Za razliku od prethodnog vala nestašice, koji je trajao od kraja svibnja do sredine srpnja, sadašnja kriza teško pogađa i Moskvu te Moskovsku oblast. Lanci benzinskih postaja Gazprom Neft i Tatneft već su ondje ograničili prodaju goriva, piše Denis Kisinevskij u članku objavljenom na Deutsche Welle.

‘Ne može se reći da goriva uopće nema, ali osjeća se kriza. To nije samo osobni problem i neizvjesnost u svezi s tim može li netko napustiti grad i ponovno se u njega vratiti, već i ekonomski’, rekao je za DW Oleg Grigorenko, glavni urednik neovisnog ruskog portala 7x, koji je u Rusiji proglašen ‘stranim agentom’.

Taksisti, kurirske službe i građevinski sektor u nekoliko regija već bilježe pad broja narudžbi jer brojni opskrbni lanci ovise o dostupnosti goriva. ‘Logistika privatnih građevinskih kompanija u velikoj mjeri ovisi o opskrbi gorivom’, ističe Grigorenko.

Soči ostao bez benzina

Dugi redovi zabilježeni su i pred postajama u Krasnodarskoj regiji. Nadležne službe tvrde da ih je izazvala povećana potražnja tijekom turističke sezone, no stanovnici situaciju opisuju kao katastrofalnu.

‘Svojom mirnom atmosferom i laganim tempom života, današnji Soči podsjeća na vrijeme prije Olimpijskih igara, kada je na cestama bilo malo automobila, a grad imao znatno manje turista i stanovnika. Ali, radi se o sljedećem: u Sočiju nema benzina’, napisao je na Instagramu agent za nekretnine Igor Zaharčenko, rodom iz toga crnomorskog grada.

Igor Ananskih, zamjenik predsjednika Odbora za energetiku Državne dume, izjavio je za RTVI da bi se opskrba mogla normalizirati za dva do tri tjedna. Ekonomski stručnjak Nikolaj Koršenevski, koji je zbog protivljenja ruskom ratu u Ukrajini napustio zemlju, takav rasplet smatra malo vjerojatnim.

Upozorava i na pogoršanje kvalitete naftnih prerađevina. Poznanici su mu slali fotografije upozorenja o kvarovima na instrumentnim pločama automobila, što bi moglo upućivati na oštećenja motora izazvana lošim gorivom.

‘Automobil se više ne da upaliti i mora na popravak. Od tih istih ljudi znam da postoje liste čekanja u auto-servisima koji traju mjesecima, čak i u Moskvi. A zatim se mjesecima čeka i na rezervne dijelove. Očigledno, neka vozila ne podnose gorivo koje im se toči u spremnike. Naravno, rat traje i ne zna se što se točno proizvodi i u kojim količinama se miješaju sastojci u gorivo’, kaže Koršenevski.

Proizvodnja pala ispod devet milijuna barela

Koršenevski probleme ruske naftne i plinske industrije vidi kao najavu dublje krize. Bloomberg izvještava da izvoz nafte tijekom rata pada snažnije nego ikada, dok je istodobno smanjena i proizvodnja.

‘Rusija je 2019. godine proizvodila 11,5 milijuna barela dnevno. Danas ta brojka iznosi manje od devet milijuna. Ako se ovaj trend nastavi, a problemi u preradi nafte pogoršaju, proizvodnja bi vjerojatno mogla pasti na osam milijuna barela. To bi stvorilo uvjete za potpunu ekonomsku i sistemsku krizu’, predviđa Koršenevski.

Ruske vlasti kao mogući izlaz spominju uvoz iz Indije, Kine i drugih zemalja. Ekonomski analitičar Vjačeslav Širjajev smatra da taj plan nije izvediv.

‘S obzirom na izolaciju s kojom se Rusija suočava, nemoguće je osigurati opskrbu od 200.000 tona goriva dnevno, što je otprilike količina benzina i dizela koja je Rusiji svakodnevno potrebna’, izjavio je za DW. Širjajev, koji živi u inozemstvu i javno se usprotivio ratu, također je proglašen ‘stranim agentom’.

Državne službe imaju prednost

Ekonomist Igor Lipsic upozorava da se oštećene rafinerije ne mogu brzo obnoviti, a i nakon popravka ostaju izložene novim zračnim napadima. Vlasti zato već ograničavaju potrošnju.

Prednost pri ulasku na postaje i točenju goriva imaju medicinske ustanove, policija, vatrogasci, komunalne službe te vozila sigurnosnih snaga i državnih tijela. ‘To se događa pred očima ljudi koji satima čekaju, što izaziva veliko ogorčenje’, naglašava Lipsic, koji je zbog političkog pritiska napustio profesorsku karijeru u Moskvi i otišao u egzil.

Situaciju uspoređuje s posljednjim godinama Sovjetskog Saveza, kada je elita preko zatvorenog sustava opskrbe imala pristup robi koja je ostatku stanovništva bila teško dostupna. Boris Jeljcin svojedobno je stekao potporu javnosti obećanjem da će takve distributivne centre ukinuti.

‘Sada se ponovno suočavamo sa sličnom situacijom’, ističe Lipsic. Prema njegovoj procjeni, u Rusiji ponovno nastaje zatvoren sustav distribucije, ovaj put goriva, zbog kojeg bi vožnja automobilom mogla postati luksuz.

Može li kriza ugroziti Putinov režim?

Širjajev smatra da bi intenziviranje ukrajinskih napada na vojne i civilne ciljeve u Rusiji moglo teško uzdrmati njezino gospodarstvo i ubrzati završetak rata. Procjenjuje da bi sukob mogao biti okončan za nekoliko tjedana kada bi Zapad omogućio Ukrajini da udvostruči ili utrostruči intenzitet udara.

‘Ukrajina bi tako mogla izazvati kaos u ruskoj unutrašnjosti i izazvati potpuni gubitak kontrole’, ističe Širjajev.

Nestašicu dizela vidi kao moguću prijelomnu točku. ‘Ako nestane dizela, ruska željeznička mreža u duljini od 6.000 kilometara bi stala. Time bi se mogla prouzročiti paraliza stotina industrijskih pogona. Bez dizela, deseci tisuća kamiona ne bi mogli prometovati, hrana ne bi stizala do prodavaonica, a poljoprivrednici ne bi mogli obaviti žetvu’, naglasio je.

Takav bi razvoj, prema njegovu mišljenju, mogao osujetiti Putinove planove za nastavak rata. ‘Ako Ukrajina uništi kompletnu infrastrukturu za preradu nafte, Putin će ustanoviti da se njegove naredbe ne izvršavaju’, kaže Širjajev. Bez goriva bi, zaključuje, sve stalo.