Koliko god to mnogima zvučalo nevjerojatno, policija i mediji – barem oni koji se takvima trebaju nazivati – u ovom slučaju odradili su svoj posao odgovorno i ostali suzdržani dok su se s druge strane huškački ili anonimni profili na društvenim medijima, kao i brojni poznati teoretičari zavjera i širitelji dezinformacija, svojski potrudili da lažna vijest obiđe svijet.

Što se doslovno i dogodilo: navodni napad migranta na časnu sestru, za koju se ispostavilo da ima zdravstvenih problema zbog kojih je kupila nož i sama sebe ozlijedila, agresivnim širenjem ili pukom inercijom bio je tema medija čak i na drugim kontinentima. Mnogi su nakon pojašnjenja povukli vijest i ispričali se.

No mnogi su nastavili s beskrupuloznom borbom za klikove, kao što su mnogi influenceri čak i nakon službene objave policije nastavili širiti još nevjerojatnije teorije, pa čak i onu da su se u ovom slučaju 'urotili država, policija, mediji i Crkva'.

Sada je ipak jasno da se radi o fake newsu, klasičnoj lažnoj vijesti koja se, međutim, ozbiljno razlikuje od prethodnih i naizgled sličnih slučajeva. O tome je tportal razgovarao s profesoricom s Fakulteta političkih znanosti Marijanom Grbešom Zenzerović.

Od 'trovanja mineralnom vodom' do 'napada na časnu sestru' kratak je put

'U javnosti kola cijela gomila dezinformacija o svemu i svačemu: počelo je u doba koronavirusa, u kojemu je zabilježen prvi veliki val, a nastavljeno ratom u Ukrajini, oko kojega su se također plasirale brojne lažne vijesti. Po razini masovne histerije i javnog odjeka ovaj navodni napad na časnu sestru možda bi se mogao usporediti sa slučajem navodnog masovnog trovanja građana mineralnom vodom Romerquelle, no oni ipak nisu usporedivi jer je to 'trovanje' ipak imalo ishodište u nekom stvarnom događaju', kaže Grbeša Zenzerović.

Tada su se, dodaje ona, u sve uključile i osobe iz visoke politike, a vrlo sporna bila je uloga medija jer su širili neprovjerene informacije.

'Možda još važnija razlika između ova dva primjera jest da su se u aktualnom slučaju pojavile dezinformacije koje su izravno pokušale etiketirati jednu skupinu ljudi, dakle migrante, te su imale vrlo jasnu agendu njihove stigmatizacije. Lažne vijesti posljednjih dana nisu nastale stihijski i nisu se širile samo zbog klikova, nego su bile orkestrirane i zloupotrijebljene za nečiju demonizaciju', upozorava Grbeša Zenzerović.

Profesionalni i racionalni mediji

Mainstream mediji koji su u ovom slučaju pažljivo dozirali isključivo provjerene informacije, naglašava, doista su pružili primjer kako treba reagirati, pogotovo u situaciji u kojoj postoji ogroman rizik od kontaminacije cijelog društva. 'Pokazali su da se može postupiti profesionalno i racionalno, zapravo demonstrirali kako izgleda istinsko novinarstvo', kaže sugovornica tportala te upozorava na zapravo ključan problem:

'Nadam se da će nadležne institucije reagirati na širenje lažnih vijesti i govora mržnje kažnjive zakonom, no ovaj slučaj je pokazao da nam je nužno uvesti sustavno obrazovanje o komunikacijama, odnosno širiti medijsku pismenost. To je krajnje važno prije svega za djecu i mlade koji su u velikoj mjeri širili neistinitu informaciju, uvjereni da je točna – dapače, potpuno uvjereni dolazili su svojim roditeljima i objašnjavali im da je 'musliman napao časnu'. Nakon što se pokazalo da to nije točno, dojmilo me se da su mi neka djeca prilazila i pitala me gdje mogu provjeriti je li neka informacija istinita. To postaje velik društveni problem: kako će djeca uopće dobiti priliku dobiti prave odgovore ako im njihovi roditelji ne znaju objasniti razliku između profesionalnog novinarskog sadržaja i onoga što im je dostupno na društvenim mrežama', pita ova znanstvenica.

Djeca ne mogu razlikovati mreže i medije. Ali ni odrasli

Grbeša Zenzerović podsjeća da Hrvatska zapravo nema sustavan program medijskog obrazovanja premda postoje sporadične i hvalevrijedne inicijative Agencije za elektroničke medije, nevladinog sektora i akademske zajednice.

'Djeca naprosto ne mogu spoznati razliku između profesionalnih izvora i sadržaja s društvenih mreža jer danas naprosto više ne gledaju televiziju, a sve manje koriste i streaming servise – da ne govorimo o internetskim portalima ili drugim klasičnim medijima', objašnjava ova znanstvenica.

Širenje mržnje u balonu

Druga važna i zabrinjavajuća pouka 'slučaja časna sestra' jest pouka da u Hrvatskoj doista postoje ljudi spremni masovno širiti rasističke i šovinističke narative. Oni jesu u manjini, no neće nestati ako se društvo pretvara da ne postoje i ako ne obrazujemo vlastitu javnost, stvari u svoje ruke preuzimaju ljudi koji neće širiti samo dezinformacije, nego i orkestrirane narative koji će ciljano demonizirati cijele skupine ljudi u društvu.

'Već je ustanovljeno da na društvenim mrežama ljudi žive u 'balonima' u kojima kreiraju svoju vlastitu stvarnost: kad se nađu u jednom narativu, algoritam im nudi isključivo slične sadržaje i mogućnost komunikacije isključivo s istomišljenicima. Javna sfera je potpuno fragmentirana i jasno je zašto su neki građani sasvim uvjereni u 'svoju istinu' i za sve ostale vjeruju da se napajaju 'iz lažnih medija'. To nije problem isključivo Hrvatske, dakako, nego problematičan aspekt digitalnih platformi, društvenih mreža i današnje digitalne stvarnosti', zaključuje Grbeša Zenzerović.

Na koncu apelira na političare da preuzmu političku odgovornost jer svatko onaj tko pokuša iskoristiti ovakvu situaciju riskira da će ona eskalirati i pretvoriti se u potpunu društvenu katastrofu, a na zamolbu da komentira još nevjerojatnije teorije zavjere da su se protiv časne sestre sada urotili apsolutno svi – od države i policije, preko medija, do Katoličke crkve – odgovara ironično:

'Jako bi me iznenadilo da uopće postoji mogućnost takve koordinacije institucija.'