Sigurnosni problem

'Skupi auti štite ih od ozljeda, a odvjetnici od zakona': Može li se spriječiti ponavljanje užasnih scena s Držićeve i kako?

  • Autor: Iva Vasilj
  • Zadnja izmjena 14.06.2022 15:05
  • Objavljeno 14.06.2022 u 15:05
Nesreća na Držićevoj aveniji

Nesreća na Držićevoj aveniji

Izvor: Cropix / Autor: Ranko Suvar

Prošli vikend na Držićevoj aveniji pijani je vozač automobilom probio tramvajsku nadstrešnicu i ozlijedio četvero ljudi. Ograda postavljena na stanici djelomično je zaštitila pješake od puno goreg ishoda. Odvjetnik vozača pak kaže da je po pravilima struke ondje trebala biti postavljena čelična ograda. S druge strane neke frekventne zagrebačke stanice nemaju nikakvu zaštitu, pa pješaci čekaju tramvaj 'na cesti'

U prometnoj nesreći koja se dogodila u subotu na zagrebačkoj Držićevoj aveniji vozač s 2,23 promila alkohola u krvi svojom Hondom Civic probio je nadstrešnicu tramvajske stanice i ozlijedio četvero pješaka. Odvjetnik vozača djelomično prebacuje krivnju na struku, tvrdeći da na toj dionici nedostaju čelične zaštitne ograde s unutarnje strane kolnika. Ipak, unatoč tome što ograda nije bila čelična, zaštitna pješačka ograda i staklena nadstrešnica zasigurno su dijelom zaštitile pješake od još težih ozljeda ili smrtnog ishoda.

Iako su na većini zagrebačkih tramvajskih stanica pješaci zaštićeni nekom vrstom ograde, postoje i dalje prilično frekventne stanice bez ikakve zaštite. Posebno je to vidljivo u Vukovarskoj ulici, u kojoj na križanju s Radničkom, ali i sa Savskom cestom, rijeke ljudi redovito čekaju tramvaj 'na cesti'. Problem je i u sporosti sustava u saniranju zaštitnih konstrukcija na tramvajskim stanicama uništenim u prometnim nesrećama, kao što je to bio slučaj u Borovju, u kojem je automobil prije tri godine pokosio zaštitnu ogradu, pa su se ljudi u dužem razdoblju morali naviknuti na ogoljenu stanicu i osloniti se na milost Fortune. I nije to jedini takav slučaj.

Ne postoji zakonski okvir koji nalaže kako tramvajske stanice moraju izgledati. O tome postoji li potreba za unificiranjem izgleda tramvajskih stanica, odnosno treba li na sve one koje se nalaze s unutrašnje strane ceste staviti zaštitne ograde, razgovarali smo s prometnim stručnjacima.

'Koliko je meni poznato, nema striktno nigdje navedeno da moraju postojati takve ograde. Međutim definitivno je nužno i treba biti prioritet postavljati ih jer vidimo što se događa', smatra Goran Husinec, sudski vještak za cestovni promet, i siguran je u to da je ograda na stanici na Držićevoj zaštitila pješake od još nesretnije kobi. Ipak, Husinec tvrdi da se ne može napraviti tako sigurna ograda koja će zaštititi od izuzetno velikih brzina, osobito u slučaju teretnih vozila.

  • +37
  • +34

Autom pokosio tramvajsku stanicu i pješake na Držićevoj

Izvor: Pixsell / Autor: Emica Elvedji/PIXSELL

U gradu postoje i betonske ograde na stanicama, naprimjer na Horvaćanskoj cesti, koje su otpornije na puno jače udarce od željeznih stupova, ali kvare vizuru grada. 'Betonska ograda može se postaviti na nekim brzim cestama, ali ne možemo obući centar grada u beton. U centru imamo pješake sa svih strana, onda bi i sve nogostupe trebalo ograditi betonom. Ne bi bilo mjesta za kretanje ljudi. To je nemoguće, ali zato se pretpostavlja da se u centru grada vozi nekakvim normalnim brzinama', objašnjava Husinec. Željezni stupovi su, kako kaže, projektirani tako da mogu podnijeti brzinu 50 – 60 km/h, a imaju i mana jer u slučajevima u kojima motociklist sleti s ceste i udari u te stupiće u pravilu prođe jako loše.

Unatoč tome što neke stanice u gradu još uvijek zjape ogoljene, čime su mnogi građani nezadovoljni, Husinec je mišljenja da se taj problem ipak rješava određenom dinamikom. 'Samo se vratite dvadesetak godina unatrag, kad tramvajske stanice uopće nisu bile ograđene. Grad radi na tome, ali nije rješenje ni to da se preko noći sve ogradi zaštitnim stupićima.'

