Zbog izbijanja ebole u Demokratskoj Republici Kongo, Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) proglasila je međunarodnu javnozdravstvenu izvanrednu situaciju, piše BBC.

Već sad je zabilježeno oko 250 sumnjivih slučajeva te 80 preminulih. Nije jasno koliko se virus proširio, jer je riječ o rijetkoj vrsti ebole za koju postoji puno manje mogućnosti za liječenje.

Naime, uzrokuje ju soj Bundibugyo, koji je dosad izazvao epidemije 2007. i 2012. godine, tijekom kojih je umrlo oko 30 posto zaraženih. Za njega ne postoje cjepiva ni lijekovi, iako su u razvoju neka eksperimentalna rješenja. Uz to, testovi ne daju pouzdane rezultate. Prisutnost Bundibugyoa je utvrđena tek laboratorijskom analizom, piše BBC.

"To je jedan od najvećih razloga za zabrinutost u ovoj epidemiji", upozorava profesorica Trudie Lang sa Sveučilišta Oxford.

Kasno otkrivena epidemija

Unatoč tomu, iz WHO-a tvrde da se svijet ne nalazi na početku pandemije nalik covidu. Najgora epidemija ebole izbila je u razdoblju od 2014. do 2016. godine. Tada je u zapadnoj Africi zaraženo 28.600 ljudi. Tri slučaja su zabilježena i u Velikoj Britaniji, ali među zdravstvenim radnicima koji su volontirali u Africi.

Prvi poznati slučaj ebole u DR Kongu je zabilježen 24. travnja dok je epidemija proglašena tek tri tjedna kasnije. Postoji znatna opasnost širenja u ratom razorenom dijelu DR Konga, ali i u susjednoj Ugandi, Južnom Sudanu i Ruandi, koje se smatraju visokorizičnima zbog intenzivne trgovine i putničkih veza s DR Kongom. Upravo su u Ugandi već potvrđena dva slučaja zaraze, a jedna osoba je preminula.

"Mnoga pogođena područja rudarski su gradovi s izrazito pokretnim stanovništvom. Ljudi stalno migriraju između zajednica i prelaze granice, što značajno povećava rizik širenja virusa", kaže Lang.

Problematično će biti stavljati ljude u izolaciju, ali i ukapati tijela preminulih na siguran način, jer ona ostaju zarazna nakon smrti.

Rijetka i iznimno opasna

Inače, ebola je rijetka, ali iznimno teška i smrtonosna bolest koja se širi kontaktom sa zaraženim životinjama ili njihovim tjelesnim tekućinama. Simptomi se obično pojavljuju između dva i 21 dana nakon zaraze, a u početku nalikuju gripi, jer se pojavljuju temperatura, glavobolja i iscrpljenost.

No, kasnije se pojavljuje povraćanje, proljev, unutarnja i vanjska krvarenja pa i zatajenje organa. Kod liječenja soja Bundibugyo liječenje se svodi na ublažavanje bolova, liječenje infekcija, hidraciju i pravilnu prehranu.

WHO procjenjuje da je trenutna raširenost bolesti, upravo zbog njenog teškog otkrivanja i teške situacije u DR Kongu puno veća od zabilježenog broja slučajeva, stoga će biti nužno pronaći i izolirati sve bliske kontakte zaraženih.

Vjeruje se i da je nekoliko Amerikanaca bilo izloženo zaraženim osobama te da je barem jedna osoba razvila simptome. Iako nema službenih rezultata, američka administracija navodno pokušava organizirati njihovu repatrijaciju u karantenu, piše STAT News.