Ukrajinska tvrtka Fire Point od početka rata izrasla je iz garažnog startupa u jednog od vodećih domaćih proizvođača bespilotnih letjelica i projektila dugog dometa. Izvršna direktorica Irina Terekh u razgovoru za The War Zone otkrila je kako tvrtka razvija nove sustave naoružanja, koje su najveće prepreke proizvodnji te zašto smatra da budućnost ratovanja neće ovisiti samo o oružju, nego i o umjetnoj inteligenciji i satelitskim sustavima
Terekh kaže da je tvrtka osnovana s jasnom namjerom – uništiti rusko carstvo i pomoći Ukrajini pobijediti u ratu. Prvi proizvod bio je dron FP-1, razvijen kao odgovor na iranske dronove Shahed, a širenje proizvodnje postupno je omogućilo i razvoj krstarećih te balističkih projektila.
Jedan od ključnih projekata je krstareći projektil Flamingo. Tvrtka trenutačno koristi više različitih motora kako ne bi ovisila o jednoj tehnologiji, a paralelno razvija i vlastiti turbomlazni motor koji bi, nakon završetka testiranja, trebao ući u serijsku proizvodnju iduće godine.
Prema njezinim riječima, Flamingo je od početka projektiran tako da može koristiti više različitih tipova motora, čime se smanjuje ovisnost o jednoj komponenti i olakšava održavanje proizvodnje u ratnim uvjetima. Tvrtka sada završava prve prototipove vlastitog turbomlaznog motora, razvijenog posebno za bespilotne letjelice, a ne za klasične zrakoplove.
Iako su proizvodni pogoni projektirani za izradu do sedam projektila dnevno, Terekh ističe da proizvodnja zasad ne radi punim kapacitetom zbog manjka narudžbi.
Govoreći o učinkovitosti Flaminga, odbacila je kritike da projektil nije dovoljno precizan. ‘Nitko ne može razviti potpuno novi krstareći projektil u godinu dana i odmah očekivati savršene rezultate. Nakon svake misije analiziramo podatke i stalno poboljšavamo sustav’, rekla je.
Fire Point istodobno razvija balistički projektil FP-9, dometa oko 850 kilometara. Navigacijski sustavi već su završeni, a tvrtka dovršava razvoj motora na čvrsto gorivo te očekuje prvo probno lansiranje tijekom jeseni.
Kako bi to bilo moguće, Fire Point je morao izgraditi potpuno novu infrastrukturu za proizvodnju motora na čvrsto gorivo. Umjesto jedne velike tvornice, proizvodnja je raspoređena na desecima lokacija u Ukrajini te jednoj u Danskoj kako bi bila otpornija na ruske napade.
‘Naša tvornica nije jedna zgrada. To je cijeli ekosustav u kojem su ključni dijelovi višestruko duplicirani’, objasnila je. Rat je, kaže Terekh, potpuno promijenio način organizacije proizvodnje.
Umjesto jedne velike tvornice, Fire Point danas funkcionira kao mreža od oko 90 proizvodnih lokacija i skladišta, pri čemu su ključni dijelovi proizvodnje višestruko duplicirani kako bi se nastavili raditi i nakon mogućih ruskih napada. Priznaje da takav sustav znatno otežava logistiku, ali druge opcije, kaže, jednostavno nema.
Terekh smatra da je masovna proizvodnja moguća samo ako se o njoj razmišlja od samog početka razvoja novog oružja. Zato, kaže, u tvrtki odbacuju svako rješenje koje kasnije neće biti moguće proizvoditi u velikim količinama.
Razgovor je nakratko prekinut zbog upozorenja na ruski balistički napad. ‘Moram u sklonište. Vrijeme leta projektila je oko dvije minute’, rekla je prije nego što je prekinula intervju.
Fire Point u pregovorima s njemačkim Diehl Defenseom
Tjedan dana poslije razgovor je nastavljen, a Terekh je potvrdila da Fire Point pregovara s njemačkim Diehl Defenseom o mogućoj suradnji na proizvodnji projektila Flamingo u Njemačkoj. Smatra da obje strane mogu profitirati razmjenom tehnologije i iskustva.
Govoreći o dronovima FP-1 i FP-2, istaknula je da je njihov razvoj moguć jedino uz neprekidnu prilagodbu ruskim taktikama elektroničkog ratovanja.
‘Nije dovoljno reagirati na ono što se već dogodilo. Morate predvidjeti što će protivnik učiniti sljedeće i imati spremno rješenje prije nego što problem nastane’, rekla je.
Obje platforme tijekom godina dobile su veći domet i veću preciznost, a FP-2 posebno se pokazao uspješnim u napadima na ruske brodove zahvaljujući kombinaciji ručnog upravljanja i pomoći umjetne inteligencije. Fire Point razvija i dodatne inačice tih letjelica koje mogu nositi nevođene rakete sovjetskog podrijetla za napade na druge ciljeve tijekom iste misije.
Umjetna inteligencija, kaže Terekh, već se koristi za završne korekcije leta i prepoznavanje ciljeva, ali konačnu odluku o napadu i dalje donosi čovjek. ‘Još uvijek vjerujem da čovjek mora imati posljednju riječ’, naglasila je.
Ispod milijun eura po projektilu
Tvrtka paralelno razvija i projektil presretač FP-7.x, koji bi trebao biti višestruko jeftiniji od postojećih zapadnih sustava. Cilj je zadržati cijenu ispod milijun eura po projektilu i proizvoditi najmanje dvije tisuće presretača godišnje, iako razvoj trenutačno najviše ovisi o završetku integracije sustava za navođenje.
Terekh smatra da će nova ukrajinska administracija u Ministarstvu obrane nastaviti poticati domaću obrambenu industriju, a posebno je pohvalila reforme kojima je prethodno smanjena birokracija.
Fire Point istodobno radi i na razvoju vlastite satelitske infrastrukture kako bi ukrajinske bespilotne letjelice bile što manje ovisne o postojećim komunikacijskim mrežama. Tvrtka već eksperimentira s raketnim motorima za buduće lansiranje satelita, iako Terekh naglašava da je trenutačni prioritet i dalje rat i potrebe ukrajinskih oružanih snaga.
Tvrtka već pregovara s brojnim europskim državama o budućem izvozu oružja, ali Terekh naglašava da će pri svakom poslu voditi računa da tehnologija ne završi u pogrešnim rukama. Potvrdila je i da su u tijeku razgovori s američkim i drugim međunarodnim partnerima, no o mogućim ugovorima nije željela iznositi pojedinosti dok pregovori ne budu završeni.
Na kraju je ustvrdila kako se obrambena industrija ubrzano mijenja te da će proizvođači ubuduće prodavati više od samog oružja.
‘Oružje će sve više nalikovati softverskoj usluzi. Naša odgovornost ne završava isporukom sustava, nego traje kroz stalne nadogradnje, analizu podataka i prilagodbu bojištu’, zaključila je.