Prije točno 67 godina i jedan dan oslobođen je Auschwitz, najstrašniji od svih strašnih nacističkih logora smrti, u kojem je ubijeno više milijuna ljudi, od čega ih je 90 posto bilo Židova. Zato je jučer u Bundestagu, njemačkom parlamentu, održana posebna sjednica, na kojoj se komemoriralo oslobađanje Auschwitza od strane Crvene armije, ali i još jednom podsjetilo na ogromnu odgovornost suvremene Njemačke da nikad ne zaboravi svoj mračni nacistički period, kao i da se danas, i uvijek, odlučno suprotstavlja svakom fašizmu i antisemitizmu. Pa i onom koji i danas postoji u Njemačkoj.

Pred zastupnicima Bundestaga govorio je ugledni književni kritičar Marcel Reich-Ranicki, vitalni 91-godišnjak koji je i sam kao dječak preživio užase Holokausta. Reich-Ranicki je odmah naglasio da neće govoriti kao povjesničar, nego kao svjedok vremena, te opisao strijeljanja i progone Židova koje je i sam vidio u Varšavi. Također je iznio i vlastita iskustva progona, straha i prijetnji smrću, završivši govor sjećanjem na nacističko čišćenje varšavskog geta, u kojem se nekoliko godina držalo i do smrti izgladnjivalo više stotina tisuća ljudi, od koji je 250 tisuća u ljeto 1942. poslano na istrebljenje u konclogor Treblinka. 'Iseljavanje ljudi iz varšavskog geta je imalo samo jedan razlog i jedan cilj: smrt', završio je Marcel Reich-Ranicki svoje izlaganje u Bundestagu.

Jučerašnjoj sjednici Bundestaga na kojoj se obilježavao međunarodni dan sjećanja na Holokaust prisustvovali su i kancelarka Angela Merkel, njemački predsjednik Christian Wulff te, naravno, čelnici opozicije. Bio je prisutan i predsjednik njemačkog Središnjeg vijeća Židova (Zentralrat der Juden) Dieter Graumann, koji je pohvalio način na koji se Njemačka odnosi prema svojoj nacističkoj prošlosti te počinjenom istrebljenu Židova, ali i Roma, Slavena, homoseksualca i svih onih koji nisu odgovarali zločinačko-arijevskim kriterijima Adolfa Hitlera.

U Hrvatskoj, koja također ima odgovornost prema svojoj sramnoj ustaškoj prošlosti, slične manifestacije u Saboru nikad nije bilo. Dapače, kada je riječ o utvrđivanju istine i Hrvatskom saboru, rezultati su često poražavajući. Primjerice, tzv. Manolićeva komisija je svojedobno utvrdila da su za pad Vukovara krivi njegovi branitelji, dok se malo kasnije još jedna bizarna komisija, ovaj put pod vodstvom notornog Vice Vukojevića, bavila nevjerojatnim falsificiranjem povijesti pod krinkom brige za 'žrtve poraća'. Kasnije se Sabor proslavio i kompromitirajućom Deklaracijom o Domovinskom ratu, koja je bez pol muke zaobišla neke neugodne istine o tom vremenu, a rezultate istražnih povjerenstava za razne korupcijske afere bolje je i ne spominjati.

Za razliku od takvog pristupa istini, koja u Saboru prečesto ovisi o dnevnopolitičkim sitnim interesima, Bundestag je prošli tjedan suočio njemačko društvo s jednom prilično neugodnom istinom, a to je da antisemitizma kod njih i dalje ima. Objavljena je znanstvena studija na 204 stranice, koju su naručile njemačke vlasti, a na temu 'Antisemitizam u Njemačkoj – forme pojavljivanja, uvjeti, načini prevencije'. Iza suhoparno naslovljene studije kriju se 'zastrašujući rezultati', kako je konstatirao tjednik Der Spiegel.

