Kako u velikoj analizi navodi neovisni ruski portal Meduza, infiltracije malih skupina nisu nova pojava, ali razmjeri jesu. Nekad se radilo o prodorima od nekoliko stotina metara dok danas jurišne skupine ponekad odlaze i više od deset kilometara iza neprijateljskih položaja.

Takve postrojbe ne trebaju veliku količinu opskrbe i određeno vrijeme mogu djelovati odvojeno od glavnine snaga. Njihova je zadaća izazvati kaos u obrani, napasti logistiku ili operatere dronova te stvoriti uvjete za dolazak većih snaga.

Rezultat je neobična slika bojišta. Na pojedinim sektorima ruski i ukrajinski položaji doslovno se preklapaju, kontrola cesta i naselja nije stabilna, a neka sela u samo nekoliko dana prelaze iz ruke u ruku.

Rusi pritiskaju Kramatorsk iz nekoliko smjerova

Jedno od ključnih područja ostaje aglomeracija Kramatorsk–Slovjansk. Ruske snage ondje nastavljaju napredovanje iz nekoliko pravaca.

Nakon zauzimanja većeg dijela Kostjantinivke ruske snage pokušavaju krenuti prema sljedećem naselju na cesti za Kramatorsk – Oleksijevo-Družkivki.

Borbe se vode na južnim rubovima sela, ali Rusi u posljednja dva tjedna ondje nisu uspjeli ostvariti veći napredak. Glavnina njihovih snaga vjerojatno je i dalje angažirana na čišćenju Kostjantinivke i okolnih naselja.

Istočno od grada ruske postrojbe uspjele su se probiti u pozadinu ukrajinskih snaga koje su godinama držale položaje kod Časiv Jara. Ukrajinci su zbog toga prisiljeni na povlačenje duž kanala Siverski Donjec–Donbas.

Sjevernije uz kanal Rusi pokušavaju proširiti mostobran praktički pred Kramatorskom. Njihove jurišne skupine brzo su napredovale nekoliko kilometara i zauzele Vasjutinske, udaljeno između pet i sedam kilometara od grada.

Napredovanje je posljednjih tjedana usporeno, a jedan od razloga upravo je nova priroda fronta – ukrajinski i ruski položaji duž kanala toliko su izmiješani da je teško govoriti o jasnoj crti razdvajanja.

Prijetnja Družkivki i Dobropilji

Sjeverozapadno od Kostjantinivke ruske postrojbe nastavljaju napredovati uz rijeku Kazeni Torec prema Družkivki, čime istodobno ulaze u pozadinu ukrajinske skupine koja brani područje Kostjantinivke.

Rusi su posljednjih tjedana zauzeli Krasni Kut i došli do Rajskog, svega tri do pet kilometara od jugozapadnih rubova Družkivke.

Još zapadnije, ruska skupina već mjesecima pokušava otvoriti put prema Dobropilji, najvećem gradu na sjeverozapadu Donjecke oblasti. Borbe su se vodile za niz naselja na južnim prilazima gradu, među kojima su Ševčenko, Černihivske i Krasnopodilja.

Time raste mogućnost da uskoro počne i izravni napad na Dobropilju. Rusko Ministarstvo obrane tvrdi da je napad već započeo te da su ruski vojnici u grad prodrli iz smjera Novog Donbasa, no Meduza ističe da za te tvrdnje zasad nema neovisne potvrde.

Jurišne skupine lutaju stepom, a dronovi ih love

Još je neobičnija situacija na širokom području od Orihiva do spoja Donecke, Zaporiške i Dnjipropetrovske oblasti. Ondje istodobno traju ruske i ukrajinske ofenzivne operacije, a duboki prodori malih skupina posebno su česti.

Teren pogoduje takvom načinu borbe jer je riječ o otvorenoj stepi ispresijecanoj pojasevima drveća, rijekama, jarugama i malim naseljima.

Borbe ponegdje podsjećaju na manevarsko ratovanje u kojem se male skupine kreću vozilima te pokušavaju pronaći i uništiti jednako male protivničke skupine. Češće se ipak vojnici pješice provlače kroz šumarke i otvorenu stepu.

U područjima s malim brojem pješaka glavnu obranu od takvih prodora čine dronovi, no upravo su njihovi operateri postali jedan od glavnih ciljeva infiltriranih jurišnih skupina.

Ukrajinci podigli zastave, Rusi dan kasnije učinili isto

Dodatnu zbrku stvaraju propagandne operacije obiju strana. Zapovjednici šalju vojnike u sporna naselja samo da bi ondje podigli zastavu i snimili dokaz da su stigli do određene točke.

Osobito upečatljiv primjer dogodio se 12. i 13. kolovoza.

Ukrajinske postrojbe najprije su podigle zastave u nekoliko sela iza ruskih položaja uz rijeku Hajčur – Ribnom, Krasnohirskom, Zlahodi i Privilnom.

Ukrajinske zastave pojavile su se i istočnije, na području na kojem Ukrajinci pokušavaju prodrijeti između ruskih grupacija Centar i Istok u dolini Mokri Jali. Zastave su podignute u Jalti, Novohatskom, Tolstoju, Zelenom Haju i Pidubnom.