'Nikakvim ogradama ne možemo spriječiti ljudsku glupost'

Dugoročno rješenje Husinec ne vidi u ogradama. 'Ne možemo napraviti takvu betonsku ogradu kakvu neki alkoholizirani vozač abnormalno velikom brzinom neće probiti. Nije to kao prije, da imate fiću i stojadina na cesti. Današnji auti strahovito su brzi', smatra Husinec. Najveći je problem, kaže, u mentalitetu našeg društva, tome što je društveno prihvatljivo da netko u jako alkoholiziranom stanju uopće krene voziti. 'Nikakvim ogradama ne možemo spriječiti ljudsku glupost', ističe i dodaje da je jedino rješenje povećanje kazni, ali i izvjesnosti kažnjavanja.

Goran Husinec, sudski vještak za cestovni promet

Goran Husinec, sudski vještak za cestovni promet

Izvor: Pixsell / Autor: Petar Glebov

Kritiku je uputio našem društvu u kojem novac otvara sva vrata, a i zatvara mnoge sudske slučajeve u korist onoga tko ga posjeduje. 'Danas postoji sloj neodgovornih i nesavjesnih ljudi koji s jedne strane imaju skupe automobile koje ih štite od njihovih ozljeda, a s druge strane skupe odvjetnike koje ih štite od zakona', ogorčeno će Husinec.

Prometni stručnjak Željko Marušić djelomično se slaže s njim, samo daje prednost drugim rješenjima. Marušiću nisu sporne visine kazni, a s Husincem dijeli mišljenje o izvjesnosti kažnjavanja kao ključnom problemu. Apsurdnim smatra toleranciju brzine zbog pogreške uređaja za njezino mjerenje. Tzv. sigurnosna razlika je, prema Narodnim novinama, definirana 'kao vrijednost brzine izražene u km/h ili postotak koja se mora odbiti od izmjerene vrijednosti brzine kako bi se učinio ispravak zbog pogreške mjerila brzine, odnosno mjerne metode. Sigurnosna razlika kod mjerenja brzine vozila za brzine do 100 km/h iznosi 10 km/h, a za brzine veće od 100 km/h iznosi 10 posto izmjerene brzine'. Marušić bi naglasak stavio na konzervativniji pristup toleranciji brzine te je sveo na 3 km/h za sve brzine do 100 km/h, a sve iznad toga reducirao bi na tri posto od ukupne brzine.

Elegantnija alternativa: Kamere i uspornici

'Pogrešan je pristup tom problemu. Ograde nisu rješenje, jer kad bismo išli tom logikom, onda bi cijeli grad trebao biti pun ograda. Nije problem u ogradama, tj. nedostatku ograda, nego u nedostatku izvjesnosti kažnjavanja i kršenju propisa. Dakle ljudi krše propise jer znaju da neće biti kažnjeni i velika je tolerancija. Otiđite u Ljubljanu pa ćete vidjeti koliko će vam se to tolerirati', kaže Marušić. Prema njegovu mišljenju, više vrijedi kazna od 500 kuna koja se naplati nego kazna od 50 tisuća kuna koja se neće naplatiti.

Željko Marušić, prometni stručnjak

Željko Marušić, prometni stručnjak

Izvor: Pixsell / Autor: Davorin Višnjić

Drugi dio rješenja Marušić vidi u postavljanju kamera na ključnim mjestima jer bi snimile vozilo, pa bi kazne potom stizale na vozačevu kućnu adresu. 'Postaviš kameru na takva mjesta, ljudi onda znaju, paze i gledaju. Eventualno bih postavio i uspornike i vibracijske trake', smatra Marušić te ovo rješenje vidi kao puno elegantnije u odnosu na ograde, koje bi postavio samo iznimno, ako drugo rješenje nije moguće aplicirati iz bilo kojeg razloga.

Marušić je naglasio da su veliki problem i motociklisti jer skrivaju tablice na razne načine, a za to dobivaju kazne od samo 300 kuna. Oni, naime, često skrivaju registarsku oznaku ispod blatobrana te koriste i nosače koji omogućuju da se registarska oznaka svine i tako postane manje vidljiva sudionicima u prometu, ali i policijskim i nadzornim kamerama. 'To je praktički kazneno djelo i kazna za to trebala bi iznositi barem tisuću kuna. Ovako prođu kroz crveno i nitko ih ne može evidentirati, a ako ih i uhvate s nepropisno postavljenom tablicom, kazna iznosi samo 300 kuna.'

Pratite nas na društvenim mrežama:

Pregled tjedna bez spama i reklama

Prijavi se na naš newsletter i u svoj inbox primaj tjedni pregled najvažnijih vijesti!