Prof. Mirko Bilandžić s Filozofskog fakulteta u Zagrebu naglašava kako Hrvatska ima specifični obavještajni model u kojem po Ustavu njime upravljaju dva šefa, predsjednik Vlade i predsjednik države. 'To drugdje nije praksa. Uobičajeni su centralizirani sustavi strateškog upravljanja s jednim šefom', kaže nam Bilandžić.

Ipak ističe primjer Francuske, no i tamo je odgovornost jasno podijeljena: za unutarnju dimenziju nacionalne sigurnosti odgovornost ima predsjednik vlade, a za vanjsku predsjednik države.

Na pitanje može li takva podjela odgovornosti i upravljanja obavještajnim sustavom na neki način paralizirati sustav, Bilandžić kaže da ne mora nužno. 'Normalno je da ako dvoje ljudi vode nešto, da se u nekim stvarima ne slažu. No ako imamo različite poglede, kako ćemo onda upravljati sustavom gdje je to određeno kao ustavna obveza?', pita se. Ova dvostruka nadležnost nad obavještajnim sustavom uvedena je u Ustav 2000. godine. Bilandžić je kao i njegovi kolege u više navrata upozoravao kako taj model nije dobar, no, kaže, to nije uvaženo.

Ipak, čudi se prozivkama predsjednika Josipovića jer proziva službe kojima dijelom upravlja. 'On je ustavni suravnatelj obavještajnog sustava, on je prozvao sebe. Sebi implicira odgovornost, a ako je to samokritika, i to je u redu', smatra Bilandžić.

S obzirom da je predsjednik najavio da će tražiti detaljno izvješće i raspravu vezano za događanja na Dan sjećanja u Vukovaru, premijer Zoran Milanović na to ne mora pristati, i nikome ništa. 'Ako premijer pristane, vezano za sigurnosne konotacije proizašle iz stajališta predsjednika, onda se to rješava na razini ustavnih suravnatelja ili se pak mora sastati ili dati u nadležnost nekog od za to predviđenih tijela: Vijeće za nacionalnu sigurnost, Ured Vijeća za nacionalnu sigurnost ili Odbor za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost.

Što se konkretne situacije u Vukovaru tiče, Bilandžić kaže kako je standard da se sigurnosne procjene rade. Pogotovo ako na neko mjesto idu sva tri predsjednika koji predstavljaju tri vitalne institucije.

'Ja mogu vjerovati predsjedniku, a prema njemu ispada da to nije napravljeno ili je loše napravljeno. Iz nastupa premijera ispada drugačije', kaže.

Ipak napominje: 'Ja ne znam za niti jedan slučaj u suvremenoj svjetskoj povijesti da su državnici onemogućeni u obavljanju državnih funkcija u mirnodopskim uvjetima. Druga je stvar je li to onemogućavanje bilo stvarno ili percipirano.'

Laušić: Uvijek mora postojati više opcija

Stručnjak za sigurnost Mate Laušić pak pojašnjava kako su pripreme 90 posto cijele priče. 'Svakako je rađen plan osiguranja koji se bazira na sigurnosnoj službi. Gdje, što, kada, tko i što će biti, kako će se protokol odvijati, mora se unaprijed znati, kao i plan kretanja i dinamika.

I Vojna sigurnosno-obavještajna agencija i SOA na temelju toga rade varijante, uvijek se uzima u obzir više njih u slučaju da se sve ne odvija po planu. Na primjer, ako na planiranoj trasi kretanja dođe do puknuća vodovodne cijevi, mora postojati druga opcija', pojašnjava.

Najvažnije je, kaže, promišljanje, planiranje i postupanje. 'Očito se nije razmišljalo o tome da se može poremetiti protokol i čitava situacija je bila neugodna jer je državni vrh na cesti stajao 40 minuta i dogovarao se na licu mjesta što napraviti', dodaje i naglašava kako se sigurnosne službe kod nas ne sluša.

Laušić kaže kako je bilo vidljivo da su bili iznenađeni nastalom situacijom, što tumači činjenicom da nisu imali pravu informaciju. Na naše pitanje kako je to moguće uza sve dostupne alate i pogotovo kada je poznato da su predstavnici Stožera danima prije spominjali dvije kolone i iznenađenja, Laušić kaže: 'U promišljanju se moraju uzeti u obzir sve informacije. Treba se staviti se u cipele onog tko pokušava osujetiti nešto. Pripreme su 90 posto cijele priče', zaključuje Laušić.