PIŠE: DRAŽEN VUKOV COLIĆ

Putin je ipak zaustavio Bruxelles

12.12.2013 u 16:08

Bionic
Reading

Ukrajina je velika i važna zemlja, ali za Washington ipak nije toliko velika i važna da bi bila važnija od američkog mirnodopskog spašavanja obraza u Damasku i Teheranu. No ostala je i prevelika i previše važna za Rusiju, da bi bez otpora Moskve potpisala sve što od nje traži Europa, koja u ovom trenutku može samo mahati velikim načelima, dok mudro stoji po strani kada treba otvoriti neke debele novčanike

Putin je zaustavio Ukrajinu, utišao Gruziju, a kaznio Moldovu, pa je tako politika 'istočnog partnerstva' kojom je EU čak u šest nekadašnjih sovjetskih republika pokušala osigurati svjetonazorsku i gospodarsku prevlast, još ostala u nemoćnom raskoraku. Nakon odlaska kontroverznog Saakašvilija, Gruzija je odabrala novog prozapadnog predsjednika, ali on sigurno neće ratovati s Moskvom radi odmetnutih gruzijskih pokrajina, Moldova je potpisala prvi Ugovor s EU, ali došla na rub bankrota nakon što je Putin zabranio uvoz moldovskog vina, dok 'rat za Ukrajinu' još traje na ulicama Kijeva, a ruski miljenik, predsjednik Janukovič, samouvjereno krstari Kinom. On je dobio parlamentarnu bitku. U obrani opstanka njegove nasilne i autoritarne proruske Vlade, dok se američki ministar vanjskih poslova John Kerry umjesto puta u Kijev odlučio za troipolsatni posjet Moldovi, kako bi bar najbjedniju od svih tih 'međuzemalja' ohrabrio u njezinim budućim prozapadnim naporima.

Europska unija ostala je bez toliko očekivanog prvog proeuropskog ugovora s Ukrajinom, a Washington je tek oštro ukorio nasilničku Janukovičevu policiju, kako ne bi ispalo da otvara novi front s Putinom, nakon što je s Moskvom – bez obzira na sve priče o novom hladnom ratu – sklopio spasonosne dogovore oko Sirije i iranskog nuklearnog programa. Ukrajina je velika i važna zemlja, ali za Washington nije toliko velika i važna da bi bila važnija od američkog mirnodopskog spašavanja obraza u Damasku i Teheranu, no ostala je i prevelika i previše važna za Rusiju da bi bez otpora Moskve potpisala sve što od nje traži Europa, koja u ovom trenutku može mahati samo velikim načelima, dok mudro stoji po strani kada treba otvoriti neke debele novčanike.


Janukovič je ostao tropa

Moskva koja ne kontrolira Ukrajinu ostaje tek velika zemlja, a Moskva koja kontrolira ili vlada Ukrajinom, postaje globalna velesila, napisao je još prije pedeset godina glasoviti Zbigniew Brzezinski. Zato se ne treba čuditi što je Putin tako izravno i podržao i ucijenio Janukoviča. Ukrajina je već jednom bolno iskusila što znači rusko zatvaranje plinovoda, a Janukovič – bez obzira na svoje izvorne proruske simpatije – može odgoditi naplatu ruskog duga od 17 milijardi plinskih dolara samo političkom pokornošću, pa kada su mu Rusi ponudili odgodu naplate dugova, čak i neke nove zajmove bez izravnog nadzora, a Europa još jednom samo prazan džep i velike principe i obveze, Janukovič je odbio ono što više nije mogao prihvatiti.

Čak 60 posto Rusa smatra da je Ukrajina ostala dio Rusije, budući da je na njezinu tlu izrasla i prva ruska država, a gotovo 40 posto Poljaka još uvijek više vjeruje Putinu, negoli Obami, dok rekordni broj proeuropskih prosvjednika na kijevskim ulicama (300 tisuća) ostaje bez pravih vođa, budući da se i zatočena Julija Timošenko, bez obzira na dvojbenu održivost trenutnih osuda, i sama osobito istaknula u nizu skandala koji su dokazali da su i vođe opjevane 'narančaste revolucije' dok su bili na vlasti i sami podlegli najgorim iskušenjima vlasti, od prljavih međusobnih obračuna do besramnog osobnog bogaćenja.


