Premda Pentagon vidi Tajland kao jednog od najsnažnijih saveznika izvan NATO-a u jugoistočnoj Aziji, čini se da Washington iz godine u godinu gubi vojni utjecaj u toj zemlji, a istovremeno jačaju kinesko-tajlandske veze razvijene od početnih neprijateljstava do strateškog partnerstva. Donosimo više o najnovijoj zajedničkoj zrakoplovnoj vježbi i povijesti kinesko-tajlandskih vojnih odnosa, kao i o njihovu geopolitičkom aspektu.

Tajlandsko i kinesko ratno zrakoplovstvo okončali su ovog tjedna vježbu Falcon Strike 2025, naglašavajući širenje obrambenog partnerstva između Zračnih snaga Narodnooslobodilačke vojske (PLAAF) i Kraljevskih tajlandskih zračnih snaga (RTAF).

Vježba, održana u osmom izdanju i četvrtu godinu zaredom na tajlandskom tlu, uključivala je značajno raspoređivanje kineskih borbenih zrakoplova i zemaljskih postrojbi protuzračne obrane, iako je Peking uskratio precizniji uvid u platforme koje su sudjelovale u manevrima.

U službenoj izjavi Ministarstvo nacionalne obrane Narodne Republike Kine izjavilo je da vježba 'pogoduje poboljšanju tehničkih i taktičkih sposobnosti sudjelujućih trupa te produbljivanju međusobnog povjerenja i praktične suradnje između dviju vojski'.

Namjerna nejasnoća oko toga koji su kineski zrakoplovi sudjelovali u vježbama potaknula je nagađanja među regionalnim promatračima, a mnogi analitičari opravdano su očekivali prisutnost naprednih borbenih aviona PLAAF-a poput J-10C-a, platforme koja je postala sve vidljivija u kineskoj vojnoj diplomaciji.

Prema izvješćima, PLAAF je rasporedio raznoliku mješavinu borbenih i potpornih zrakoplova u Tajlandu za potrebe zajedničke vježbe. Podršku ovoj borbenoj floti pružali su avion tipa KJ-500 za rano upozoravanje i kontrolu u zraku (AEW&C), platforma za elektroničko ratovanje i elektroničku obavještajnu službu (EW/ELINT) YLG-9 i tanker za zračno punjenje gorivom Y-6.

Neslužbeni izvori navode da je kineski kontingent uključivao šest borbenih aviona J-10, dva borbena aviona J-11 i dva bombardera JH-7, što predstavlja impresivnu mješavinu zračne nadmoći i udarnih sposobnosti. RTAF je pak angažirao pet višenamjenskih borbenih aviona Saab JAS 39 Gripen i četiri laka jurišnika Alpha Jet, pružajući uravnoteženu, iako manju silu za partnerstvo s kineskim kolegama.

Sve je počelo zatopljenjem američko-kineskih odnosa

Kinesko-tajlandske vojne veze razvile su se posljednjih desetljeća od početnih neprijateljstava do današnjeg strateškog partnerstva, a ono se manifestira nabavom oružja, zajedničkim vojnim vježbama i industrijskom suradnjom. Geopolitički i vojni analitičari ocjenjuju da Tajland pritom koristi Kinu kao polugu između Istoka i Zapada, a Kina pak koristi Tajland za širenje svog utjecaja u jugoistočnoj Aziji.

Vojne veze Pekinga i Bangkoka specifične su u Aziji jer se temelje na povijesnom prijateljstvu i obostranim interesima, ali oblikovale su se kroz nekoliko faza – od Hladnog rata, preko sigurnosne suradnje nakon 1990-ih, do današnjeg strateškog partnerstva.

