Viši upravni sud savezne zemlje Hessen sa sjedištem u Kasselu donio je odluku koja bi mogla imati dalekosežne posljedice za postupanje prema afganistanskim državljanima u Njemačkoj, posebice kada je riječ o supsidijarnoj zaštiti i zabrani deportacije
Prema presudi, odrasli, zdravi i radno sposobni muškarci iz Afganistana pod određenim okolnostima više ne mogu računati na supsidijarnu zaštitu samo zbog opće sigurnosne situacije u toj zemlji. Sud je pritom zauzeo stajalište da za tu skupinu više ne postoje ni automatski uvjeti za zabranu deportacije.
Odluka se odnosi na konkretan slučaj jednog tražitelja azila, ali njezino bi pravno obrazloženje moglo biti važno i u drugim sličnim postupcima pred njemačkim sudovima, piše Fenix.
vezane vijesti
Deseci tisuća ljudi mogli bi biti obuhvaćeni
Prema podacima njemačke savezne vlade, krajem prošle godine za oko 117.500 Afganistanaca u Njemačkoj bila je na snazi zabrana deportacije. Oko 16.100 osoba imalo je status supsidijarne zaštite.
Supsidijarna zaštita predstavlja oblik međunarodne zaštite za osobe koje ne ispunjavaju uvjete za dobivanje izbjegličkog statusa, ali bi se nakon povratka u matičnu zemlju mogle suočiti s ozbiljnom opasnošću po život ili tjelesni integritet. Takav status omogućuje boravišnu dozvolu i zaštitu od protjerivanja.
Ipak, sama presuda ne znači da će svi ti ljudi automatski biti deportirani. Za svaku osobu i dalje je potrebno utvrditi postoje li individualne okolnosti koje bi spriječile povratak.
Sud drugačije procijenio situaciju nakon dolaska talibana
U konkretnom slučaju ranije je Upravni sud u Wiesbadenu 2021. godine tužitelju priznao pravo na zaštitu. Kao razlog je navedena tadašnja situacija u njegovoj matičnoj regiji Heratu, gdje se vodio oružani sukob između tadašnje afganistanske vlade i talibana.
Viši upravni sud u novoj je odluci zauzeo drugačiji stav.
Predsjedavajući sudac 12. vijeća Martin Sander objasnio je da u Afganistanu od preuzimanja vlasti talibana u kolovozu 2021. više nema unutarnjeg oružanog sukoba koji bi opravdavao opću zaštitu civila.
Prema ocjeni suda, povremeni pogranični sukobi s Pakistanom i šire geopolitičke napetosti u regiji ne stvaraju razinu opasnosti koja bi sama po sebi bila dovoljna za zaštitu civila u Heratu.
Na koga se odluka odnosi?
Sud je pritom definirao skupinu za koju smatra da se može vratiti u Afganistan bez automatskog zaključka da bi ondje bila suočena s egzistencijalnom ugrozom.
Riječ je o odraslim, zdravim i radno sposobnim muškarcima koji govore barem jedan od službenih jezika Afganistana, socijalizirani su u afganistanskom kulturnom okruženju i imaju obiteljsku ili drugu društvenu mrežu podrške u zemlji.
Sud smatra da takve osobe, unatoč teškim ekonomskim i socijalnim uvjetima u Afganistanu, ne bi nužno bile dovedene u situaciju koja bi onemogućila njihov povratak.
To, međutim, ne znači da je pitanje deportacije riješeno za sve osobe koje odgovaraju tom profilu. Njemačke vlasti i sudovi i dalje moraju uzeti u obzir individualne okolnosti svakog slučaja.
Odluka stiže u trenutku širenja deportacija
Presuda dolazi u trenutku kada njemačka vlada već radi na proširenju deportacija u Afganistan.
Od promjene vlasti 2025. godine u Afganistan je deportirano 173 muškaraca, a njemačke vlasti pripremaju i širenje povrataka na osobe koje nisu osuđivane za kaznena djela. Njemačka je u lipnju ove godine postigla dogovor s predstavnicima talibanske vlasti o povećanju broja deportacijskih letova, pri čemu bi u budućnosti mogla biti organizirana do tri čartera mjesečno.
Istodobno, njemačko Ministarstvo vanjskih poslova upozorava da se stanje ljudskih prava u Afganistanu od dolaska talibana na vlast kontinuirano pogoršava.
Reakcije podijeljene
Odluku hesenskog suda pozdravio je unutarnjopolitički glasnogovornik zastupničkog kluba CDU/CSU-a Alexander Throm. Prema njegovu tumačenju, presuda potvrđuje da za određenu skupinu afganistanskih državljana više ne postoji opća prepreka povratku.
Organizacije za ljudska prava, među njima Amnesty International i Pro Asyl, kritiziraju takav pristup. Upozoravaju na tešku humanitarnu situaciju u Afganistanu i stanje ljudskih prava pod vlašću talibana.
Njemačko pravo pritom postavlja jasnu granicu: osobu se ne smije deportirati ako joj u zemlji povratka prijeti mučenje, smrt ili druga nečovječna ili ponižavajuća postupanja. Zato se i nakon ovakve sudske odluke mora provjeravati konkretna situacija svakog pojedinca.
To znači da presuda može otvoriti prostor za veći broj deportacija, ali sama po sebi ne predstavlja odluku o automatskom protjerivanju desetaka tisuća Afganistanaca iz Njemačke.
