Kada je Rusija prvi put napala Ukrajinu 2014. godine, brzo je anektirala Krim i poslala svoje trupe u istočne regije Ukrajine. Primarni cilj Moskve bio je Donbas, područje koje obuhvaća dvije ukrajinske regije – Doneck i Luhansk.

Više od deset godina kasnije, Rusija i dalje pokušava potpuno kontrolirati Donbas, a svoje teritorijalne zahtjeve pokušava uključiti u 'mirovni okvir' koji pokušava progurati SAD. Washington je pojačao pritisak na Kijev, prisiljavajući Ukrajinu na značajne ustupke, dok bi se Rusija, prema riječima američkog predsjednika Donalda Trumpa, trebala 'samo prestati boriti'.

'Oni (Rusi) daju ustupke. Njihov veliki ustupak je da se prestanu boriti i da ne zauzimaju više teritorija', rekao je Trump.

Od Kijeva se, s druge strane, očekuju značajno veći ustupci, a najosjetljivije točke pregovora su sigurnosna jamstva, status nuklearne elektrane Zaporižje i pitanje Donbasa. Moskva nije smanjila svoje zahtjeve i želi da Ukrajina napusti regiju Donbas, uključujući dijelove Donjecka i Luhanska koje Rusija već više od desetljeća nije uspjela potpuno zauzeti, piše.

Savjetnik Kremlja za vanjsku politiku, Jurij Ušakov, koji je navodno radio na prvotnom 28-točkovnom ruskom prijedlogu, u petak je lažno izjavio da 'cijeli Donbas pripada Rusiji'. Prema planu koji je procurio, Moskva želi da SAD prizna Donbas kao ruski teritorij.

Tko kontrolira Donbas?

Nakon više od deset godina ruskih napada, Luhanska regija je gotovo u cijelosti pod ruskom okupacijom. Situacija je drugačija u Donecku, gdje ukrajinske snage, kako piše Euronews, trenutačno drže oko 6.600 četvornih kilometara

Prema američkom think tanku Institutu za proučavanje rata (ISW), čak i uz trenutačni tempo ruskih napredovanja i masivne resurse, ruske snage mogle bi preuzeti ostatak Donecka tek do kolovoza 2027. godine. Ovo područje je također snažno utvrđeno od strane ukrajinskih trupa nakon više od desetljeća žestoke obrane.

'Ukrajina posljednjih 11 godina ulaže vrijeme, novac i napore u jačanje obrambenog pojasa i uspostavljanje značajne obrambene infrastrukture', navodi ISW. Nakon što su ruske snage zauzele nekoliko gradova, uključujući Avdijivku i Bahmut, Kijev je prilagodio obrambenu liniju i dodatno ojačao mrežu utvrda, rovova, mina i protutenkovskih barijera.

Zašto je Donbas za Rusiju važniji od ostatka Ukrajine?

U Donbasu su 2014. tamošnji proruski separatisti proglasili su Luhansku i Donjecku oblast neovisnim 'narodnim republikama'. Nakon faze otvorenih borbi između separatista i ukrajinske vojske, Drugi sporazum iz Minska iz 2015. rezultirao je krhkim prekidom vatre i uspostavom 'kontaktne linije' koja je odvojila dijelove pod kontrolom Ukrajine od separatističkih područja u pograničnom pojasu s Rusijom.

Potom je Rusija 21. veljače 2022., tri dana prije početka invazije na Ukrajinu, službeno priznala ove 'narodne republike'. Formalna aneksija uslijedila je krajem rujna iste godine, kad je Putin regije Doneck, Luhansk, Herson i Zaporižje proglasio 'novim ruskim regijama'.

Administrativne jedinice (oblasti) Luhansk i Doneck, poput poluotoka Krim, spadaju u ukrajinske oblasti u kojima je posebno veliki broj stanovnika naveo ruski kao materinji jezik. Tamo je udio etničkih Rusa također relativno visok. Slična situacija je i u susjednim oblastima Zaporožje i Harkiv, kao i u Odesi na sjeverozapadnoj obali Crnog mora. Inače, etnički Rusi samo na Krimu čine većinu stanovništva.

Nakon 'narančaste revolucije' poslije predsjedničkih izbora 2004. i 'Euromajdana' 2014. godine, tu je otpor zapadnoj orijentaciji Ukrajine bio posebno jak, ali se s njim nije slagala većina. Ipak, militantni ruski separatisti, najvjerojatnije uz podršku Moskve, uspjeli su uspostaviti kontrolu nad dijelovima te regije. Istovremeno, Kremlj je iskoristio vakuum moći u Kijevu kako bi anektirao poluotok Krim.

'To su dva od brojnih primjera u kojima su Rusi postupali po principu 'prilika čini lopova', kazao je Andreas Heinemann-Grüder, stručnjak za istočnu Europu u Bonskom međunarodnom centru za konverziju (BICC) za DW 2022.. Iza toga, ističe, nije stajao neki plan velikih razmjera.

