Žuto, narančasto ili crveno upozorenje na karti DHMZ-a nije određeno samo količinom kiše, snagom vjetra ili visinom temperature. Prognostičari prije izdavanja alarma analiziraju gdje će se opasna pojava dogoditi, koliko će biti jaka i dugo trajati, koliku će površinu zahvatiti te kakve posljedice može izazvati.
Put do meteorološkog upozorenja počinje mnogo prije nego što građani na karti ugledaju žutu, narančastu ili crvenu boju. Prognostičari DHMZ-a svakodnevno kombiniraju podatke s meteoroloških postaja, radarske i satelitske snimke te izračune prognostičkih modela.
Uspoređuju različite moguće scenarije i provjeravaju potvrđuju li nova mjerenja ono što modeli predviđaju. Pritom procjenjuju i pouzdanost prognoze – koliko je vjerojatno da će se određena pojava zaista dogoditi, koliko će biti snažna i koje bi područje mogla zahvatiti.
vezane vijesti
70 litara kiše nije svugdje ista opasnost
Kada podaci pokažu mogućnost opasnog vremena, u obzir dolaze unaprijed definirani kriteriji i pragovi. No oni nisu jednaki za cijelu Hrvatsku.
Dobar primjer je prognoza 70 milimetara kiše tijekom 24 sata, odnosno 70 litara vode na četvorni metar. Kod dugotrajne kiše takva količina u Zagrebačkoj županiji znači narančasto upozorenje, dok bi u Primorsko-goranskoj županiji značila žuto. Razlog je učestalost obilnih oborina. Na području Primorsko-goranske županije takve su količine češće pa je područje manje osjetljivo nego dijelovi zemlje u kojima su obilne oborine rjeđe.
Ista logika primjenjuje se na vjetar i snijeg. Deset centimetara novog snijega nema jednake posljedice u nizini i planinama, zbog čega se kriteriji razlikuju za područja ispod i iznad 700 metara nadmorske visine.
Nije isto padne li 40 litara u tri sata ili cijelom danu
Kod kiše je posebno važno koliko brzo voda padne. Četrdeset milimetara kiše u samo tri sata može mnogo brže preopteretiti odvodnju nego ista količina raspoređena tijekom 24 sata. Velika količina oborine u kratkom razdoblju povećava rizik od urbanih i bujičnih poplava pa DHMZ kratkotrajne intenzivne pljuskove i dugotrajnu kišu razmatra odvojeno.
Kod vjetra prognostičari ne gledaju samo prosječnu brzinu. Vjetar može puhati prosječnom brzinom od 40 kilometara na sat, ali istodobno imati udare od 80 kilometara na sat. Upravo kratkotrajni snažni udari mogu izazvati najveću štetu.
Grmljavinsko nevrijeme najteže je predvidjeti
Poseban izazov predstavljaju grmljavinska nevremena. Mogu nastati vrlo brzo, zahvatiti relativno malo područje i drastično se razlikovati po intenzitetu.
Prognostičari zato istodobno analiziraju energiju i vlagu u atmosferi, promjene brzine i smjera vjetra s visinom te mogućnost povezivanja pojedinačnih oluja u veće sustave. Procjenjuju i rizik od obilne kiše, snažnih udara vjetra i tuče.
Kod takvih situacija kriteriji nisu automatizam. Opasno nevrijeme može nastati čak i kada je zadovoljen samo dio pokazatelja, zbog čega konačna procjena zahtijeva stručno tumačenje prognostičara.
Kako nastaje poledica?
Kod opasnosti od poledice prate se temperatura, vrsta oborine, temperatura i stanje podloge, područje koje bi led mogao zahvatiti te očekivana količina leda.
Posebno je opasna prehladna kiša. Ona pada kao tekućina, ali se pri dodiru s dovoljno hladnom površinom smrzava i stvara ledeni sloj.
Za toplinske valove važna je i noć
Kod ekstremnih temperatura nije presudno samo koliko će biti vruće ili hladno, nego i koliko će takvi uvjeti trajati. Pri upozorenjima na toplinske valove DHMZ prati najvišu dnevnu i najnižu noćnu temperaturu te trajanje vrućine.
Toplinski valovi najčešće se prate od 15. svibnja do 15. rujna, ovisno o vremenskim okolnostima.
Kod hladnih valova kriteriji se temelje na najnižim temperaturama i trajanju hladnoće, pri čemu uvjeti moraju biti ispunjeni najmanje tri uzastopna dana.
Od 1. ožujka do 1. listopada posebno se prati i opasnost od mraza zbog mogućih posljedica za poljoprivredu. Prognostičari tada surađuju s agrometeorolozima koji prate razvoj vegetacije i osjetljivost pojedinih kultura.
Alarm se može promijeniti i nakon objave
Kada povežu sve informacije, prognostičari procjenjuju očekivanu jačinu pojave, pouzdanost prognoze, trajanje, rasprostranjenost i moguće posljedice. Tek tada odlučuju hoće li upozorenje biti žuto, narančasto ili crveno.
No posao time nije završen. Kako stižu nova mjerenja i novi izračuni prognostičkih modela, upozorenje se može mijenjati. DHMZ može povećati ili smanjiti njegovu razinu, promijeniti područje na koje se odnosi, produljiti vrijeme trajanja ili ga potpuno ukinuti.
Nakon prolaska opasnog vremena prognostičari uspoređuju upozorenja s onim što se stvarno dogodilo. Analizira se jesu li dobro predviđeni vrijeme, mjesto i intenzitet pojave te zašto je eventualno bila jača ili slabija od očekivane. Ta iskustva zatim služe za poboljšavanje budućih prognoza i upozorenja.
