Norveški Globalni trezor sjemena na Svalbardu, poznat i kao 'trezor sudnjeg dana', čuva više od milijun uzoraka biljaka iz gotovo svih država svijeta. Zamišljen je kao svojevrsna polica osiguranja za čovječanstvo: ako ratovi, prirodne katastrofe ili klimatske promjene ugroze ključne usjeve, biljne sorte mogle bi se obnoviti zahvaljujući ondje pohranjenom sjemenu.

Globalni trezor sjemena na Svalbardu otvoren je 2008. godine kako bi služio kao sigurnosna kopija biljnih gena iz cijeloga svijeta.

Smješten je nedaleko od Longyearbyena, duboko u stijeni planine Platåfjellet i oko 130 metara iznad razine mora, što ga štiti od poplava, porasta mora i drugih katastrofa. Sjeme se čuva na temperaturi od minus 18 Celzijevih stupnjeva, a prirodno hladno okruženje Svalbarda dodatna je zaštita u slučaju kvara rashladnog sustava.

Prema najnovijim podacima, u trezoru se nalazi više od 1,4 milijuna uzoraka sjemena, pristiglih iz 134 ustanove, a zastupljeno je više od 6500 biljnih vrsta.

Priroda ima neusporedivo veće zalihe

Koliko god ta zbirka bila impresivna, priroda raspolaže neusporedivo većim zalihama. Najveća banka sjemena na svijetu nalazi se pod našim nogama – u zemlji, na njezinoj površini i među otpalim lišćem, piše Science Alert.

Za razliku od pomno organiziranog trezora na Svalbardu, sjeme dospijeva u tlo bez ikakva reda. Pada s biljaka, raznosi ga vjetar, a na nova područja prenose ga voda i poplave. Upravo se od tog mnoštva slučajnih 'pohrana' tijekom vremena oblikovala golema prirodna zaliha iz koje se vegetacija može ponovno razviti.

Pet tisuća sjemenki pod četvornom metru

Znanstvenici su sada prvi put pokušali procijeniti njezine globalne razmjere. U studiji objavljenoj u časopisu Nature Communications analizirali su bazu s 3096 zapisa o uzorcima tla prikupljenima u 94 zemlje na svih sedam kontinenata. Podaci obuhvaćaju približno 1400 istraživanja u kojima su prebrojeni i identificirani milijuni sjemenki i mladih biljaka.

Njihov izračun pokazuje da se u tlu, u kopnenim, močvarnim i vodenim ekosustavima, u prosjeku nalazi više od 5000 sjemenki po četvornom metru.

'U najširem smislu, položite li prst na tlo, vrlo je vjerojatno da pokazujete prema nekoj sjemenci', navode autori studije, među kojima su ekolozi Alistair Auffret sa Švedskog sveučilišta poljoprivrednih znanosti i Emma Ladouceur sa Sveučilišta Otoka princa Edwarda u Kanadi.

Velika gustoća sjemena potvrđuje koliko su njegove zalihe u tlu važne za razvoj biljnih populacija i čitavih zajednica jer mnogim vrstama omogućuju da ponovno izrastu nakon požara, poplava, oluja, suša i drugih poremećaja koji mogu uništiti vegetaciju na površini.

Ugrožena prirodna obnova

Istraživanje je, međutim, otkrilo obrazac koji bi mogao ograničiti tu sposobnost prirodne obnove.

Odavno je poznato to da se staništa znatno razlikuju prema gustoći i raznolikosti biljaka, npr. u pustinjama i prašumama. Mnogo se manje znalo o tome kako su sjemenke raspoređene u tlu na globalnoj razini jer je većina dosadašnjih istraživanja bila ograničena na pojedine regije.

Analiza je pokazala da broj biljnih vrsta zastupljenih u bankama sjemena često ne prati ukupnu količinu sjemena jer tlo u kojem se nalazi sjeme velikog broja vrsta obično ne sadržava i mnogo pojedinačnih sjemenki. Vrijedi i obratno: ondje gdje je gustoća sjemena visoka, raznolikost vrsta često je mala.

Tropski ekosustavi, primjerice, imaju velik broj vrsta u svojim bankama sjemena, ali razmjerno malu gustoću sjemenki. Na obradivim poljoprivrednim površinama zabilježen je suprotan obrazac – mnogo sjemena, ali malen broj vrsta.

Posljedice ljudskog djelovanja

Još više zabrinjavaju rezultati koji upućuju na posljedice ljudskog djelovanja. Banke sjemena u očuvanim staništima bile su bogatije vrstama od onih u područjima pod utjecajem djelovanja čovjeka, što znači da se gubitak bioraznolikosti ne odvija samo među vidljivim biljkama, već zahvaća i njihove podzemne zalihe.

'Bogatstvo vrsta u bankama sjemena pokazalo se većim u netaknutim nego u degradiranim staništima. To upućuje na zaključak da one u ekosustavima diljem svijeta odražavaju trajno osiromašivanje bioraznolikosti uzrokovano ljudskim djelovanjem', pišu istraživači.

Takvo stanje moglo bi ozbiljno umanjiti sposobnost oštećenih ekosustava da se samostalno oporave. Ako je u tlu preostalo sjeme samo malog broja vrsta, obnova vegetacije nakon požara, suše ili drugih poremećaja neće nužno vratiti nekadašnju raznolikost.

Potvrde li buduća istraživanja te rezultate, kriza bioraznolikosti dobit će još jednu dimenziju. Nestajanje biljnih vrsta, već vidljivo na površini, istodobno se odvija ispod zemlje, među sjemenkama iz kojih bi trebale nastati nove generacije biljaka.

'Naši rezultati izazivaju zabrinutost jer odgovaraju općem trendu smanjivanja bioraznolikosti postojeće vegetacije. To utječe i na mogućnost da se pasivnom obnovom preokrene gubitak biljnih vrsta', zaključuju znanstvenici.