Bliski istok ponovno potvrđuje zašto je nezaobilazno poglavlje svakog popisa najopasnijih svjetskih žarišta. Dvotjedno primirje između SAD-a i Irana donijelo je kratko olakšanje, ali ne i stvarno smirivanje regije. Napadi su se nastavili gotovo odmah nakon objave dogovora, a Izrael je poručio da primirje ne vrijedi za Libanon. Razgovori o trajnijem rješenju sada se najavljuju u Islamabadu, no zasad je riječ prije o predahu nego o raspletu.

Hormuški tjesnac i dalje u središtu

U središtu svega i dalje je Hormuški tjesnac, jedan od najvažnijih energetskih prolaza na svijetu. Tim putem prolazi više od četvrtine svjetske pomorske trgovine naftom, oko petine svjetske potrošnje nafte i naftnih derivata te približno petina svjetske trgovine ukapljenim plinom. Zato svaki novi udar, svaka prijetnja zatvaranjem prolaza i svaki diplomatski zastoj više nisu samo regionalna vijest, nego izravan udar na cijene energenata, opskrbne lance i gospodarsku sigurnost od Europe do Azije.

Tržišta su to odmah pokazala padom cijena nafte nakon objave primirja, ali i zadržanom dozom opreza jer nitko ne zna hoće li dvotjedni dogovor prerasti u nešto trajnije. Upravo zato Bliski istok i dalje ostaje žarište koje najbrže lokalni sukob pretvara u globalnu krizu.

Istodobno niz regionalnih sukoba – od Afrike do južnog Kavkaza – odvija se daleko od svakodnevne medijske pozornosti, ali s ozbiljnim potencijalom širenja.

Prema podacima Međunarodne krizne skupine, u svijetu se u svakom trenutku prati više desetaka aktivnih sukoba i kriznih žarišta, a Ujedinjeni narodi upozoravaju na rastuće humanitarne potrebe i sve veći broj raseljenih. Upravo kombinacija lokalnih sukoba i globalnog nadmetanja velikih sila čini sigurnosnu sliku 2026. godine osobito osjetljivom.

Ukrajina i Bliski istok kao epicentri

Najveće i najizravnije sigurnosno pitanje za Europu i dalje je rat u Ukrajini. Sukob se pretvorio u dugotrajni rat iscrpljivanja, bez jasnog političkog rješenja. Prema procjenama UN-ovih agencija, više od deset milijuna ljudi u zemlji i dalje treba neku vrstu humanitarne pomoći, a milijuni su raseljeni. Iako su linije bojišta relativno stabilne, intenzitet borbi i napada na infrastrukturu ne jenjava, a svaka promjena razine zapadne vojne potpore može imati šire posljedice.

Istodobno Bliski istok ostaje prostor na kojem lokalni sukobi najlakše prerastaju u regionalnu krizu. Humanitarna situacija u Gazi i na okupiranom palestinskom teritoriju i dalje je iznimno teška, uz milijune ljudi koji ovise o pomoći. No širi problem leži u mogućnosti prelijevanja sukoba – kroz Libanon, Siriju, Irak i Crveno more – te u trajnim napetostima između Izraela i Irana, a one su sada prerasle u otvoreni sukob u koji se uključio SAD te koji je zahvatio i zaljevske zemlje.

Indopacifik: Napetosti velikih sila

U indopacifičkoj regiji posebnu pozornost izaziva Tajvanski tjesnac. Kina nastavlja povećavati vojni pritisak učestalim vojnim aktivnostima, a Sjedinjene Američke Države jačaju političku i sigurnosnu potporu Tajvanu. Povremeni upadi kineskih zrakoplova i brodova u zone koje Tajvan smatra osjetljivima samo povećavaju rizik od incidenta koji bi mogao imati globalne posljedice, osobito za trgovinu i tehnološke lance opskrbe.

Napetosti se prelijevaju i na Južno kinesko more, gdje Kina i nekoliko država jugoistočne Azije imaju suprotstavljene teritorijalne zahtjeve. Iako se ondje uglavnom radi o incidentima nižeg intenziteta, riječ je o jednom od ključnih pomorskih pravaca na svijetu, što svaku eskalaciju čini globalno relevantnom.

Nuklearni rizici i regionalne krize

Dodatni sloj nestabilnosti dolazi iz Irana i njegova nuklearnog programa. Međunarodna agencija za atomsku energiju i dalje upozorava na nedostatak transparentnosti i potrebu za dodatnim inspekcijama. Iako nema potvrde da Iran posjeduje nuklearno oružje, razina obogaćenja uranija i zastoj u pregovorima povećavaju zabrinutost zapadnih zemalja i Izraela, uz stalnu mogućnost preventivnih poteza, što se i dogodilo napadom Tel Aviva i Washingtona na Iran.

U Africi, regija Sahela i dalje tone u sigurnosnu krizu. Vojni udari, slabljenje državnih institucija i jačanje islamističkih skupina doveli su do milijuna raseljenih i kontinuiranog nasilja. Još dramatičnija situacija je u Sudanu, gdje sukob između vojske i paravojnih snaga traje bez izgleda za brzo rješenje. Prema podacima UN-a, riječ je o jednoj od najvećih humanitarnih kriza na svijetu, s desecima milijuna ljudi pogođenih ratom i raseljavanjem.

Stalne napetosti bez otvorenog rata

Na Korejskom poluotoku Sjeverna Koreja nastavlja s razvojem balističkog i nuklearnog programa, uz redovita testiranja projektila. Odnosi sa Sjedinjenim Državama i Južnom Korejom ostaju napeti, a svaka nova vojna aktivnost podiže razinu rizika.

U Europi, osim Ukrajine, posebnu pozornost i dalje zahtijeva Balkan. Odnosi između Srbije i Kosova ostaju krhki, uz povremene incidente i spor napredak u dijalogu. Prisutnost međunarodnih snaga i dalje je ključna za očuvanje stabilnosti.

Slično vrijedi za južni Kavkaz, gdje odnosi između Armenije i Azerbajdžana nakon sukoba u Nagorno-Karabahu ostaju napeti. Iako nema otvorenog rata, pitanja granica, sigurnosti i povratka raseljenih i dalje nisu riješena, što ostavlja prostor za nove incidente.

Godina povećanog rizika

Zajednički nazivnik svih ovih žarišta jest činjenica da se sve češće preklapaju interesi regionalnih i globalnih sila, a upravo to povećava rizik da lokalni sukobi prerastu u šire krize. Prema analizama relevantnih međunarodnih organizacija i istraživačkih centara, 2026. ne pokazuje znakove smirivanja, već nastavka razdoblja povišene nestabilnosti.

Iako nijedno od ovih žarišta samo po sebi ne mora dovesti do globalnog sukoba, njihova istodobnost i povezanost čine međunarodni sustav osjetljivijim nego u prethodnim godinama.