Tijekom Hladnog rata Tajland je bio blizak saveznik SAD-a i član Organizacije ugovora za jugoistočnu Aziju (SEATO), čiji su se potpisnici obvezali sprječavati širenje komunizma u toj regiji. U to vrijeme odnosi s Kinom bili su zategnuti jer je Bangkok snažno podržavao antikomunističke snage i američke operacije u susjednom Vijetnamu. No nakon prestanka rada SEATO-a u lipnju 1977. godine te zatopljenja odnosa Pekinga i Washingtona, Tajland je počeo normalizirati odnose s Kinom i postupno jačati vojnu suradnju.

Tijekom 1980-ih Kina i Tajland razvili su vojnu suradnju u kontekstu borbe protiv Vijetnama, a koji je 1978. godine okupirao Kambodžu. Tajland je pritom dao logističku podršku kineskoj politici u regiji, a Kina je počela opskrbljivati Bangkok jeftinim oružjem kao što su tenkovi Tip 69, lovci F-7, topništvo i raketni sustavi. Shodno tome, Washington je privremeno smanjio vojnu pomoć Bangkoku jer je sve više ovisio o kineskom oružju.

Nakon kraja Hladnog rata Tajland se vratio bližoj vojnoj suradnji sa SAD-om, ponajviše kroz nabavu oružja i zajedničke vojne vježbe kao što je Cobra Gold. Međutim Kina je i nadalje ostala važan partner Tajlandu te ga je nastavila opskrbljivati rezervnim dijelovima i lakim naoružanjem. Ta je pak suradnja ocjenjena kao sekundarna, odnosno više gospodarska nego vojna. Ipak, nakon vojnog puča u Tajlandu 2014. godine, Bangkok se snažnije okrenuo Pekingu i počeo masovno kupovati kinesko naoružanje.

Izazovi nastavku suradnje

Nabavke iz Kine uključivale su glavne borbene tenkove VT-4, oklopna vozila VN-1, protuzračne raketne sustave SR5, fregate Tip 054A i projekt nabave podmornica klase Yuan, iako je naišao na probleme zbog motora. Suradnja je nastavljena i kroz niz zajedničkih vojnih vježbi, a riječ je o mornaričkima, nazvanima Blue Strike, kopnenima, nazvanima Strike, te zračnima Falcon Strike, čije je ovogodišnje izdanje upravo završeno. Neovisni promatrači napominju da su te vježbe sve složenije te se kreću od osnovnih manevara do simulacija visokotehnološkog ratovanja.

Uz to, Kina nudi Tajlandu transfer tehnologije i zajedničku proizvodnju, što Bangkoku itekako odgovara. Jedan od najboljih primjera produbljivanja suradnje pokretanje je tajlandsko-kineskog centra za obrambenu industriju, u kojem se razvijaju streljivo i dronovi te moderniziraju oklopne snage.

Promatrajući geopolitičke aspekte suradnje, Tajland vidi Kinu kao alternativni izvor oružja za slučaj da odnosi sa SAD-om zahlade. Međutim Bangkok i nadalje balansira između Washingtona kao tradicionalnog saveznika i Pekinga, a on se prometnuo u ključnog tajlandskog gospodarskog i vojnog partnera.

Kina pak promatra Tajland kao ključnu državu Udruženja zemalja jugoistočne Azije (ASEAN), ponajviše zbog njegova strateškog smještaja na jugoistoku kontinenta. Pored toga, Peking koristi vojnu suradnju za jačanje svog utjecaja u regiji i smanjenje američkog monopola.

Iako kinesko-tajlandske veze jačaju iz dana u dan, postoje i aktualni izazovi koji bi mogli narušiti savezništvo. Naime tajlandska nabava kineskih podmornica suočila se s problemima jer Njemačka odbija isporučiti dizelske motore MTU-a za izvozne inačice plovila iz Kine.

Stoga Tajland razmišlja o zamjenskim kineskim motorima, ali je vojska skeptična zbog njihove nepouzdanosti. Uz to, još uvijek postoji otpor u tajlandskoj javnosti i vojsci prema potpunom oslanjanju na Kinu, osobito među časnicima školovanima u SAD-u, a oni američku tehnologiju smatraju kvalitetnijom.