Nakon što je Aleksandar Vulin gurnut u zapećak, još jedan biser u nizu kadrova Aleksandra Vučića istaknuo je svoju kandidaturu za predvodnika u radikalizaciji odnosa Srbije i Hrvatske. Donosimo kratak portret Borisa Bratine, čovjeka koji smatra da bi Hrvatska za svoje pogreške trebala 'platiti teritorijem'
Hrvatsku se, kaže Bratina u razgovoru za režimsko klepetalo Informer TV, 'mora na neki način kazniti' zbog 'stravičnog učešća u Prvom svjetskom ratu, naročito u Drugom svjetskom ratu te od početka devedesetih godina'. Bratina je nastavio da se odgovornost Hrvata, po njegovu mišljenju, proteže i na razdoblje socijalizma. U tom je kontekstu spomenuo i tezu o 'crvenim ustašama', koji su, kako je rekao, vodili hrvatski dio Komunističke partije.
Čak i uz bezbroj medijskih mitraljeza sinkroniziranih u kabinetu Aleksandra Vučića, ovakvu kanonadu na račun Hrvatske dugo nismo čuli, pa je zanimljivo primijetiti karijerne paralele dvojice iskusnih mrzitelja Hrvatske. Boris Bratina, naime, u vladi premijera Đure Macuta figurira kao ministar informiranja i telekomunikacija, simptomatično - upravo funkcija s koje je Vučić za vrijeme vladavine Slobodana Miloševića krenuo u politički uspon.
Vučić je, sjećate se, svoju fotelju pred velikim vođama branio upravo huškačkim govorima u Glini, obećavao prekodrinskim Srbima kule i gradove, a danas od toga bježi kao vrag od tamjana. Jednako tako, Bratina je još prije četiri mjeseca u razgovoru za drugu režimsku televiziju - Happy TV - konstatirao da Hrvati (konkretno, Dalmatinci i Šokci) imaju potrebu dokazivati se da su veći Hrvati nego što jesu zato što su zapravo Srbi, pa prije nego što nam u istu mišju rupu utekne i Bratina, rasvijetlimo njegovu prošlost.
Problem Drugog
Bratina je, prema pouzdanom srpskom biografsko-fact checking portalu Istinomer, rođen 1960. godine u Beogradu, gdje je završio osnovnu i srednju školu, a u mladosti je uspio uglaviti i kratkotrajnu karijeru gitarista u punk bendu - šteta što ne znamo kojem. Završio je čak dva dijametralno suprotna fakulteta - na beogradskom ETF-u diplomirao je tehničku fiziku, a na Filozofskom fakultetu filozofiju.
Tamo je i magistrirao te doktorirao, baveći se, kako se očekuje od čovjeka koji je studirao na dva fakulteta, problemom Drugog. Magistarski rad mu se, naime, zvao 'Neki aspekti problema Drugog u suvremenoj filozofiji' i obranio je doktorsku disertaciju pod naslovom 'Problem Drugog u kasnoj modernosti'. Spomenuti problem ga je toliko mučio u životu da je objavio i tri monografije, pazite ovo: 'Problem Drugog u modernosti' (2010.), 'Problem Drugog u kasnoj modernosti' (2017.) i 'Ja, Drugi, Drugi' (2021.).
Dualitet ga je nastavio progoniti i u daljnjoj akademskoj karijeri: bio je gostujući profesor na Institutu za međunarodne odnose u Moskvi, no nije mu mrzak ni europski novac, pa je 2023. godine u bugarskom Velikom Tarnovu, u sklopu europskog akademskog projekta Erasmus+, održao predavanje na temu 'Postmoderna - sve je moguće'. Živa istina: u ovo postmoderno doba moguće je da u europskom projektu sudjeluje čovjek koji je 2009., na skupu povodom 10 godina NATO-ovog napada na Srbiju, spalio zastavu Europske unije.
'Srbobran' koji prijeti 'izložbom fotografija' sudionicima Parade ponosa
'Ili ste Srbi i protiv ulaska u Europsku uniju ili ste protiv Srbije. Sad ćemo vam pokazati što mislimo o ulasku u EU... Srbija, Rusija, ne treba nam Unija! Dolje srpska marionetska vlada! Srbija i Rusija uvijek zajedno! Živjeli Srbi!' zavapio je tom prilikom Bratina u svojstvu predsjednika Srpskog narodnog pokreta 1389., a koji je nakon ujedinjenja s organizacijom Naši postao svojevrsna preteča današnjim ćacijima, grupacija neformalno organiziranih desnih radikala koji na okupu drže srpski guslarski spektar. Kasnije je i sam osnovao takvu organizaciju samoobjašnjivog imena Srbobran, a ona se pak priključila oporbenom savezu 'Čuvari Srbije - 1244', nazvanom po rezoluciji UN-a koja je, uvjereni su, posljednja brana neovisnom Kosovu.
U tom je svojstvu opleo i po Paradi ponosa, koju je kasnije - zaboravili su to mnogi - organizirala i vlada LGBTQ whitewasherice Ane Brnabić. Citat iz intervjua za radikalno desni tjednik Pečat prilično precizno elaborira njegov doživljaj ove manifestacije: 'Invalidi imaju daleko više prava na održavanje parade, koje naši članovi stranke pokušavaju privući obećanjima o navodnim poslovima. To je licemjerno. Gdje su naše lijepe djevojke da se zaljubljuju u invalide s bojišta, gdje su naši muškarci da se zaljubljuju u ženu čije je lice unakaženo, koja je nekada bila lijepa? Ti ljudi su marginalizirani i trpe najgoru diskriminaciju. Ne homoseksualci. Homoseksualcima se ne smije dopustiti da žive svoj ekshibicionizam.
S druge strane, posljednjih deset godina Srbija stalno pati od propagiranja pederastije kao mjere normalnosti. A ako ste protiv toga, treba vas poslati u koncentracijske logore zajedno s Prvosrbima, koji valjda svi imaju brade do trbuha i jedu gibanicu? Dakle, kao i uvijek, suprotstavit ćemo se paradi srama na svoj način. Kao i prošle godine, sudjelovat ćemo u njezinoj prevenciji. Posebno ponavljamo poziv građanima da fotografiraju sve sudionike ove parade, a zatim ćemo kupiti fotografije i oblijepiti cijeli grad kako bi svi mogli biti ponosni i pogledati 'sliku svog lika'.'
Otkad je ministar informiranja, slabo je istupao, osim kad brani novinare režimskih tabloida od navodnih napada 'blokadera', a onima nepoćudnima prijeti zabranom. Ipak, istaknuo se svojim stavom o studentskim prosvjedima, za koje je ustvrdio da je 'ono što se događa sa sveučilištima u Srbiji čista zloupotreba i da na to treba pravno reagirati'.
Uoči ulaska u Macutovu vladu, ušao je i u famoznu nadpolitičku organizaciju Pokret za narod i državu, kojom Vučić s ne baš pretjeranim uspjehom već godinama pokušava osvježiti Srpsku naprednu stranku. Ako je Bratina jedan od ljudi kojima planira zamijeniti nakupinu halapljivih poltrona koji se motaju po njegovom univerzumu, rekli bi Srbi - alal mu vera.