Zaključak studije jest da se u Njemačkoj antisemitizam 'ne pojavljuje samo u ekstremno desnom i islamističkom miljeu', nego je 'značajno prisutan u središtu njemačkog društva'. 'U društvenom mainstreamu u međuvremenu postoji raširena pojava antisemitskih tirada i praksi', kaže se u izvještaju – na kojem je radilo deset raznolikih i uglednih stručnjaka. Primjećuje se i da je 'antisemitizam u njemačkom društvu baziran na široko proširenim predrasudama, duboko ukorijenjenim klišejima te na potpunom nepoznavanju židovsta i židovske povijesti'.

Studija navodi i brojne konkretne primjere toga, pa se tako u školskim dvorištima među djecom riječ 'Židov' koristi kao najgora uvreda. Na utakmicama lokalnih nogometnih klubova se pak mogu čuti parole poput 'zapalimo sinagoge', pa autori studije zaključuju da je oko 20 posto Nijemaca 'latentno antisemitski nastrojeno'. Da se rezultati ove studije itekako trebaju uzeti za ozbiljno, svjedoči i činjenica da je istraživački rad na njoj započeo 2009, što znači da je rezultat jedan od najsveobuhvatnijih izvještaja ove vrste. Kao naročit problem se izdvaja antisemitizam na internetu, koji je savršen teren za 'radikalizaciju mladih', a sudeći i po komentarima ispod tekstova na hrvatskim portalima, taj problem ne postoji samo u Njemačkoj.

Na kraju svoje studije stručnjaci su naveli i prijedloge za borbu protiv antisemitizma u Njemačkoj, a povjesničarka dr. Juliane Wetzel, jedna od autorica studije, kritizirala je njemačku vladu 'zbog nepostojanja strategija za suzbijanje antisemitizma', kojem se mora pristupiti kao 'dugoročnom problemu'. Dakle, tako stvari – uza spomenute mane – funkcioniraju u Njemačkoj: država angažira stručnjake da znanstveno istraže problem, a stručnjaci se ne ustručavaju u svojim zaključcima prozivati vlastitu vladu ako misle da griješi ili nedovoljno čini. U Hrvatskoj se pak ovakvim istraživanjima bave većinom nevladine organizacije, poput GONG-a, a vlade ih većinom ignoriraju, ne razumijevajući kako je riječ o prvorazrednim pitanjima za razvoj jednog društva. Teško je zamisliti da se Hrvatski sabor uopće dosjeti pokrenuti istraživanje, primjerice, o položaju Srba u Hrvatskoj, a kamoli da se za govornicu dovede netko od preživjelih iz Jasenovca. Doduše, tko zna kakva bi tek onda blamaža nastala, s obzirom da među zastupnicima hrvatskog parlamenta postoje i ljudi koji dolaze s bedževima u slavu osuđenog ratnog zločinca.

Nadalje, treba se prisjetiti govora predsjednika Ive Josipovića u kojem je kritizirao 'virtualni antifašizam' kakav se često prakticira u Hrvatskoj, dakle samo na papiru, a ne i u svakodnevnom životu, koji je ispunjen rasističkim, šovinističkim i raznim drugim zabrinjavajućim elementima. U Njemačkoj se pak sustavno radi na dizanju svijesti o zlu nacizma, što ne donosi uvijek željene rezultate (primjerice, ankete pokazuju da 21 posto Nijemaca do 30 godina uopće ne zna za Auschwitz!), ali pokazuje da postoji svijest politike, medija, znanosti, zapravo društva u cjelini - a ne samo nekoliko udruga i istaknutih pojedinaca - o važnosti suzbijanja antisemitizma, te ostalih oblika mržnje prema različitostima. No teško je i zamisliti da se u Njemačkoj može održati misa zadušnica za Adolfa Hitlera u katoličkoj crkvi, a kada bi se kojim slučajem to i dogodilo, reakcije biskupa i važnih političara bile bi trenutne i oštre, dok o prešućivanju nema govora. U Hrvatskoj se zato može održati misa za Antu Pavelića, što Crkvu nimalo ne dira, dok je predsjednik Josipović zaključio kako je to 'privatni čin' kojem ne treba pridavati veliku pažnju. Ako tome ne treba pridavati veliku pažnju, čemu onda? Virtualni antifašizam, rekao bi predsjednik Josipović.