Tako su posljednji rezultati pokazali potporu hrvatskom članstvu u EU od 49,2 posto, što je za 0,4 postotna boda manje od one zabilježene prije mjesec dana (kad se za članstvo izjasnilo 49,6 posto ispitanika/ca).

Kad se uspoređuje aktualna potpora s onom u prošlogodišnjem prosincu (kad je iznosila 49,1 posto), čini se da započeta kampanja još nije dala rezultata. A možda i jest, jer se postavlja pitanje koliko bi potpora iznosila da nije bilo sve vidljivije kampanje. Ako se promatra kretanje potpore u posljednjih dvanaest mjeseci (odnosno tijekom 2010. godine), najveća je zabilježena u srpnju (53,1 posto).

Protiv hrvatskog članstva se izjasnilo 39,1 posto ljudi (prije mjesec dana 39,8 posto), uz 11,7 posto neodlučnih (prema prošlomjesečnih 10,6 posto). Trend u tim dvjema grupama (protivnici i neodlučni) može biti neka utjeha eurooptimistima i nositeljima izvršne vlasti, kao uostalom i svim političkim strankama (koje su redom, barem javno, eurooptimisti).

Veliki su izazovi pred Savezom za Europu, posebno ako se imaju na umu tri međusobno povezana procesa. Prvo, radi se o trendu podrške članstvu, o čemu govore pokazatelji o raspoloženju prema članstvu u vremenu približavanja završetku pregovora (bilježi se smanjenje podrške članstvu u Uniji).

Drugo, sve teža ekonomska situacija producira opće nezadovoljstvo, a osobito je izraženo ono prema svim političkim elitama, pa tako i prema onim sadržajima koje te elite zagovaraju. Treće, za finale pregovora i u našem slučaju ostali su najveći problemi za rješavanje. Tu se misli na ispunjavanje mjerila za Poglavlje 23. (korupcija, pravosuđe; topnički dnevnici) i Poglavlje 8. (brodogradilišta, Željezara Split).

Naravno, tu su i brojne pogodnosti koje će zasigurno nositelji vlasti koristiti u zreloj fazi kampanje za hrvatsko članstvo u EU.