Ruske snage nastavljaju napredovati prema Kramatorsku i Slovjansku, posljednjim velikim gradovima u ukrajinskom dijelu Donjecke oblasti, no njihov uobičajeni model osvajanja gradova nailazi na problem. Na gotovo 100 kilometara dugom dijelu bojišta, prema analizi Euromaidan Pressa, Rusima nedostaje ljudstva da istodobno pritišću bokove i ubacuju manje skupine duboko u ukrajinsku obranu
Ruska vojska polako napreduje prema Kramatorsku i Slovjansku, ali nedostatak ljudstva zasad joj otežava provođenje taktike kojom je ranije pokušavala lomiti obranu ukrajinskih gradova, piše Euromaidan Press.
Ruski pristup temelji se na dva istodobna procesa. Snage na bokovima nastoje napredovati oko grada i ugroziti glavne opskrbne pravce branitelja, dok se manje jurišne skupine pokušavaju infiltrirati kroz rupe u obrani i stvoriti uporište unutar ili neposredno uz grad.
vezane vijesti
Tek nakon što su ukrajinske snage oslabljene otežanom opskrbom slijedi veći frontalni napad. Problem je, međutim, u tome što se oba dijela operacije moraju odvijati istodobno.
Plan postoji, ali provedba zapinje
Analitičar i kartograf koji se predstavlja imenom Vitaly tvrdi da rusko operativno planiranje ostaje disciplinirano – barem na papiru.
Pravci napredovanja određuju se unaprijed, zadaće su podijeljene među formacijama, a ciljevi postavljeni u fazama. No na terenu, prema njegovoj procjeni, raspoložive snage nisu dovoljne da se cijela zamisao provede bez prekida.
Svaki put kada neka ukrajinska brigada uspije zaustaviti ruski napad na jednom dijelu fronte, Moskva mora prebacivati ljude i popunjavati gubitke. Time slabi neku drugu jedinicu, koja je možda trebala pritiskati ukrajinski bok ili se infiltrirati kroz liniju obrane.
Rezultat je lančani učinak – ruski neuspjeh na jednoj točki može usporiti operacije na drugoj.
Vitaly smatra da ni sve češće korištenje vrlo malih skupina od dvojice ili trojice vojnika na motociklima i terenskim vozilima nije nužno dokaz taktičke inovacije.
Po njegovu tumačenju, riječ je prije o pokušaju prilagodbe nedostatku ljudstva.
Rusija regrutira desetke tisuća ljudi, ali to možda nije dovoljno
O problemima Ukrajine s manjkom vojnika govori se već dugo, no slična ograničenja ima i Rusija.
Ruske vlasti i dalje uspijevaju regrutirati oko 30.000 novih vojnika mjesečno, što bi teoretski trebalo biti dovoljno za nadoknadu dijela gubitaka. Međutim, nadomjestiti poginule i ranjene nije isto što i prikupiti dodatne snage potrebne za novu veliku ofenzivu.
Ukrajinski vrhovni zapovjednik Oleksandr Sirski krajem lipnja procijenio je da Rusija u Ukrajini ima oko 721.300 vojnika, što je tek oko 11.000 više nego krajem 2025. godine.
Istodobno je ruske mjesečne gubitke procijenio na između 30.000 i 35.000 ljudi.
Euromaidan Press navodi i podatke ukrajinske vanjske obavještajne službe prema kojima je Rusija do početka srpnja prikupila oko 195.000 ugovornih vojnika, dok joj je godišnji cilj 409.000.
To upućuje na to da Moskva velik dio novih ljudi troši na jednostavno održavanje postojećih postrojbi, umjesto na stvaranje velikih novih rezervi.
Za osvajanje ostatka Donbasa trebalo bi još više ljudi
Još sumorniju procjenu iznio je anonimni ruski general u razgovoru za istraživački portal IStories.
Prema njegovoj procjeni, za zauzimanje preostalog dijela Donbasa koji drži Ukrajina Rusija bi trebala svaki mjesec nadomještati između 55.000 i 60.000 gubitaka.
Euromaidan Press upozorava da se ta brojka temelji na izjavi jednog neimenovanog izvora pa je treba uzeti s oprezom.
No ona se uklapa u širu sliku problema koji se vidi i na karti bojišta – Rusija može nastaviti pritiskati Ukrajince, ali teško postiže dovoljno visoku koncentraciju snaga da bi istodobno održavala pritisak na svim potrebnim pravcima.
Ukrajinska obrana kupuje vrijeme
Vitaly taj efekt naziva ‘strukturnim odvraćanjem’.
Ne misli pritom na klasično odvraćanje, nego na posljedicu situacije u kojoj vojska s premalo ljudi pokušava održavati unaprijed zacrtani operativni raspored.
Ako Ukrajinci uspiju čvrsto držati više odvojenih sektora, ruske postrojbe moraju jedna drugoj nadoknađivati neuspjehe. Time stvaraju nove praznine i nova usporavanja.
To Ukrajini kupuje vrijeme za ukopavanje, dopremu streljiva, dovođenje pojačanja i jačanje obrane Kramatorska i Slovjanska.
No taj mehanizam funkcionira samo dok i ukrajinska strana uspijeva dovoljno dobro raspoređivati vlastite rezerve.
Ako Kijev izgubi sposobnost pravodobnog premještanja ljudstva, topništva, zračne potpore i logistike između ugroženih dijelova fronte, isti problem koordinacije mogao bi se okrenuti protiv njega.
Rusi ipak napreduju
Unatoč svim ograničenjima, situacija za Ukrajinu nije bezazlena.
Ruske snage ipak napreduju prema Kramatorsku i Slovjansku, posebno sa sjeveroistoka. Njihovo napredovanje zasad nije brzo, ali nije ni zaustavljeno.