Samo dan kasnije ruski vojnici podigli su svoje zastave u većini istih naselja. U nekim slučajevima mjesta na kojima su snimljene ruska i ukrajinska zastava bila su udaljena tek stotinjak metara.

Obje strane nakon toga su jedna drugu optuživale za korištenje starih snimki, umjetne inteligencije ili slanje vojnika u praktički samoubilačke akcije samo radi propagandnog učinka.

Meduza zaključuje da se na temelju dostupnih podataka u ovom trenutku jednostavno ne može pouzdano utvrditi tko kontrolira neka od tih sela.

Rusi pronašli novi način za prodor prema Orihivu

Ukrajinske ofenzive na sjevernom krilu, u dolinama Hajčura i Mokrih Jala, imale su jedan od glavnih ciljeva – usporiti rusko napredovanje od Huljajpolja prema Orihivu.

U tome su uglavnom uspjele. Glavnina ruske grupacije Istok mjesecima je bila zaustavljena na prilazima Orihivu, a rusko zapovjedništvo bilo je prisiljeno slati pričuve protiv ukrajinskih brigada koje su napredovale sa sjevera.

No rusko napredovanje ponovno je pokrenuto upravo zahvaljujući taktici duboke infiltracije.

Jurišne skupine iz područja Vozdviženke, sela koje je više puta prelazilo iz ukrajinske u rusku kontrolu, uspjele su se provući kroz stepu i stići do prometnice T0480, koja iz Orihiva vodi prema sjeveru, u području Ljubickog i Novosološina.

Istodobno je ruska 58. kombinirana armija, koja pripada grupaciji Dnjepar, iskoristila napredovanje grupacije Istok i pojačala napad na Orihiv s juga.

Ruske jurišne skupine probile su obranu kod Novodanilivke, izbile na južne rubove Orihiva te zauzele dio ceste između Orihiva i Male Tokmačke.

Ruski vojni blogeri potom su objavili i da je Mala Tokmačka ponovno zauzeta, no ni ta informacija nije neovisno potvrđena.

Nova opasnost u Harkivskoj oblasti

Slična taktika koristi se i daleko sjevernije. Rusija je tijekom 2025. i 2026. godine otvorila nekoliko novih pravaca duž granice s Harkivskom oblasti, no dvije glavne bojišnice i dalje su područja Vovčanska i Kupjanska.

Rusko zapovjedništvo još je 2024. godine planiralo zauzeti oba grada i nastaviti napredovanje dublje u Harkivsku oblast prema Velikom Burluku i Izjumu. Krajnji cilj bio bi ugroziti veze dijela Donbasa pod ukrajinskom kontrolom s ostatkom zemlje.

Rusi su ruševine Vovčanska uspjeli zauzeti tek početkom godine dok Kupjansk još uvijek nisu potpuno osvojili.

Ukrajinske snage ondje su ne samo zaustavile rusko napredovanje, već su tijekom ofenzive krajem 2025. godine vratile južni dio grada i većinu njegova središta.

Nakon pregrupiranja ruske postrojbe ponovno su krenule prema središtu Kupjanska, Zaoskilju, dijelu grada na istočnoj obali rijeke Oskil, te susjednim industrijskim naseljima. Do kraja ljeta stigle su do istočne obale rijeke na nekoliko mjesta te ponovno zauzele dijelove središta na zapadnoj obali, ali Ukrajinci i dalje uspijevaju usporavati njihovo napredovanje.

Prodor iz Vovčanska mogao bi otvoriti put prema pozadini Kupjanska

Situacija kod Vovčanska za Ukrajince je složenija. Prebacivanje dijela postrojbi prema Kupjansku tijekom zimske ofenzive oslabilo je obranu na tom sektoru.

Ruske snage to su iskoristile i relativno velikim skupinama probile se kroz ukrajinske položaje iz dva smjera – sa sjevera, iz okupiranog Vovčanska, te s istoka, preko granice kod sela Artelne.

Skupine koje su krenule iz Vovčanska stigle su sve do rubova Bilog Kolodjaza, ali su ih ukrajinske snage potom potisnule.

Rusko Ministarstvo obrane objavilo je da je selo zauzeto, a naknadno su se pojavile snimke većeg broja ruskih jurišnih postrojbi okupljenih u šumskim pojasevima sjeverno od naselja.

Bili Kolodjaz posebno je važan za opskrbu ukrajinskih snaga. Njegovo zauzimanje i osvajanje okolnog područja Rusima bi moglo otvoriti pravac prema Velikom Burluku, odnosno prema pozadini ukrajinske grupacije koja brani Kupjansk.

Nova taktika tako dodatno zamagljuje već izrazito nestabilnu crtu bojišta. Umjesto čvrstog fronta s jasno određenim položajima, na sve više mjesta nastaje široka zona u kojoj djeluju male ruske i ukrajinske skupine, a kontrola nad cestama i naseljima može se promijeniti u svega nekoliko sati.