Nataša Jokić Begić i njenih 12 suradnica, zvanih Covidovih 13, autorice su istraživanja o tome kako su koronavirus, a u Zagrebu i potres, utjecali na psihičko zdravlje ljudi. Nazvale su ga 'Kako smo - život u Hrvatskoj u doba korone', a Jokić Begić najvažnije je rezultate predstavila u emisiji Nedjeljom u 2.

Otprilike jednu trećinu ispitanika, pokazalo se, posebno su pogodila događanja oko korone i potresa, u smislu da su nakon njih pokazivali rezultate depresije, anksioznosti i stresa, što, napominje Jokić Begić, uopće nije bilo neočekivano budući da je situacija zaista bila (i još uvijek jest) ozbiljna.

Navela je nekoliko stresnih događaja u proteklom periodu: promjena načina života uslijed naputka 'ostani doma', potres, odvojenost od starijih i ranjivijih članova obitelji te partnera ili partnerica, ali i to što ljudi nisu smjeli ići na svoje uobičajene preglede, što su doživljavali također kao ugrozu svoga zdravlja.

Istraživanje je, rekla je Jokić Begić, pokazalo kako su umirovljenici, zanimljivo, u koronakrizi više brinuli o ekonomskim posljedicama nego o svome zdravlju.

'Nije ih bilo mnogo među ispitanicima, ali oni koji su bili u pravilu se nisu bojali zaraze. Veći stres im je činila odvojenost od obitelji', rekla je psihologinja ističući kako smo 'kao država vrlo dobro postupili što se tiče tjelesnog zdravlja, ali jako loše što se tiče psihičkog'.

'Nema nikakvog zdravlja bez psihičkog zdravlja'

'Stalno se naglašavalo 'peri ruke', 'nosi maske', ali nije se govorilo 'razgovarajte', pitajte svoje bake i djedove kako su, pitajte svoju djecu što im treba da im kvaliteta života bude bolja. Primjenjivao se, ukratko, biomedicinski model prema kojemu se zdravlje definira kao izostanak bolesti, umjesto da se primjenjivao biopsihosocijalni model koji upozorava kako bez psihičkog zdravlja nema nikakvog zdravlja', upozorava Jokić Begić.

O psihičkom zdravlju stoga treba početi brinuti na razini sustava, rekla je.

'Ministarstvo zdravlja u svaku svoju odluku treba ugraditi brigu o psihičkom zdravlju. Ono nije nešto što je samoobnovljivo ili što dođe samo od sebe. Općenito, kada se govori o odnosu tjelesnog i psihičkog, divna mi je metafora jedne kolegice. Tjelesno zdravlje, kaže ona, temelj je kuće, ali psihičko je krov. Ako krova nema, džaba bilo', poručila je psihologinja.

Ako dođe do drugog vala koronavirusa, Stožer u sve svakako treba uključiti psihologe koji puno znaju o ljudima, kaže Jokić Begić.

'Na kraju krajeva, sve što Stožer radi radi zbog ljudi, ne zbog virusa. Psiholozi puno dobroga mogu savjetovati u vezi toga kako usmjeriti ljude da slijede preporuke, ali i da istovremeno ne budu uplašeni. Previše straha stvara stres koji pak narušava imunološki sustav. Ljudi se sami po sebi mogu uključiti tako što će razgovarati s članovima obitelji. Naravno, zaštitite se, ali ostanite povezani, razgovarajte međusobno, osobito s djecom. Poslodavci također trebaju voditi računa da se zaposlenicima pod preporukom ili obavezom 'ostanite doma' sve seli u 60-70 kvadrata - dom im prestaje biti sigurno mjesto i postaje mjesto za sve, za posao, odmor, djecu koja su tamo išla u školu... Sve se prelijeva u jednom prostoru i oni koji teško uspostavljaju granice između posla i odmora najviše nastradaju', pojasnila je.

Komentirala je i jedan od nalaza istraživanja - onaj o seksualnim odnosima za vrijeme pandemije koji su kod jedne trećine sudionika izgubili na kvaliteti.

'To je bio očekivan nalaz', kaže Jokić Begić. 'Kvaliteta seksualnog odnosa i seksualna želja povećala se kod onih koji su za vrijeme korone bili razdvojeni. Oni su i idealizirali svoju vezu u odnosu na one koji su živjeli zajedno. Živjeti u partnerstvu je zahtjevno i može biti izraziti izvor stresa, ali i izraziti izvor zadovoljstva. Kako da bude izvor zadovoljstva? Samo ako si što češće pokazujemo međusobnu naklonost i smanjujemo antagonistička ponašanja, poput bezveznih obrecanja na partnera. Što više toga činimo, to je odnos lošiji', poručila je psihologinja.

Online nastava kao izvor velikog stresa

Istraživanje se dotaknulo i online nastave, ispitujući kako su je podnijeli djeca i roditelji.

'Roditeljima je bilo teže jer su svjedočili tome koliko se djeca muče. Srednjoškolskoj je pak djeci bili nešto lakše, dok je osnovnoškolskoj bili jako zahtjevno. Samim time i njihovim roditeljima koji su preko noći morali postati i učitelji i IT stručnjaci, upoznati se s raznim platformama. I djeca su se morala s njima upoznati, osmogodišnjaci kojima ipak treba njiihova učiteljica', kaže Jokić Begić dodajući da je koronakriza i mnogim studentima narušila mentalno zdravlje.

Na pitanje možemo li i u narednom periodu očekivati porast anksioznosti i depresije, rekla je da svakako možemo.

'Proteklih mjeseci stalno smo slušali o ranjivim skupinama, ali samo u kontekstu fizičkog zdravlja. Mi iz psihologije možemo također navesti određene ranjive skupine, djecu, pri čemu djevojčice imaju veće smetnje. U slučaju drugog vala, ali i inače, radi prevencije, škole svakako trebaju zaposliti psihologe da budu na raspolaganju djeci. I kronični bolesnici su rizični, kao i oni koji su prije imali psihičke tegobe. Jedna posebno mala skupina koju bih htjela istaknuti su i djeca koja su bila u bolnicama dok je ovo trajalo. Zabranjene su bile posjete roditelja i liječnici su činili sve, ali ponovno, sustav im nije dao sve što im treba jer nema brigu o psihičkom zdravlju ugrađenu u sebe', upozorila je.

O tome što je gore, potres ili Covid, rekla je kako je potres trauma, a Covid anksioznost.

'Koronavirus nema karakteristike traumatske situacije jer ne vidite da se nešto oko vas nešto konkretno dogodilo. Morate razmisliti o tome što će se dogoditi, točnije, morate to zamisliti. Svi oni koji su pretjerano išli na internet i širili slike iz Italije ili s intenzivne skrbi stoga su činili loše jer opasnosti nije bilo, ali ju je bilo lako zamisliti pa bi se cijelo tijelo pripremilo kao da se ona zaista i događa', objašnjava Jokić Begić.