sjede i ne razgovaraju premijer i ministri, to onda nije Vlada? Ili je dovoljna jedna prometna telefonska linija iz Banskih dvora?
Je li se Milanović možda trebao jučer pojaviti na prvom sastanku u Državnom uredu za zaštitu i spašavanje u Zagrebu? Ondje su čelnici svih službi za spašavanje s ministrom Ostojićem odlučivali o sljedećim koracima na probijenom nasipu u Rajevom Selu u kojem su poginule dvije osobe i u kojem je i dalje najkritičnije. Premijer nije imao potrebu sudjelovati u donošenju odluka u DUZS-u, nego ga je o sljedećim potezima tek telefonski izvijestio ministar Ostojić. Je li njegovo povjerenje u Ostojića dovoljno ili je Milanović trebao sudjelovati u odlučivanju kao nositelj najveće odgovornosti, što stalno ističe?
OPAČIĆ: SVE JE POD KONTROLOM!
Milanka Opačić koordinira ministarstva socijalne politike, zdravlja i obrazovanja. Oni su, kaže, jučer ujutro imali sastanak s Crvenim križem. Koordiniraju prikupljanje i slanje pomoći te smještaj ljudi koji su ostali bez domova. Opačić kaže da se s premijerom čuje telefonski nekoliko puta dnevno, naglašava da on ima sve pod kontrolom te da je u stalnom kontaktu s glavnim stožerom na terenu.
Na pitanje kako to da Milanović ne saziva izvanredne sjednice Vlade ili učestale konferencije za novinare dok traju poplave, kao što to npr. radi srbijanski premijer Vučić, Opačić kaže da je Hrvatska ipak u drukčijoj situaciji od Srbije: 'Sve su naše službe na terenu, Crveni križ je angažiran, svi socijalni centri su u pogonu, gotovo svi ljudi koji su bili u prihvatnim centrima našli su smještaj kod rodbine, prijatelja ili drugih ljudi koji su im otvorili vrata.'
'Sve je pod kontrolom!', uvjerena je Opačić, a na nama je da vjerujemo. Ne znamo što je jučer odlučio državni stožer za spašavanje, ne znamo koliko dugo će izbjegli ljudi biti u privremenom smještaju, kada će se i s kojim novcem obnoviti njihove kuće? Trebaju li Hrvatskoj novi nasipi i kako ćemo zaustaviti ponavljanje istog scenarija svake godine? Znamo li kako ćemo pomoći ljudima kad se povuče voda, kad svi šleperi iskrcaju skupljenu pomoć, kad prođu izbori za EU parlament u nedjelju i kad počne Svjetsko prvenstvo u nogometu?
POPLAVE SU PROBLEM SVAKE GODINE - HOĆEMO LI ČEKATI JOŠ JEDNU KATASTROFU?
Mora se ipak priznati premijeru da nije bio potpuno autističan. Milanović je bio na poplavljenim područjima u subotu i ponedjeljak, uvjerio se da su ljudi spašeni u poplavama zapravo preživjeli još jedan rat, a onda im je obećao obnovu svih kuća. Neki kažu da je to pretjerano (predizborno) obećanje s obzirom da će trebati obnoviti više od 1.000 kuća, i to svaku s najmanje 20 tisuća eura. Ministar unutarnjih poslova Ranko Ostojić brani premijera i uvjerava da će (ne)ispunjenje tog obećanja pokazati smije li se Hrvatska uopće nazivati državom: 'Država smo koja to može riješiti, ako ne možemo, onda ne bismo bili država. Samo se sjetite koliko su koštale neke sportske dvorane, moramo moći to odraditi!'
Lijepe želje, simbolika i razni imperativi izrečeni u predizborno vrijeme često gube na snazi već u izbornoj noći. Zato se ne smijemo zadovoljiti samo najavama pozitivnih mjera ili odricanjem 450 tisuća kuna od kampanje, jer to neće dugoročno pomoći stradalim obiteljima ni građanima koji bi se sutra mogli naći u istoj situaciji.
Hrvatska svake godine ima probleme s poplavama, a još uvijek nemamo dugoročan plan za rješavanje problema. Potrebna je Vlada koja može sjesti zajedno i donijeti strategiju, ali ne onu s popisom lijepih želja koji može poslužiti PR-u za slaganje priopćenja, nego s konkretnim koracima, rokovima, adresama i imenima odgovornih. Do tada niti jedna Vlada neće građanima pomagati više od amatera koji ovih dana na terenu (pro bono) rade zbilja dobar posao, ali na njih ne možemo računati za dvije, pet, 10 ili 15 godina.
