U intervjuu za The Telegraph Grossi je rekao da postoji opasnost od ‘pucanja sustava’ i domino-efekta u kojem bi čak dvadesetak država moglo krenuti u razvoj nuklearnog oružja. Posebno ga zabrinjava činjenica da se u pojedinim državama, uključujući Poljsku, Južnu Koreju i Japan, sve češće javno raspravlja o toj mogućnosti.

‘Svijet s 20 ili više nuklearno naoružanih država bio bi iznimno opasan’, upozorio je Grossi, dodajući da aktualna klima sukoba, podjela i nesigurnosti potiče takve rasprave.

Naglasio je i da bi svaki mogući sporazum između SAD-a i Irana bio bezvrijedan bez nadzora IAEA-e. ‘Bez provjere, svaki dogovor je iluzija’, rekao je.

Grossi je izrazio zabrinutost zbog stalnog rasta kineskog nuklearnog arsenala, kao i zbog ubrzanog razvoja nuklearnog programa Sjeverne Koreje. Također je naveo da dio nuklearnog materijala u Siriji još nije u potpunosti evidentiran nakon pada režima Bašara al-Asada.

Sporazum o neširenju nuklearnog oružja iz 1970. obvezuje 191 državu da neće razvijati nuklearno oružje, no ne obuhvaća zemlje poput Indije, Pakistana, Izraela i Sjeverne Koreje.

Od 12.000 nuklearnih bojevih glava na svijetu, Rusija (5.459) i Sjedinjene Američke Države (5.277) imaju otprilike 90 posto. Kina ih ima 600, dok Francuska (290) i Velika Britanija (225) imaju više od ostalih naoružanih država, prema Međunarodnoj kampanji za ukidanje nuklearnog oružja.

Čelnici Poljske, Turske i Saudijske Arabije, među ostalima, otvoreno su upozorili da bi mogli težiti nuklearnom oružju suočeni s destabiliziranim svijetom i slabljenjem transatlantskog saveza. O širenju nuklearnog oružja raspravljalo se i u Južnoj Koreji, Japanu, pa čak i u nekim slučajevima u Švedskoj.

Grossi je upozorio da bi slabljenje tog sustava moglo imati dalekosežne posljedice te pozvao na jačanje međunarodnih napora za sprječavanje širenja nuklearnog oružja.