Ruska euroazijska unija

Tako je priča o Ukrajini najveća od svih gorkih priča o promašenim prozapadnim vođama i proigranim demokratskim tranzicijama, budući da su od Ukrajine do Moldove, bez obzira na vrstu geopolitičkih zakletvi, na vlast došli oni koji nisu bili mnogo bolji od svojih protjeranih prethodnika. U obrani Julije Timošenko, EU i Washington pokušali su obraniti svoju geostrategiju, ali ipak ne mogu obraniti politiku samovlasti i besramnog osobnog bogaćenja, dok je u Gruziji američki đak Saakašvili krenuo u besciljne vojne avanture (on je tražio i planove 'Oluje', kako bi vratio odmetnutu Osetiju), a osobnom razuzdanošću i neobuzdanošću otuđio i najbolje prijatelje, dok se cijela Moldova kolokvijalno opisuje kao 'mafijaška udruga' u kojoj nema ni reda ni zakona. Zbog osporenog prodora NATO-pakta i potpore osporavanim liderima, porasla je i svojevrsna 'rusonostalgija' u mnogim od tih bivših sovjetskih republika, što Putin vrlo uspješno koristi u polaganoj, ali upornoj izgradnji 'carinske unije', koja bi s vremenom trebala prerasti u svojevrsnu Europskoazijsku uniju, po uzoru na EU, ali pod izravnim ruskim nadzorom.

Neke zapadne novine predlažu uvođenje sankcija koje će na kraju srušiti Janukovića (bojkoti, zabrane putovanja, uskrata izvoza), bez obzira na to što su slični pokušaji samo ojačali one koje su trebali oslabiti u obrani lažnih nacionalnih ponosa, dok se neki drugi nadaju da bi promjena fokusa – od lidera prema masama, od šefova političkih stranaka do civilnih udruga, od političara do studenata, stručnjaka i profesora – mogla barem dugoročno iznjedriti onu kritičnu masu osviještenih građana koji bi postali najbolja brana protiv svih lopova i nasilnika. No to je vrlo dug i trnovit put, pa ako je istina da je nametanje viza Srbiju ostavilo bez mlade proeuropske inteligencije, ostaje podjednako nejasno zbog čega Hrvatska, kojoj su uvijek bila otvorena sva vrata i zapadna iskustva, odjednom počinje preuzimati balkanske i istočnoeuropske modele u obnovi konzervativnih svjetonazora. Mnoge su stvari mnogo složenije negoli izgledaju na prvi pogled, a u slučajevima ovakvih povijesnih preslagivanja, oprezno strpljenje često se pokazalo mnogo mudrijim od brzopletih istrčavanja.


Katastrofa nakon katastrofe

Čak je i Angela Merkel, koja se nedavno čvrsto svrstala uz Poljsku, Švedsku i baltičke zemlje, koje su upravo zbog Ukrajine 2008. godine pokrenule program 'istočnog partnerstva', otvoreno priznala da se u politici ne može sve svesti samo na 'ili-ili' rješenja (Bruxelles ili Moskva), budući da postoje područja i pitanja u kojima se isprepliću vrlo složena geostrateška, gospodarska i povijesna pitanja. Odnosi između EU i Rusije nikada nisu bili toliko osporeni kao u ovom trenutku, dok odluka EU da sve članice i nečlanice moraju napisati nove ugovore o izgradnji ruskog plinovoda Južni tok ipak dokazuje da i u međunarodnoj gospodarskoj suradnj, EU želi utvrditi politiku ograničenog suvereniteta, kako bi se onemogućilo da Putin i njegove naftne i plinske kompanije još više ojačaju svoj politički i gospodarski položaj. No Rusi uvijek mogu zatvoriti plin i naftu kojima opskrbljuju Europu već postojećim energetskim rutama, pa tako svaki 'tuk na utuk' može prerasti u 'katastrofu nakon katastrofe'. Gospodarskom batinom mogu mahati i jedni i drugi, baš kao što je dokazao Putin, kada je Moldovu, koja ima najveće vinske podrume na svijetu, kaznio zabranom izvoza njihove najvažnije inozemne robe.

U sve to manje ili više slučajno uplela se i Hrvatska, dijelom zbog međunarodnih (Skupština OSCE-a), a dijelom zbog vlastitih obveza (obnova brodova i zrakoplova), pa dok je u Kijevu Vesna Pusić sve svoje europske ministarske kolege pozivala na što svesrdniju pomoć europskim snovima ukrajinske oporbe, ministar obrane Ante Kotromanović vodio je u Sevastopolju vrlo uspješne i prijateljske razgovore s Januševićevim ministrom obrane oko obnove hrvatskih zastarjelih helikoptera, upravo u vrijeme najburnijih kijevskih prosvjeda. Pusić hvali prosvjednike, a Kotromanović obnavlja helikoptere, pa je tako u odnosu sa Ukrajinom, Hrvatska počela voditi 'normalnu vanjsku politiku', koja ne pati od pretjeranog grizodušja zbog sukoba između svetih načela i nedodirljivih nacionalnih interesa. Kada već Kerry preskače Kijev, a odabire Moldovu, Zagreb ni u slučaju Ukrajine ne treba bezglavo istrčavati u prve redove, kao u slučaju Sirije. Hrvatska je tada izgubila vrlo značajne naftne izvore, a Obama jedva dočekao da ga Putin oslobodi dvojbene vojne intervencije, pa dok je Zagreb obranio načela, Washington se oko Sirije iznenada dogovorio s Moskvom. Dok mali galame u ime svih, veliki prvo misle o sebi samima.