Iako osobe s invaliditetom trenutačno čine 17 posto ukupne populacije, godinama se govori o istim problemima. Jedan od najvećih jest pitanje pristupačnosti, to jest nesmetanog samostalnog dolaska i boravka u institucijama i domovima. Jasno, ako prilazi, prijelazi i prostori nisu prilagođeni osobama u invalidskim kolicima, ali i osobama s drugim vrstama invaliditeta, bitno im se otežava svakodnevica.

Strme stepenice ili zgrade bez liftova nisu samo problem osobama s invaliditetom, već i starijima te roditeljima male djece.

Tehnički propis o o osiguranju pristupačnosti građevina osobama s invaliditetom i smanjene pokretljivosti, kojim se u hrvatsko zakonodavstvo preuzima Direktiva EU-a, propisuje da građevine javne i poslovne namjene prilikom rekonstrukcije moraju ispuniti uvjete pristupačnosti. U članku 5. Propisa izričito se navodi da je vlasnik građevine dužan održavati elemente pristupačnosti te da ne smije ograničavati uvjete uporabe pomagala osoba s invaliditetom.

Teorija vs. praksa

No iz Požege stiže primjer u kojemu to nije slučaj.

Kako za portal požeški.hr piše Mateo Pejaković, prije otprilike dva mjeseca završeno je uređenje ulaza u zgradu Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje (HZMO) i Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje (HZZO). No obnova je ispustila ključno načelo – pristupačnost za sve. Tijekom obnove je, pišu, uklonjen prilaz za osobe s invaliditetom te smanjene pokretljivosti te su sada dostupne samo stube s rukohvatom. Prije obnove ondje se nalazio i adekvatan prilaz, što pokazuju fotografije koje je objavio isti portal.

Kako sada stvari stoje, osobe koje trebaju obaviti neku od usluga vezanu uz mirovinsko osiguranje ili zdravstveno osiguranje, to mogu samo ako prijeđu stube. A upravo to je najveći problem.