Koje je povijesno objašnjenje?

Jug današnje Ukrajine, kao pogranična regija Carske Rusije, a kasnije i Sovjetskog Saveza, bio je pod većim utjecajem Rusije od drugih dijelova zemlje. Donbas je sve do sredine 19. stoljeća bio jedva naseljen. No, tada je zbog nalazišta ugljena postao najznačajniji centar ruske industrijalizacije.

'U to vrijeme, u Ruskom carstvu je javna upotreba ukrajinskog jezika bila potisnuta i ruski, kao jezik obrazovanja, postajao je sve dominantniji', objasnio je 2022. za DW povjesničar Guido Hausmann s Leibniz instituta za istočne i jugoistočne europske studije (IOS) na Sveučilištu u Regensburgu.

'Istodobno, mnogi stanovnici ruskih ruralnih krajeva pohrlili su u novu industrijsku oblast', dodao je Hausmann.

Tijekom kratkog razdoblja neovisnosti 1918. godine, Donbas nije pripadao Ukrajini. Potom je, tijekom sovjetske ere, još više Rusa naseljeno u toj regiji, objašnjava on. Gledajući te činjenice, relativno veliki broj ljudi tamo bi zapravo mogao osjećati povezanost s Rusijom ili čak sa Sovjetskim Savezom: 'Ipak, ljudi u Donbasu su uvijek govorili ukrajinski i većina i danas ima jaku vezu s Ukrajinom', kaže Hausmann.

Politolog Heinemann-Grüder također smatra potpuno pogrešnim da se na temelju etničke pripadnosti ili materinjeg jezika u ukrajinskom stanovništvu mogu izvesti zaključci o nacionalnom identitetu: 'Čak se i u nekim bataljunima ukrajinske vojske koji su se borili protiv separatista 2014./2015., govorio se ruski.'

No u godinama uoči formalne ankesije 2022. naglo se smanjila i upotreba ruskog jezika: 'Ako je i bilo kakvog doprinosa formiranju ukrajinske nacije, to su bile ruske agresije od 2014.', kaže Heinemann-Grüder. 'Ruske bombe su zaista ujedinile Ukrajinu', dodao je.

Gospodarski značaj Donbasa

Za Sovjetski Savez nakon završetka Drugog svjetskog rata su sibirske industrijske regije postale važnije od Donbasa, dok je on za Ukrajinu, s druge strane, sve do 2014. godine predstavljao najvažniju industrijsku oblast. S izbijanjem sukoba je značaj Donbasa opao, jer su mnogi rudnici - posebno u separatističkim područjima - napušteni ili su u vrlo lošem stanju. Tijekom rata su uništena i druga industrijska postrojenja i infrastruktura.

Prije ruske invazije 2014. godine, Donbas je bio gospodarska snaga Ukrajine, dom najvećih industrijskih poduzeća, uključujući metalurške, rudarske i kemijske tvornice koje su izvozile globalno.

Centar za ekonomska istraživanja sa sjedištem u Londonu procjenjuje da je Donbas prije 2014. godine činio oko 15,7 posto ukrajinskog BDP-a i 14,7 posto stanovništva zemlje.

Između 2014. i 2021. Ukrajina je zbog ruske okupacije izgubila više od 80 milijardi eura, što je otprilike osam posto predratnog BDP-a godišnje. Ranije ove godine posljednja aktivna ukrajinska rudnika ugljena u regiji morala je zatvoriti pogon.

SAD u međuvremenu pokušava uspostaviti 'slobodnu ekonomsku zonu' u dijelovima Donbasa pod kontrolom Ukrajine, rekao je predsjednik Volodimir Zelenski, dodajući da Washington želi da se Ukrajina povuče s tih teritorija.

Hoće li se Ukrajina povući?

Zelenski je objasnio u četvrtak da SAD predlaže povlačenje Ukrajine iz Donbasa uz uvjet da ruske snage ne napreduju u tom području. 'Tko će upravljati tim teritorijem, koji oni nazivaju ‘slobodna ekonomska zona’ ili ‘demilitarizirana zona’, oni ne znaju', rekao je Zelenski.

'Ako se trupe jedne strane moraju povući, a druga ostaje gdje je, što će spriječiti Ruse da se ne pojave kao civili i preuzmu tu slobodnu ekonomsku zonu? Sve je to vrlo ozbiljno', dodao je.

Zelenski je naglasio da bi svaka odluka o ustupcima zahtijevala izbore ili referendum i da samo „ukrajinski narod“ može donositi odluke o teritorijalnim ustupcima.

Između 2014. i 2021. barem dva milijuna Ukrajinaca bilo je prisiljeno napustiti domove u Donbasu zbog sukoba, dok je otprilike isti broj ljudi ostao pod ruskom okupacijom, prema podacima UN-a.