Dvojica svećenika iz Benina prošle godine privukla su pozornost javnosti jer su u đakovačkoj katedrali zaređeni za đakone, kao prvi Afrikanci zaređeni u Đakovačko-osječkoj nadbiskupiji. Obojica dolaze iz Benina, iz katoličkih obitelji, a upoznali su se tek tijekom svećeničke formacije u Porto Novu.

U Hrvatsku su stigli početkom 2022. godine odlukom svoje biskupije. U Đakovu su najprije učili hrvatski, a potom nastavili studij teologije i pastoralnu praksu u slavonskim župama. Hermann je služio u Osijeku, a Gutenberg u Slavonskom Brodu, gdje su se toliko povezali s vjernicima da su neki od njih ovog ljeta otputovali sve do Benina. Ondje su prisustvovali njihovim mladim misama i s njima proslavili to što su postali svećenici.

Iz tropskog Benina u hrvatsku zimu

Prvi šok dočekao ih je već na zagrebačkom aerodromu. Iz tropskog Benina, u kojem se prosječne temperature kreću oko 27 stupnjeva, došli su usred hrvatske zime.

'Kod nas u Beninu nema temperaturnih minusa, nikada to nisam doživio. Kad sam stigao na aerodrom, bilo mi je baš hladno. Imao sam košulju i sako pa sam već sutradan otišao kupiti jaknu', prisjeća se Gutenberg te veljače 2022. godine, kada je doputovao u Hrvatsku.

Hermann, koji je došao mjesec dana prije, hrvatsku zimu naziva svojim 'vatrenim krštenjem', no prilagodba na hranu bila mu je još teža, a nije bila laka ni Gutenbergu.

'Ušao sam u blagovaonicu i prvi put se susreo s juhom. Kod nas takvo jelo uopće ne postoji. Moram priznati da mi se nije svidjela, prihvatio sam je tek nakon što sam u nju stavio dosta papra. I danas, četiri godine poslije, kad dobijem juhu, prvo je popaprim pa onda probam', kaže kroz smijeh.

Danas ipak ima i omiljena jela. 'Nisam Bosanac, ali jako volim ćevape', otkriva Gutenberg, a oduševio ga je i pečeni krumpir. Hermannov je favorit pak sarma.

'Još malo pa će prava sezona sarme, a dok ne dođe, uživam u filovanoj paprici', priznaje mladomisnik.

'Oni će biti gladni, ali gost će dobiti sve što imaju'

Beninska kuhinja znatno se razlikuje od hrvatske, kaže Gutenberg, a temelji se na toplim kuhanim jelima, umacima i kaši najčešće pripremljenoj od kukuruznog brašna.

'Ono što je specifično za Benin su posebni umaci s ribom ili mesom, često uz dodatak povrća. Sve se to jede s pâteom, nečim što bi kod vas bilo najsličnije kaši', objašnjava.

Upravo su se ta jela svidjela Slavoncima koji su sredinom srpnja otputovali u Benin kako bi prisustvovali mladim misama dvojice svećenika. Među njima je bio Stjepan Ciprić, Brođanin koji je putovao sa sestrom Marijom Vinković. Po dolasku ga je prvo iznenadio prometni kaos zbog mnoštva motocikala na kojima se nerijetko voze cijele obitelji, no posebno će pamtiti hranu i gostoprimstvo.

'Hrana je fantastična. Ali poanta je u tome što su ljudi ljubazni. Oni će biti gladni, ali vi ćete dobiti ono što imaju', kaže Stjepan.

Snažan dojam na njega je ostavila i vjera domaćina. Nakon mise, kaže, ljudi ostaju u crkvi te pjevaju i plešu uz zvuk bubnjeva.

Slavonci su ih prihvatili kao svoje

Koliko su se Gutenberg i Hermann povezali sa slavonskim vjernicima, pokazale su i njihove sekundicije, druge mlade mise, koje su na blagdan Male Gospe predvodili u Župi Gospe Brze Pomoći u Slavonskom Brodu. Okupile su stotine vjernika, a ugostio ih je župnik Anđelko Cindori te za svoje mlade kolege ima samo riječi hvale.

Svećenici iz Afrike već godinama nisu rijetkost u slavonskim župama. U Garčinu služi vlč. Leon Noudeviwa Sagbohan iz Benina, koji je u Hrvatskoj od 2018. godine, dok je župnik Župe sv. Antuna Padovanskog u Podvinju, o. Paul Abass Karmoh Karim, došao iz Sijera Leonea.

Benin im je uvijek u srcu

Iako su se naviknuli na hrvatski jezik, klimu i način života, Benin je ostao njihov dom. Zemlja je to velikih socijalnih razlika: dok se u gradovima živi bolje, u brojnim selima siromaštvo je i dalje dio svakodnevice.

'Trebamo pomagati jedni drugima, ljudima koji se bore s glađu, i to ne samo u Africi, nego i u Južnoj Americi i Aziji. U Beninu se puno toga promijenilo, stanje je nešto bolje, a ljudi su tamo sretni i zahvalni na onome što imaju', kaže Hermann.

Benin, zapadnoafrička zemlja na obali Atlantskog oceana, demografski je gotovo suprotnost Hrvatskoj. Medijalna dob stanovništva iznosi oko 18 godina, a u Hrvatskoj je približno 44 godine. Religijski je to vrlo raznolika država: uz kršćanstvo i islam, snažno su prisutne tradicionalne religije, među kojima je najpoznatiji vodun, odnosno vudu.

Gutenberg zato svoju svećeničku poruku svodi na brigu za druge.

'Moja je poruka da budemo uvijek spremni pomagati. Ne samo ljudima u Africi, nego i ljudima oko sebe. Kad nešto daješ od srca, to ti se vraća kao blagoslov', zaključuje.

Benin u srcu, Slavonija novi dom

Nakon četiri godine provedene u Hrvatskoj Gutenberg i Hermann osjećaju se kao da su kod kuće. A kada ih pitate na što se u Slavoniji još nisu naviknuli, odgovor je pomalo neočekivan za dvojicu Afrikanaca – na vrućinu.

'I kod nas je toplo, ali kada je ovdje vruće, ne da se disati. Slavonska sparina mi je i dalje baš čudna', uz smijeh kaže Gutenberg.

Razlikuje se i način na koji se slavi misa. Obredi su isti, kažu, ali u Beninu su mise življe i dinamičnije, uz više pjesme i plesa, a nakon njih nerijetko se zasviraju i tradicionalni instrumenti.

Nakon sekundicija u Slavonskom Brodu dvojica mladomisnika krenula su prema svojim novim župama. Hermann odlazi u Donji Miholjac, a Gutenberg u Valpovo. Benin nose sa sobom, ali nakon četiri godine provedene među Slavoncima i Slavonija je postala njihov dom.