USKOK ih, piše Dragan Miljuš za Dalmatinski portal, tereti za zlouporabu položaja i ovlasti, odnosno, dodjelu koncesije na pomorskom dobru, i to Bjelovučićevoj tvrtki, premda Općina za to nije bila ovlaštena.

Znajući da u travnju 2017. istječe koncesija koju je toj tvrtki dodijelilo Poglavarstvo Županije splitsko-dalmatinske za gospodarsko korištenje pomorskog dobra radi postavljanja cijevi za dovod i odvod morske vode za mrjestilište ribe, Bjelovučić je, kao predsjednik Općinskog vijeća te osnivač i direktor tvrtke Seabass Junior, s načelnikom Općine Slavićem postigao dogovor da će novu koncesiju odobriti Općina iako su znali da za to nema ovlasti i premda društvo Seabass nije podmirilo obveze te je bilo insolventno pa nije ni imalo uvjete za novu koncesiju.

Bjelovučić je podnio zahtjev za koncesijom Općinskom vijeću te je tu točku uvrstio u dnevni red sjednice. Bio je i predlagatelj i izvjestitelj. Naveo je da se radi o infrastrukturnom objektu od značaja te prešutio da se time odobrava gospodarsko iskorištavanje pomorskog dobra. Glasao je za usvajanje te točke koju je Općinsko vijeće prihvatilo te odobrilo koncesiju za idućih 20 godina. Načelnik Slavić je u ime Općine kao davatelja koncesije potpisao ugovor.

USKOK navodi da je tako bez odluke ovlaštenog tijela i bez plaćanja koncesijske naknade pribavljena korist tvrtki bivšeg predsjednika Općinskog vijeća Sućurja u iznosu od 2.780,87 eura.

Bjelovučić je u obrani naveo da je uputu za koncesiju dobio u Uredu za pomorstvo Splitsko-dalmatinske županije. Slavić je, pak, kazao da mu je Bjelovučić prepričao taj razgovor i da mu je bilo normalno da u ime Općine potpiše ugovor o koncesiji, a to mu je uostalom bila i obaveza.

Nije njegovo da ispituje odluke Općinskog vijeća, a nije mu ni palo na pamet da bi tu moglo biti nešto nezakonito jer se radi o cijevi koja ide iz mora kroz pomorsko dobro do objekta u Bjelovučićevom vlasništvu. Drži da nikome nije pribavljena nikakva korist.