Stanovnici pojedinih europskih zemalja rade gotovo osam sati tjedno više od onih u drugim državama, pokazuju najnoviji podaci Eurostata. Stručnjaci među glavnim razlozima za to izdvajaju kolektivno pregovaranje, udio rada na nepuno radno vrijeme te strukturu gospodarstva
Prema podacima europskog statističkog ureda Eurostata, stanovnici Europske unije u prosjeku rade 35,9 sati tjedno. U izračun su uključeni zaposleni u dobi od 20 do 64 godine, neovisno o tome rade li puno ili nepuno radno vrijeme, objavio je Euronews.
U Uniji se prosječan broj odrađenih sati kreće od 31,9 sati tjedno u Nizozemskoj do 39,6 sati u Grčkoj. Uključe li se zemlje kandidatkinje i članice EFTA-e, najviše se radi u Turskoj, gdje prosjek iznosi 42,4 sata tjedno. Slijede Bosna i Hercegovina s 40,9 te Srbija s 40,6 sati.
vezane vijesti
To su jedine europske zemlje u kojima prosječan radni tjedan prelazi 40 sati. Nakon njih dolaze Grčka (39,6 sati), Sjeverna Makedonija (39,5) i Bugarska (38,7), pa zemlje Balkana dominiraju vrhom ljestvice. Hrvatska se također nalazi iznad europskog prosjeka s 37,7 sati rada tjedno, što je svrstava među zemlje s duljim radnim tjednom.
Profesor David Spencer sa Sveučilišta u Leedsu smatra da radnici uglavnom ne odlučuju sami koliko će raditi. 'Ni u jednoj zemlji radnici ne biraju broj sati koje rade. Dulje radno vrijeme može se povezati s nižom produktivnošću, ali i slabijim položajem radnika', rekao je Spencer. Jorge Cabrita iz Eurofounda dodaje da važnu ulogu imaju i nacionalni sustavi određivanja radnog vremena.
Nizozemci najmanje rade
Nizozemska ima najkraći prosječni radni tjedan u Europi – 31,9 sati. Prema Cabriti, gotovo 43 posto zaposlenih radi na nepuno radno vrijeme, što je najveći udio u Europskoj uniji. Zemlja ujedno ima jedan od najkraćih kolektivno ugovorenih radnih tjedana.
'Rad na nepuno radno vrijeme pridonio je smanjenju prosječnog radnog tjedna, iako zaposleni na puno radno vrijeme i dalje rade blizu 40 sati', rekao je Spencer. Njemačka, Norveška i Danska slijede s prosjekom od 33,9 sati tjedno, a ispod granice od 35 sati nalaze se i Austrija, Belgija te Finska.
Među četiri najveća gospodarstva Europske unije najkraći radni tjedan ima Njemačka s 33,9 sati. Francuska bilježi 35,6 sati, Italija 36,1, a Španjolska 36,3 sata tjedno, što je najviše među najvećim europskim gospodarstvima.
'Kraće radno vrijeme u Njemačkoj djelomično je rezultat snažnih sindikata i učinkovitog kolektivnog pregovaranja', smatra Spencer.
Zašto su razlike toliko velike?
Općenito, zemlje sjeverne i zapadne Europe imaju kraće radne tjedne od država istočne i srednje Europe. Cabrita među ključnim razlozima za to navodi sustave regulacije radnog vremena, strukturu zaposlenosti i gospodarstvo pojedine zemlje.
Prema njegovim riječima, zemlje u kojima sindikati i kolektivni ugovori imaju veću ulogu u određivanju radnog vremena obično bilježe kraće radne tjedne, manje prekovremenog rada i bolje poštovanje radnih propisa.
Važan je i udio zaposlenih na nepuno radno vrijeme dok samozaposleni u pravilu rade dulje. Na prosjek utječe i struktura gospodarstva jer pojedini sektori zahtijevaju više radnih sati od drugih.
Najduže rade poljoprivrednici, šumari i ribari
Najdulji radni tjedan u Europskoj uniji imaju kvalificirani radnici u poljoprivredi, šumarstvu i ribarstvu te u prosjeku rade 42 sata tjedno. Slijede menadžeri s 40,6 sati te pripadnici oružanih snaga s 39,4 sata.
Na suprotnom kraju ljestvice nalaze se radnici u jednostavnim zanimanjima s prosjekom od 31,8 sati tjedno, zatim administrativni službenici te zaposleni u uslužnim i prodajnim djelatnostima.
