Srbija od početka ruske invazije na Ukrajinu nije napravila ozbiljniji korak prema Europskoj uniji, ocijenio je hrvatski europarlamentarac Davor Ivo Stier. Gostujući na HRT-u, govorio je o europskom putu Beograda, odnosima s Kosovom, ulozi Francuske i Njemačke na Balkanu, ali i sve izraženijem američkom fokusu na Kinu
Stier smatra da je jedan od ključnih problema Beograda pokušaj održavanja prostora za suradnju i sa Zapadom i s Rusijom. Prema njegovu mišljenju, takva politika dugoročno ima ograničenja.
„Od veljače 2022. godine Srbija se nije pomakla niti milimetar prema Europskoj uniji. Nije nijedno poglavlje otvorila, zatvorila, ništa se jednostavno nije dogodilo – stoji na mjestu“, rekao je u emisiji 'Romano Bolković – 1 na 1'.
vezane vijesti
Pritom je Srbiju usporedio s Turskom. Ankara, kaže, ima drukčiju poziciju jer je članica NATO-a i zbog toga može istodobno održavati odnose s Moskvom i zapadnim saveznicima. Srbija, s druge strane, nije u takvom položaju, a njezine gospodarske veze sa zemljama EU-a ostaju snažne.
Beograd između Bruxellesa i Moskve
Stier smatra da zastoj u europskim integracijama nije moguće objasniti samo tempom reformi. U njegovu viđenju važan dio problema proizlazi iz ukupne vanjskopolitičke orijentacije Srbije.
Istodobno se osvrnuo na razdoblje u kojem su Berlin i Pariz imali snažan interes za razvoj odnosa sa Srbijom. Posebno je izdvojio razdoblje Angele Merkel i njezinu ulogu u političkom usponu Aleksandra Vučića, kada je Njemačka paralelno gradila intenzivne gospodarske i energetske veze s Rusijom.
Danas je situacija drukčija, pa Stier u politici Francuske prema Srbiji vidi pokušaj zadržavanja vlastitog utjecaja u regiji.
„Tu postoji određena konkurencija, nemojmo biti naivni, čak i na samom Zapadu, Berlina i Pariza, dijelom i Londona – tko će više utjecati“, rekao je.
Prema njegovoj interpretaciji, Macronova politika prema Beogradu ne znači da Francuska želi Srbiju ubrzanim putem dovesti do članstva u EU-u. Prije je, smatra, riječ o nastojanju da Pariz ostane jedan od ključnih europskih aktera na Balkanu.
Kosovo ostaje jedna od glavnih prepreka
Jedno od pitanja koje će Beograd teško moći zaobići u nastavku europskog puta jest Kosovo.
Stier smatra da članstvo Srbije u EU-u bez normalizacije odnosa s Kosovom nije realno. Pritom ne govori nužno o formalnom međusobnom priznanju, nego prije svega o provedbi onoga što su Beograd i Priština već prihvatili kroz europske pregovore.
Među obvezama je i pitanje međunarodnog djelovanja Kosova, dok se od Prištine očekuje uspostava Zajednice općina sa srpskom većinom.
Stier pritom kritizira dosadašnji pristup EU-a, smatrajući da članice nisu uvijek djelovale dovoljno usklađeno.
Crna Gora kao test za europsko proširenje
Za razliku od Srbije, Crnu Goru je izdvojio kao državu koja je puno dalje odmaknula na putu prema EU-u.
No uz europske pregovore, Stier je otvorio i pitanje političke orijentacije Podgorice. Kazao je da će Crna Gora morati odlučiti želi li se čvršće vezati uz europske integracije ili ostati izložena političkom utjecaju iz Srbije.
„Hoće li se ona othrvati od tog zagrljaja srpskoga svijeta ili neće. To je doista nešto što se mora odlučiti u samoj Crnoj Gori“, rekao je.
Po njegovu mišljenju, ulazak u NATO već je imao važnu ulogu u jačanju crnogorske samostalnosti, dok bi članstvo u EU-u predstavljalo dodatni sloj političke i gospodarske stabilnosti.
Washington sve manje gleda prema Moskvi
U drugom dijelu razgovora Stier se prebacio na širu geopolitičku sliku.
Smatra da je u američkoj politici došlo do dugoročnog pomicanja prioriteta te da Rusija više nije središnji protivnik Washingtona kao što je to bio Sovjetski Savez tijekom Hladnog rata.
„Amerikanci više ne doživljavaju Rusiju kao prijetnju. (...) I ne samo Donald Trump ili Trumpova administracija, to je i prijašnja, Bidenova, i vjerojatno je to strukturno“, rekao je.
Prema njegovu mišljenju, glavni američki strateški interes sve više je Kina, a takva promjena neizbježno utječe i na Europu.
Od europskih saveznika zato će se tražiti da preuzmu veći dio tereta vlastite obrane, smatra Stier. Istodobno bi, prema njegovu viđenju, Europa trebala snažnije koordinirati razvoj vlastitih obrambenih kapaciteta.
Stier se zauzeo i za ideju da se države zapadnog Balkana počnu postupno uključivati u pojedine europske politike i prije punopravnog članstva. Kao primjer je naveo ukidanje roaminga između EU-a i zemalja regije.
