Početkom veljače Vladimir Putin razriješio je Sergeja Ivanova dužnosti posebnog predsjedničkog izaslanika za pitanja okoliša. Time je, tiho i bez velike pompe, završena politička karijera jednog od najutjecajnijih ljudi u modernoj ruskoj povijesti – čovjeka koji je desetljećima bio dio najužeg kruga moći u Kremlju
Sergej Ivanov (73) jedan je od najstarijih saveznika Vladimira Putina. Zajedno su služili u KGB-u u Lenjingradu, dijelili urede, karijerne puteve i politički uspon. Nakon što je Putin preuzeo vlast, Ivanov je obnašao gotovo sve ključne funkcije u ruskoj državi – od tajnika Vijeća sigurnosti i ministra obrane do zamjenika premijera i šefa predsjedničke administracije. Jedno je vrijeme čak slovio i kao njegov mogući nasljednik.
Još 2000. godine, dok je Putin bio tek vršitelj dužnosti predsjednika, list Kommersant pitao ga je kome najviše vjeruje. Odgovor je bio kratak i znakovit: Sergeju Ivanovu.
'Postoji osjećaj da netko stoji uz vas. Taj osjećaj imam s Ivanovom', rekao je tada, piše ruski neovisni medij Meduza.
vezane vijesti
Njihovo prijateljstvo seže u doba u kojem su radili u susjednim uredima u KGB-u, u zgradi na Litejnom prospektu u tadašnjem Lenjingradu. Ivanov je tu epizodu kasnije prepričavao čak i američkom predsjedniku Georgeu W. Bushu tijekom njegova posjeta Sankt Peterburgu 2002. godine.
Za razliku od Putina, koji je nakon raspada SSSR-a ušao u civilnu politiku, Ivanov je ostao u obavještajnom aparatu i do kraja devedesetih dogurao do zamjenika šefa europskog odjela ruske vanjske obavještajne službe.
Uspon koji je pratio Putina
Kad je Putin 1998. godine postao šef FSB-a, pozvao je Ivanova da mu se pridruži kao zamjenik. Od tog trenutka njihove su karijere išle ruku pod ruku: 1999. godine imenovao ga je tajnikom Vijeća sigurnosti, a 2001., nakon dolaska na predsjedničku dužnost, i ministrom obrane.
Iza tog imenovanja stajala je jasna politička računica. Kremlj je želio provesti bolne vojne reforme, uključujući smanjenje oružanih snaga za čak 350 tisuća ljudi. Prema pisanju Kommersanta, Ivanov je bio jedini političar, osim samog Putina, koji je imao dovoljno autoriteta da slomi otpor u vojnom vrhu.
Ivanov je pokušao modernizirati rusku vojsku, smanjiti njezinu brojnost i postupno je prebaciti na profesionalni sastav. Uspio je skratiti obvezni vojni rok s dvije godine na godinu dana, a vojni proračun je u njegovu mandatu višestruko povećan.
No problemi su se gomilali: pad vojnih zrakoplova, dezerterstvo, zastarjela oprema i stalni izvještaji o brutalnom zlostavljanju novaka. Iako to nikad nije javno priznao, u Kremlju se znalo da Ivanov nije uspio provesti reforme u mjeri u kojoj je planirao.
Borba za nasljednika i pad bez pada
Uoči izbora 2008. godine Ivanov se našao u kombinacijama za Putinova nasljednika s Dmitrijem Medvedevom. Iako je prema anketama bio popularniji, Putin se odlučio za Medvedeva – političara kojeg su mnogi smatrali slabijim i poslušnijim.
Prema tadašnjim analizama, upravo je Ivanovljeva snaga bila njegov problem. Putin nije bio siguran da bi mu on nakon jednog mandata vratio vlast. Uz to, navodno ga je brinula njegova dobra reputacija u Washingtonu.
Unatoč gubitku utrke, Ivanov nije pao u nemilost. Postao je zamjenik premijera, a 2011. godine i šef predsjedničke administracije – jedne od najmoćnijih funkcija u ruskom sustavu. Na toj je poziciji ostao i nakon Putinova povratka u Kremlj 2012. godine.
No osobna tragedija promijenila je sve. Smrt starijeg sina 2014. godine teško ga je pogodila. Prema svjedočenjima iz Kremlja, Ivanov se povukao u sebe, zdravlje mu se narušilo i postupno je izgubio interes za politiku. Godine 2016. napustio je dužnost šefa administracije na vlastiti zahtjev.
Tiha završnica
Kao kompenzaciju, Putin mu je dodijelio funkciju posebnog izaslanika za okoliš pa se bavio zaštitom amurskih tigrova i zalagao za ograničavanje turizma na Bajkalu, ali bez većeg utjecaja. Istodobno je zadržao mjesto u Vijeću sigurnosti i izravan pristup predsjedniku.
Godine 2023. javno je podržao rat protiv Ukrajine, poručivši da vjeruje u uspjeh ruske vojske. Ipak, prema izvorima bliskima Kremlju, njegov konačni odlazak sada nema političku pozadinu.
'Ovdje nema skrivene priče. Riječ je o dobi i zdravlju', rekao je izvor za Meduzu.
Tako je završila karijera čovjeka koji je desetljećima bio simbol Putinova povjerenja, a ono mu je donijelo moć, ali ga je na kraju strpalo u zlatni kavez.
