U kontekstu rata u Ukrajini jedno od najzanimljivijih pitanja jest bi li švedski JAS 39 Gripen E predstavljao veću borbenu prednost od američkog F-16 Fighting Falcona. Iako je F-16 već u operativnoj upotrebi u ukrajinskom ratnom zrakoplovstvu i uživa široku logističku potporu zapadnih saveznika, Gripen E posjeduje određene tehničke karakteristike koje ga čine osobito prikladnim za uvjete modernog ratovanja na istočnoeuropskom bojištu.

Analiza operativnih sposobnosti, logističkih zahtjeva, preživljavanja na bojištu i borbene učinkovitosti pokazuje da odgovor nije jednoznačan te ovisi o kriterijima procjene.

Rasprava dolazi u kritičnoj fazi modernizacije ukrajinskog ratnog zrakoplovstva. Zrakoplovi F-16 isporučeni iz Europe postupno ulaze u operativnu službu, omogućujući sposobnosti koje ukrajinske flote MiG-29 i Su-27 iz sovjetskog doba nisu mogle u potpunosti pružiti, a spremnost Švedske da podrži Ukrajinu borbenim zrakoplovima Gripen te zrakoplovima za rano upozoravanje i nadzor u zraku Saab 340 Erieye potaknula je ponovni interes za pitanje može li švedski lovac ponuditi operativne prednosti prilagođene uvjetima na bojnom polju u ratu protiv Rusije.

Vojni stručnjaci poput onih s belgijskog obrambenog portala The Army Recognition ističu da svaka usporedba između Gripena E/F i F-16 u ukrajinskoj službi ostaje analitička, a ne empirijska, odnosno ona temeljena na prikupljenim podacima, mjerenjima i izravnim opažanjima. Isti izvor podsjeća da se nijedan od tih aviona nije suočio s ruskim snagama u identičnim operativnim uvjetima.

Nadoknada mogućih gubitaka

Također navode da bi učinkovitost na bojnom polju ovisila o vještini pilota, obavještajnoj podršci, sredstvima elektroničkog ratovanja, podršci ranog zračnog upozorenja, dostupnosti oružja, kapacitetu održavanja i planiranju misije. Ipak, sposobnosti oba lovca pružaju uvid u to kako bi se mogli suprotstaviti prijetnjama koje su postale definicija zračnog rata nad Ukrajinom.

Prije svega, F-16 predstavlja provjereni višenamjenski borbeni avion koji je tijekom desetljeća službe sudjelovao u brojnim sukobima, a njegova najveća prednost leži u širokoj dostupnosti rezervnih dijelova, velikom broju obučenih pilota i tehničara te integraciji s gotovo svim važnijim zapadnim sustavima naoružanja. Ukrajina već koristi projektile AIM-120 AMRAAM za zračnu borbu, AGM-88 HARM za suzbijanje protuzračne obrane te precizne vođene bombe JDAM-ER, što omogućuje relativno brzu integraciju novih sposobnosti bez dodatnih dugotrajnih programa obuke. Nadalje, velik broj zemalja NATO-a raspolaže viškovima F-16, što olakšava nadoknadu mogućih gubitaka tijekom rata.

S druge strane, Gripen E je razvijen upravo za djelovanje protiv tehnološki naprednog protivnika koji raspolaže snažnim sustavima protuzračne obrane. Švedska doktrina tijekom Hladnog rata pretpostavljala je mogućnost ruskog napada na zračne baze, zbog čega je Gripen projektiran za djelovanje s kratkih i improviziranih uzletno-sletnih staza, uključujući obične autoceste. Ta karakteristika osobito je relevantna za Ukrajinu, gdje su ruski projektili i bespilotne letjelice kontinuirano usmjereni na zračnu infrastrukturu. Za razliku od F-16, kojemu su potrebne relativno dobro održavane piste i opsežna zemaljska potpora, Gripen može opsluživati mali tim tehničara te u vrlo kratkom vremenu može biti ponovno naoružan i pripremljen za polijetanje.

Ključna prednost Gripena E nalazi se u njegovim elektroničkim sustavima jer koristi napredni AESA radar Raven ES-05 s mogućnošću širokog elektroničkog skeniranja, a sustav elektroničkog ratovanja omogućuje otkrivanje, ometanje i izbjegavanje neprijateljskih senzora. U sukobu protiv ruskih sustava S-300 i S-400 te suvremenih lovaca poput Su-35, takve sposobnosti značajno povećavaju šanse preživljavanja, a i projektiran je za mrežno ratovanje, pri čemu može razmjenjivati podatke s drugim avionima i zemaljskim postrojbama gotovo u stvarnom vremenu.

Meteor kao ključni projektil

Posebno važan element predstavlja mogućnost upotrebe europskog Meteora, rakete zrak-zrak velikog dometa koja, prema mnogim vojnim analitičarima, nadmašuje standardne inačice projektila AIM-120 AMRAAM. Kombinacija Gripena E i Meteora mogla bi Ukrajini omogućiti gađanje ruskih zrakoplova na većim udaljenostima nego što je to trenutno moguće iz većine konfiguracija F-16, a takva sposobnost bila bi iznimno vrijedna u borbi za kontrolu zračnog prostora iznad bojišta.

Međutim prednosti Gripena ne bi smjele prikriti njegove nedostatke te najveći problem predstavlja ograničena dostupnost. Za razliku od F-16, kojih su proizvedene tisuće primjeraka, Gripen E nalazi se u relativno malom broju operativnih eskadrila. Švedska i Brazil glavni su korisnici tog tipa, što znači da bi isporuka većeg broja zrakoplova Ukrajini bila logistički i politički složenija. Također, uspostava lanca opskrbe, obuka pilota i tehničkog osoblja te integracija novih sustava zahtijevali bi dodatno vrijeme koje Ukrajina možda nema.

Stoga se može zaključiti da F-16 trenutno predstavlja praktičnije i brže rješenje za Ukrajinu jer njegova dostupnost, logistička potpora i kompatibilnost sa zapadnim naoružanjem omogućuju neposredno povećanje borbenih sposobnosti. Ipak, kada bi se promatrale isključivo tehničke i operativne karakteristike relevantne za rat protiv Rusije, Gripen E vjerojatno bi pružio veću borbenu prednost.

Njegova sposobnost djelovanja iz improviziranih baza, napredni sustavi elektroničkog ratovanja, visoka stopa preživljavanja i integracija projektila Meteor čine ga jednim od najprikladnijih borbenih aviona za uvjete kakvi danas vladaju u Ukrajini. Drugim riječima, F-16 je trenutno najrealističnije rješenje dok bi Gripen E u idealnim okolnostima mogao biti operativno superioran izbor za dugoročnu obranu ukrajinskog zračnog prostora.