Na početku tjedna izgledalo je da će 24. rujna u Njemačkoj biti održani izbori za Bundestag na kojima će glavni misterij biti rezultat desne ekstremističke stranke Alternativa za Njemačku (AfD), koja po svim anketama sigurno prolazi izborni prag te da se Angeli Merkel neizbježno smiješi četvrti kancelarski mandat, doduše vjerojatno u nekoj drugoj koalicijskoj konstelaciji od velike koalicije sa SPD-om.

U utorak poslijepodne sve promijenilo, jer je tjednik Stern objavio veliki intervju s predsjednikom SPD-a Sigmarom Gabrielom, ujedno i vicekancelarom i ministrom gospodarstva, u kojemu ovaj objavljuje kako na rujanskim izborima neće biti kandidat socijaldemokrata za kancelara. Umjesto njega na megdan Angeli Merkel SPD će poslati Martina Schulza, donedavno predsjednika Europskog parlamenta i jednog od najpopularnijih političara u Njemačkoj.

Njemački socijaldemokrati još se od ere Gerharda Schrödera muče s kancelarskim kandidatima te su na prethodnim parlamentarnim izborima dobili tek oko 25 posto glasova, što bi se sa Schulzom na čelu stranke itekako moglo promijeniti. Gabriel nikad nije imao kancelarski format, čega je i sam postao svjestan kada je nedavno suočen s rezultatima ankete među glasačima SPD-a koji su većinski izjavili kako misle da bi Merkel bila bolja kancelarka od Gabriela. Dugogodišnji lider SPD-a stoga je povukao logične konzekvence te kancelarsku kandidaturu prepustio Schulzu koji je ne samo omiljen među SPD-ovcima nego i svim njemačkim građanima. Schulz bi uskoro na izvanrednom saboru trebao preuzeti i vođenje stranke.

Prve ankete pokazuju da u srazu Merkel i Schulza 44 posto ispitanika preferira ostanak stare kancelarke u Kanzleramtu, a 40 posto je za Schulza, što je pokazatelj toga da Njemačkoj slijedi vrlo živahna i zanimljiva predizborna kampanja. Mediji su se već bacili u analize prednosti i mana kancelarskih kandidata te je zaključeno da je prednost Merkel njezino kancelarsko iskustvo (tijekom kojeg je Schulz gradio karijeru u Bruxellesu) i njezina sposobnost da svoja uvjerenja plasira u javnost tako da su prijemčiva što većem segmentu njemačkog društva, dok su po pitanju karizme - odnosno njezinu izostanku - Schulz i Merkel izjednačeni. No Schulza svi smatraju boljim u predizbornoj kampanji, sposobnim održati vatren govor kojim će mobilizirati pristaše, što Merkel u više od četvrt stoljeća političke karijere nikad nije uspjelo. Dodatna prednost Schulza je i to što je energizirao pomalo posrnuli SPD, čije članstvo opet počinje vjerovati kako je moguće preuzeti Kanzleramt i voditi Njemačku, a ne biti vječni junior partner demokršćana ili opozicija.

Bez obzira na to, Merkel i dalje ima veće šanse za pobjedu, jer CDU u anketama dobiva između 30 i 35 posto podrške, a SPD je nešto iznad 20 posto. Schulz će vjerojatno popraviti taj rezultat socijaldemokrata u sljedećim mjesecima, a naročito ako očekivano odradi furioznu predizbornu kampanju na ljeto, no i dalje nitko ne očekuje da će SPD postati najjača stranka u Bundestagu nakon 24. rujna. No to ne znači ni da će CDU nužno biti na vlasti, jer se sve više govori i planira crveno-crveno-zelena koalicija SPD-a, Zelenih i Die Linke, koja bi nakon izbora mogla imati matematičku većinu u Bundestagu. Merkel su pak otvorene koalicijske opcije sa Zelenima - koji su iznutra podijeljeni u tome žele li s crnima ili crvenima, ali jedinstveni u želji da se nakon 2005. konačno opet vrate na vlast - te s liberalnim FDP-om, koji bi se nakon jednog mandata trebao vratiti u Bundestag. Još jedna velika koalicija sa SPD-om najmanje je vjerojatna opcija, jer socijaldemokrati više ne žele biti manji partner u vlasti.

Novitet rujanskih izbora bit će i to što će u Bundestagu prvi put nakon Weimarske Republike biti najvjerojatnije šest stranaka (CDU/CSU, SPD, Zeleni, Die Linke, FDP i AfD), što će dodatno zakomplicirati stvaranje stabilne koalicije, ali i potaknuti na novo miješanje koalicijskih karata, čime se otvara i mogućnost tročlane lijeve koalicije s kancelarom Schulzom na čelu. Dosad između posvađanih SPD-a i Die Linke nije bilo mogućnosti koaliranja na državnoj razini, a jedan od kamena spoticanja bio je i sam Gabriel, koji se sada sklonio.

Gabrielova odluka da ne bude kancelarski kandidat SPD-a dovela je i do rošade u kabinetu Angele Merkel. On je imenovan ministrom vanjskih poslova s obzirom na to da će Frank-Walter Steinmeier u veljači biti izabran za njemačkog predsjednika, a ministarstvo gospodarstva preuzela je iskusna socijaldemokratska političarka Brigitte Zypries, svojedobno ministrica pravosuđa. Njemački mediji zaključuju kako će se i unutar vlade sljedećih osam mjeseci do izbora voditi predizborna kampanja te da će SPD funkcionirati i kao vlast i kao opozicija.

Mnogo je još pitanja otvoreno, ali jedno je sigurno: ulaskom Martina Schulza u kancelarsku utrku, Angela Merkel prvi je put nakon tri mandata dobila političkog protivnika koji bi je mogao poraziti.