U seriji tportalovih portreta članica Europske unije, kojima će se Hrvatska i službeno pridružiti 1. srpnja ove godine, prva je na redu Slovačka, s obzirom na to da je riječ o državi koja je prva ratificirala hrvatski Pristupni ugovor za Europsku uniju
To ne znači da je slovački put nakon osamostaljenja bilo lagan i odmah uspješan, s obzirom na to da je devedeseta godina prošlog stoljeća u toj državi obilježila autoritarna vlast Vladimira Mečiara, bivšeg boksača koji je došao na čelo države, pokazavši ubrzo da mu demokratski standardi nisu na listi prioriteta, ali se zato istaknuo lošim vođenjem ekonomije. Mečiar je konačno izgubio na izborima zahvaljujući ujedinjavanju opozicije, koju je predvodio Mikulas Dzurinda, čija je vlada promijenila imidž Slovačke, otvorila je svijetu i stranim investicijama, te provela važne gospodarske i društvene reforme.
Slovačka je tako ušla u Europsku uniju 2004., u međuvremenu se profilirajući kao jedno od ključnih mjesta za europsku automobilsku i elektroničku industriju te je postala i članica eurozone. To se kasnije, zahvaljujući krizi eura, pokazalo problematičnim za ovu malu zemlju, zbog čega je – između ostaloga - na kraju i pala vlada premijerke Ivete Radicove. Europski mediji rijetko kada budno prate događanja u slovačkom parlamentu, ali su zato prije dvije godine sve oči bile uperene prema Bratislavi kada se glasalo o slovačkom sudjelovanju u spašavanju posrnulih članica eurozone. Parlament je morao glasati dva puta da se dobije potrebna većina te je sve ovisilo o pomalo bizarnim parlamentarnim pravilima pa se pitanja o podrške stabilizacijskom mehanizmu eura ESFS-u povezalo s povjerenjem vladi. Na kraju je EFSF prošao, a vlada Ivete Radicove pala!
Predsjednik porijeklom iz Hrvatske
Slovačka se u EU ističe i po svojoj dinamičnoj poreznoj politici; uvela je i tzv. flat tax kako bi privukla investitore, ali se ovaj pristup u velikoj europskoj ekonomskoj krizi pokazao problematičnim te je taj porez krajem prošle godine ukinut kako bi se zakrpale budžetske rupe.
Kada je riječ o vezama između Slovačke i Hrvatske, osim onih turističkih, tu je i ona utjelovljena u predsjedniku Ivanu Gašparoviću, koji ima hrvatske korijene. U popularnoj kulturi Slovačke Hrvati su također ostavili traga, posebice hrvatska dance grupa Karma, koja je neko vrijemo bila iznimno slušana u Bratislavi.
Još jedna paralela između Hrvatske i Slovačke jest problematičan odnos prema najvećoj nacionalnoj manjini, u slovačkom slučaju Mađarima, koji čine oko deset posto populacije. To je i izvor stalnih tenzija sa susjednom Mađarskom, koje su bile naročito snažne za vrijeme prvog mandata premijera Roberta Fica od 2006. do 2010., čija se koalicijska vlada – u kojoj je ključnu ulogu imala rigidna Slovačka nacionalna stranka – nije proslavila svojim odnosim prema mađarskoj manjini. Ipak, još gori je odnos prema Romima, koji su potpuno izolirani i sustavno diskriminirani u slovačkom društvu.
Zemlja Andyja Warhola
Također, i slovački političari poput nekih hrvatskih, primjerice dugogodišnjeg predsjednika HSP-a Ante Đapića, imaju problema s akademskim titulama i načinom na koji su do njih došli. U slovačkom slučaju skandal je izazvala činjenica da je slovački povjerenik u Europskoj komisiji Jan Figel optužen za plagiranje svojeg doktorata. Ironija je time veća jer je Figel povjerenik za – obrazovanje! Još zabavnije, Figelova teza nosi naslov 'Slovačka na putu u EU'.
Kada je pak riječ o slavnim Slovacima, ne može se reći da su se pripadnici ovog naroda uspjeli u većem broju probiti do europskog mainstreama pa se kao najpoznatiji navodi legendarni američki umjetnik Andy Warhol (inače rođen u Pittsburgu!), koji je slovačkog porijekla. No to bi se trebalo promijeniti ove godine, jer su Košice, drugi najveći grad u Slovačkoj, postale europska prijestolnica kulture te nude niz fascinantnih kulturnih programa i umjetničkih akcija. Trebala bi to biti i prilika da europski čitatelji otkriju velikog slovačkog književnika Sandora Maraija, čije je djelo u komunizmu bilo namjerno ignorirano.
U svakom slučaju, Hrvatska od Slovačke sigurno ima što naučiti u vezi položaja jedne male države unutar Europske unije, a ponajviše kako se oživljava gospodarstvo u padu. Na slovačkom se primjeru to odlično vidi i u povećanju životnog standarda Slovaka, koji proteklih godina voze sve bolje aute i polako sustižu susjednu Češku.
Bez obzira na veću potrošačku moć, Slovaci u većini ostaju vjerni jadranski turisti te se ubrajaju među među prvih deset emitivnih zemalja za hrvatski turizam. Primjerice, u 2010. na Jadranu je bilo više od 300 tisuća Slovaka, a prema podacima Slovačkog udruženja putničkih agencija, Slovacima je RH i dalje destinacija broj jedan. Među hrvatskim domaćinima Slovaci su pak prepoznati kao neincidentni i nekomplicirani turisti, kojima je očito najvažnija ljepota hrvatskog Jadrana, s obzirom na to da bi usluga, budimo realni, sigurno mogla biti bolja.
